Došlo neko takvo vrijeme da kapitalisti proganjaju liberale; a ovi, tražeći kapitalizam za nas, za sebe rezervišu socijalističke privilegije.
Piše: Aleksandar Živković
Mađarska je ostala bez ijednog dnevnog lista. List doskorašnje vlade postaće nedjeljnik, ali je propao i list doskorašnje opozicije. Imali su istog distributera, firmu sumnjivih poslova.No, neka peštanskih listova dosta su nam štete kroz istoriju nanijeli.
U Srbiji tema dana je konačno preuzimanje Junajted medije i smjena svih direktora u Novoj, Novoj S, N1, Radaru i Danasu, Vlasti koje na predstojećim izborima igraju na sve ili ništa, za tzv. nezavisne ili profesionalne medije ne ostavljaju – ništa. Kada se može bez kulture, može se i bez druge strane u medijskom polju. Epski rat Šolaka i Telekoma, završen je, izgleda, potpunim trijumfom Telekoma. No, pobjeda traje kao čaša jogurta, reče jedan u redakciji Žurnala prije neki dan. Dramatično .je za novinare i saradnike u tim medijima, njihove porodice, razumije se i za publiku.Bog zna, hoće li se istorija baviti obim slučajevima i kako? Do sada nije bilo nekog ozbiljnijeg analizovanja sudbine Studija B ili Radija i televizije B92, a koliko god nam bila bliska sadašnja istorija, teško je tvrditi da je npr. N1 važniji od tih medijskih kuća.
Ako pokušamo da nađemo nešto što se ponavlja u svim tim slučajevima, jeste da su medijski kapitalisti, od milošte nazvani tajkuni, počistili zastupnike liberalnog kapitalizma iz medija. Nije li to paradoksalno? Samo na prvi pogled. Oni koji su nam propovedali slobodno samoregulisano tržište, nijesu hajali za tiraže, remitende, čitanost, klikove, dok su bili ušuškani u specifičnom socijalizmu koji su im pružali“pozitivni“ tajkuni.
Za Crnu Goru koja je sačuvala relativno samostalne i kvalitetne lokalne medije, što u Srbiji niko nije ni pokušao, iskustvo Mađarske i Srbije možda može da pomogne da se stepen dostignutih medijskih sloboda očuva. Ovdje je prvenstven problem raspirivanje etničkih (neko kaže i etnofederalističkih) strasti u medijima. Često je to i otvorena hajdučija kojom neki mediji i moćne firme ucjenjuju državu
Jednom rečju,poštena konkurencija – da, ali i regulacija.- da. .Bogati gazda, domaći ili strani, neće donijeti medijske slobode.
