Piše: Elis Bektaš
Nakon tri dana i tri noći čekanja u mukloj napetosti, iz Epejevog konja neprimjetno skliznu trideset sjenki predvođenih Odisejom. Diverzanski vod, koji je nebrojeno puta do u najsitnije tančine prošao kroz plan ove akcije, nečujno se razdijeli u udarne grupe i grupe za podršku, koje se onda zaputiše ka objektima unutar trojanskih zidina što su im bili određeni kao početni ciljevi.
Iznenađenje je bilo tako potpuno da se niotkud nije čuo zveket mačeva. Umjesto toga, čuli su se samo zvuci cijepanja ljudske kože pod sječivima i bunovni polukrici umirućih Trojanaca. Kad su prvi plamenovi iz zapaljenih kuća suknuli u nebo, Agamemnon stade ispred bataljona prvog ešalona koji su se pod okriljem noći neprimjetno iskrcali na žalo, podiže ruku i povika
– Naprijed, junaci! U vječnost! U slavu!
Dok su napadači nemilosrdno savlađivali mlitav otpor još uvijek sanjivih i užasnutih branilaca na zidinama i dok je zora razmotavala svoje latice, jedan kurir pritrča Agamemnonu, salutira i podnese raport.
– TROFOR sa troja borna kola hoće da prođe kroz raspored između drugog i trećeg bataljona.
Antonije Kovačević: Nije reč o propagandnom triku, ovo se zaista desilo.
Agamemnon se kao munja stušti prema konvoju međunarodnih mirovnih snaga za Troju. Stade pred prva borna kola i zavika:
– Ko ovdje komanduje?
Iz bornih kola pomoli se obrijano i blijedo lice mladog potporučnika.
– Ja, gosn kralju.
– Pa đe sad gonite, jebo vas ćaća ćaćin? upita ljutiti Agamemnon.
– Vršimo smjenu na našoj osmatračnici na Hisarliku, reče mladi i blijedi potporučnik.
– Ama ne more, dijete drago, kaza mu Agamemnon. Bitka je u toku i mi smo u procesu dobijanja iste.
– Ali ja imam naređenje… neuvjerljivo je protestovao mladi i blijedi potporučnik.
– U redu, prođi onda, reče Agamemnon, kojem je već bilo dosta natezanja sa neiskusnim oficirom. Ali ne zaboravi da odavde do Hisarlika samo ja govorim engleski.
Nakon kraćeg premišljanja i konsultacije sa svojim narednikom, mladi i blijedi potporučnik naredi komandirima bornih kola da okrenu vozila i vrate ih u bazu.
Antonije Kovačević: Nije reč o propagandnom triku, ovo se zaista desilo.
– Jebo ti to, reče potporučnik naredniku. Svakako nemamo mandat da se miješamo izravno u sukob, a ni Troja nije dobila status zaštićene zone.
– Možda će biti odobreni vazdušni udari iz baze na Kritu, kaza iskusni narednik, veteran mnogih mirovnih misija.
– Hoće kurac, naredniče, odvrati mladi i ne više tako blijedi potporučnik. Dedal i Ikar su utekli iz baze i više nemamo avijaciju na raspolaganju.
– Ipak je teško gledati ovaj pokolj, više za sebe reče iskusni narednik. Žao mi ovolike čeljadi. I žao mi koza.
– A vi zatvorite oči, naredniče, posavjetova ga potporučnik. Tako ćete umjesto pokolja vidjeti poeziju, kao i Homer.
