Piše: Rastko Jevtović
Ako ste, kao i ja, do sada od Češke videli samo Prag, znajte da ste prilično propustili. Kao i u drugim zemljama, prestonica je ovde više priča za sebe i „ogledalo“ prema svetu nego odraz same države i naroda koji u njoj žive. Prag, doduše, posećuje odvajkada mnogo više turista nego ostatak Češke, pa ipak to ne treba da bude razlog da i vi ostanete u toj kategoriji putnika-namernika iz celog sveta. Zato će ovo biti tekst o drugim krajevima Češke, kao i njenim karakteristikama.
Istorija ove zemlje je slojevita, do 17.veka imala je mnoge sličnosti sa našom, a po predanju prapostojbina Čeha je gora Ržip u severozapadnom delu zemlje. Sa tog brega su navodno sišli članovi jedne porodice koji su, mešajući se sa drugim ljudima, proširili teritorije koje su posedovali. No, prva uistinu češka država bila je Kneževina Moravská, kako se i danas zove najjužniji region ove zemlje. Za nju znamo zbog moravskog kneza Rastislava, koji je u devetom veku primio slovenske prosvetitelje-Ćirila i Metodija što su došli da poučavaju Slovene prvom jeziku i pismu, te da ih pokrštavaju. Druga istorijska češka država zove se kao i današnji centralni i severozapadni region zemlje-Bohemija. Po keltskom plemenu-Bohemima, koji su nekada naseljavali ove krajeve. Češka je u srednjem veku bila samostalna država, sve do pada pod Habzburško carstvo u 17. veku, a najznačajniji monarh je bio Karlo IV, koji je održavao prisne odnose sa našim Carom Dušanom i razmenjivao s njim svoju gardu.
Bitno je pomenuti narodni pokret otpora Vatikanu- Husitski pokret, nazvan po predvodniku-Janu Husu, inače prosvetitelju i reformatoru. Kakve su razmere represije Rimokatoličke crkve nad Husitskim pokretom možemo videti u Crkvi-kosturnici u gradu Kutna hora, gde je mnoštvo ljudskih lobanja sačuvano i popisano. Ovaj hram i grad ima nacionalni značaj, a geografski se nalazi u samom središtu češke teritorije.
Kad od njega krenemo na sever, ubrzo stižemo do četiri grada u susedstvu: Kolin, Podjebradi, Nimburk i Pardubice.
Kolín je grad od tridesetak hiljada žitelja, još u 11.veku je imao gradsko središte, a značajna je i jevrejska zajednica zbog koje je ovde očuvana mala jevrejska četvrt. Gradom dominira gotska katedrala Svetog Bartolomeja, pored koje se nalazi gradski muzej. Veliki glavni trg je nazvan po najznačajnijem češkom, već pomenutom, monarhu.
Podjebradi su čuvena banja i omanji grad na reci Labi. U letnjem periodu beleži veći posetu turista. U centru grada, iz koga potiče drugi češki kralj-Jiržiho, nalazi se veliki zamak u kome se danas nalazi ispostava Karlovog univerziteta.
Nimburk je omanji grad, takođe na Labi, koji je nekad imao status kraljevskog grada. Zato je glavni trg posvećen kralju Pšemislu. Iz srednjevekovnog doba su sačuvane i vešto restaurirane gradske zidine. Među nekoliko crkava izdvaja se katedrala posvećena Svetom Jiržiju (Đorđu), urađena u gotskom stilu i od crvene opeke. Iz ovog grada su rodom poznati češki književnici-Bohumil Hrabal i Božena Njemcova. Prvome je na glavnom trgu izlivena bronzana statua u sedećem položaju: u naručju drži mačku, a mačak sedi pored njega na klupi.
Pardubice je najveći grad u istočnoj Bohemiji. Takođe je važno železničko čvorište. Imao je i važnu srednjevekovnu istoriju, a i industrijski razvoj u doba socijalizma. Najznačajnija ovdašnja tradicija vezana je za konjske trke. Obližnja i nadaleko čuvena farma sa konjima postoji od 16.veka, a pardubičke konjske trke od 19. i najpoznatije su u Češkoj. Od građevina treba izdvojiti veliki zamak i Zeleni toranj visok stotinak metara sa koga se pruža najbolja panorama grada.
Češka je, inače, podeljena na tri istorijske oblasti: Bohemiju, Šleziju i Moravsku oblast. Prag je administrativni centar prve, Ostrava – druge, a Brno-treće oblasti.
Ostrava je grad od oko 300000 stanovnika. I dalje je industrijski centar iako je rudnik „Karolina“ ustupio mesto istoimenom tržnom centru. U gradu egzistiraju dva univerziteta, Tehnički i klasični, a studentski dom je najopremljeniji u zemlji. Od sadašnjih javnih ličnosti iz Ostrave izdvajaju se poznati savremeni češki kantautor-Jaromir Nohavica i nekadašnji košarkaš „Partizana“, Jan Veseli. U gradu se mogu čuti paralelno i češki i poljski jezik, pošto se Šlezija kao oblast prostire u obe države, s tim što je prostranija u zemlji Šopena i Andžeja Vajde.
Konačno stižemo i u Brno, glavni grad Moravske regije. Veličine otprilike kao Novi Sad, Brno je grad sa nekoliko važnih institucija od kojih je najpoznatija-Masarikov Univerzitet. Prvi predsednik Čehoslovačke Republike, koji je pre njenog osnivanja bio državljanin Kraljevine Srbije,Tomaš Masarik, rodom je iz ovog kraja zemlje, a imao je, pored češkog, i slovačko poreklo. Gradom dominira tvrđava Špilberk, u kojoj se mogu pronaći razni kulturni i ugostiteljski sadržaji. No, još lepša panorama pruža se sa tornja u centru. Gradski vidik takođe obeležava Katedrala Svetog Petra i Pavla, sva u gotskom stilu. Gradski trgovi-Moravski, Trg slobode i Zeleni u danu moje posete bili su naročito živi zbog Brazilskog festivala. Razni kulturni programi, te ugostiteljski štandovi prekrili su centar grada kojim je prošao i defile šareno-obnaženih plesačica u pratnji bubnjara i perkusionista. Odraz najpoznatijeg karnevala u Rio de Žaneiru preneo se na euforiju okupljenog građanstva, te smo svi prisutni na momenat osetili da smo se preselili u neke egzotične krajeve. Iako s gužvom na ulicama, Brno ni izbliza nema takvu posetu turista kao Prag, te su i cene u restoranima znatno umerenije od praških, čak bih rekao da su niže i od beogradskih. Razgovaram s nekim Brnjanima. Kažu mi da im je u dvadesetom veku maksimalni domet za letovanje bila Jugoslavija, to jest Jadransko more, a sada za šest sati (bez granica) stižu do Italije. To je samo jedan pokazatelj da su zadovoljni društvom u kome žive. Žao je tim mojim savremenicima što se Srbi muče i smatraju da smo zaslužili bolje. Ostavljam Brno jedne tople večeri s osećanjem prisnosti.
Krećem ka našim južnim krajevima ispunjen spoznajom da je Češka, kao zemlja, van Praga, lepa i da ima svega, osim mora, kao i Srbija. Narod nam je blizak, a opet dovoljno različit, da u toj razmeni možemo nešto da naučimo. Pametan čovek se uči celog života. A putovanja su svakako jedna upečatljiva škola koja se dugo pamti.
Prelaz jula na avgust 2026.
