U okviru treće večeri Festivala knjige u Pljevljima, pred publikom je sinoć predstavljena knjiga „Na istoku Zapada i zapadu Istoka“ Miodraga Lekića, diplomate, političara i autora brojnih tekstova posvećenih istorijskim, kulturnim i geopolitičkim temama. Sa autorom je razgovarao Milivoje Irić, profesor jezika i književnosti i direktor Radio-televizije Pljevlja.
Otvarajući veče, Irić je podsjetio na značaj festivala koji knjigu vraća u središte kulturnog života i pruža priliku publici da neposredno razgovara sa autorima. Istakao je da je upravo dijalog o knjigama jedan od najboljih načina da se pokaže zašto su knjige i dalje važne.
Lekić je kazao da je njegovo učešće na festivalu prilika da se razgovara ne samo o njegovoj knjizi, već i o ulozi knjige i kulture u savremenom društvu. Prema njegovim riječima, knjiga ostaje „osnov kulture i civilizacije“, jer se kroz nju dolazi do novih ideja, traže odgovori i pokušavaju pronaći rješenja za probleme sa kojima se društvo suočava.
Knjiga „Na istoku Zapada i Zapad istoka“ predstavlja zbir ogleda koji se kreću između istorije, kulture, politike i geopolitike. Jedna od tema kojoj je tokom razgovora posvećena posebna pažnja bio je Borislav Pekić, odnosno njegovo mjesto u crnogorskom i širem kulturnom prostoru.
Promocija knjige Miodraga Lekića „Na istoku zapada i zapadu istoka“
Lekić je govorio o Pekićevim vezama sa Crnom Gorom, podsjećajući da je rođen u Podgorici i da je dio djetinjstva proveo na Cetinju. Posebno je ukazao na složenost Pekićeve biografije i njegov odnos prema vremenu u kojem je živio – od osude od strane komunističke vlasti do dodjele Njegoševe nagrade 1987. godine. Za Lekića, Pekić ostaje aktuelan autor čije djelo tek dobija dodatnu težinu u vremenu savremenih društvenih i političkih lomova.
Razgovor je zatim otvorio i pitanje velikih pisaca i njihovog uticaja na društvo. Pominjući Orhana Pamuka, Iva Andrića i druge autore, Lekić je naglasio da pisac ne mora biti politički aktivista, ali da intelektualac ne bi trebalo da bude ravnodušan prema društvu u kojem živi.
Posebno mjesto u razgovoru zauzeo je Ivo Andrić, kojem su se učesnici večeri više puta vraćali. Govoreći iz ugla diplomate, Lekić je podsjetio na Andrićevo diplomatsko iskustvo i njegovu sposobnost da istovremeno bude književnik, intelektualac i čovjek duboko uključen u istorijske tokove svog vremena. Kao preporuku publici izdvojio je Andrićeva djela i diplomatska pisma.
Jedna od centralnih tema večeri bila je i uloga intelektualca u savremenom društvu. Lekić je ocijenio da se danas glas intelektualaca manje čuje, u vremenu „otuđenih moći“ i velikih međunarodnih potresa. Ipak, smatra da intelektualci imaju obavezu da učestvuju u javnom životu, da iznose mišljenje i da ne odustaju od kritičke misli.
U tom kontekstu, razgovor je dotakao i pitanje istorije i načina na koji savremeno društvo razumije prošlost. Lekić je upozorio da istoriju nije moguće jednostavno izbrisati ili zanemariti, jer ona nastavlja da utiče na sadašnjost. Govorio je i o velikim geopolitičkim promjenama nakon završetka Hladnog rata, podsjećajući na različita tumačenja budućnosti svijeta koja su ponudili Frensis Fukujama i Semjuel Hantington.
Kao diplomata, Lekić se osvrnuo i na lik Henrija Kisindžera, njegovu diplomatsku karijeru i pragmatični pristup međunarodnim odnosima. Govoreći o diplomatiji, preporučio je publici da, pored stručne literature, čita i memoare diplomata, a među autorima izdvojio je Harolda Nikolsona. Posebno je preporučio Andrića, „Travničku hroniku“ i Andrićeva diplomatska pisma.
Naslov knjige otvorio je i jedno od najzanimljivijih pitanja večeri, gdje se nalazi prostor između Istoka i Zapada i kako Crna Gora i Balkan određuju svoje mjesto između različitih civilizacijskih i kulturnih uticaja.
Lekić smatra da Crnu Goru nije moguće jednostavno svrstati ni na Istok ni na Zapad. Njena istorija, kultura, arhitektura i način života svjedoče o prožimanju različitih uticaja. Kao primjer naveo je razliku između baroknog Kotora i orijentalnog Ulcinja, zaključujući da je upravo ta složenost bogatstvo prostora kojem pripadamo.
Istovremeno, upozorio je na opasnost nekritičkog prihvatanja bilo kojih vrijednosti, bez obzira na to odakle dolaze. Kritičko mišljenje, kako je naglasio, ne znači odbacivanje, već spremnost da se određene pojave sagledaju otvoreno i argumentovano.
Govoreći o savremenoj Crnoj Gori, Lekić je istakao značaj otvorenog dijaloga i angažovanja građana u javnom životu. Smatra da povlačenje iz javnosti nije rješenje, jer prostor tada ostaje onima koji su najmanje spremni da ga odgovorno koriste. Dijalog, prema njegovim riječima, predstavlja jedan od temelja demokratskog društva.
Na kraju večeri, Milivoje Irić preporučio je publici da pročita Lekićevu knjigu, naglašavajući da se sa autorom ne mora uvijek slagati, ali da njegovi stavovi provociraju na razmišljanje i otvaraju prostor za razgovor. Kao završnu preporuku za čitanje, Lekić je izdvojio Andrića, odnosno njegove „mudrosti, pamet i poruke“, uz poruku koja je obilježila završetak večeri „Živjele razlike“.
Izvor: Vijesti
