Razgovarala: Sanja Prelević
Jakov Milatović, predsjednik Crne Gore, jedan je od najistaknutijih političkih aktera u Crnoj Gori i regionu, čiji su politički put obilježili fokus na ekonomske reforme, unapređenje životnog standarda građana, kao i zalaganje za evropske integracije i jačanje institucionalnog razvoja države. Takođe, od njegovog posebnog interesovanja i angažmana su regionalna saradnja i politička stabilnost ‒ ključni preduslovi za dalji napredak Crne Gore.
U intervjuu za NIN govori o aktuelnim političkim i ekonomskim pitanjima, odnosima sa Srbijom, dinamici regionalnih prilika, kao i o spoljnopolitičkim prioritetima Crne Gore. Osvrće se i na evropski put zemlje, izazove koji prate proces reformi, kao i na očekivanja od buduće saradnje sa susjedima i međunarodnim partnerima u kontekstu savremenih geopolitičkih okolnosti.
Povodom Dana državnosti Crne Gore organizovali ste prijem na Cetinju kojem su prisustvovali predsjednica Slovenije Nataša Pirc Musar, predsjednik Hrvatske Zoran Milanović i evropska komesarka za proširenje Marta Kos. Datum 13. jul objedinjuje neke od najvažnijih trenutaka crnogorske istorije. Šta ovaj datum danas predstavlja za Crnu Goru i njene građane?
– Prije sto četrdeset osam godina, 13. jula 1878. godine, Crna Gora je dobila međunarodno priznanje. Potvrđeno nam je pravo da postojimo pod svojim imenom i da sami uređujemo svoju budućnost.
Prije 85 godina, 13. jula 1941. godine, naši preci podigli su ustanak protiv fašizma. Branili su vjeru u život, vjeru u slobodu i vjeru u dostojanstvo. I nijesu svi nosili uniforme. Neki su nosili samo vjeru da čovjek mora ostati uspravan kada dođu vremena u kojima je lakše ćutati nego govoriti, lakše pokleknuti nego ustati.
Predsjednik Milatović dodijelio posthumno Orden Crnogorske velike zvijezde mitropolitu Amfilohiju
Prije dvadeset godina, 21. maja 2006. godine, obnovili smo nezavisnost Crne Gore i preuzeli odgovornost da sami gradimo budućnost svoje države.
Svaka generacija Crne Gore imala je svoj zadatak i svoju odgovornost. Ovo je zadatak naše generacije. Da slobodu koju smo naslijedili pretočimo u državu u kojoj čovjek živi dostojanstveno, u kojoj radi i u kojoj ostaje. Državu u kojoj učenik zna da se znanje cijeni i da se trud prepoznaje. U kojoj mladi čovjek vidi razlog i priliku da svoju budućnost gradi ovđe. U kojoj svaki čovjek pošteno radi svoj posao, vjerujući da tako doprinosi i svojoj porodici i svojoj državi.
To će biti naša najveća pobjeda. To će biti najveća pobjeda naše generacije ‒ da budućim generacijama ostavimo Crnu Goru pravedniju, snažniju i dostojniju onih koji su je stvarali.
Da li je vrijeme da Crna Gora i Srbija naprave svojevrsni „reset“ odnosa ili je to u ovom trenutku nerealno očekivati?
– Crna Gora i Srbija su bliske države, povezane istorijom, ekonomijom i brojnim porodičnim vezama. Upravo zato je važno da razgovaramo otvoreno, da sarađujemo tamo gdje postoji zajednički interes i da poštujemo pravo svake države da samostalno donosi svoje odluke.
Ekonomski pokazatelji najbolje potvrđuju koliko su dvije države upućene jedna na drugu. Primjera radi, robna razmjena dostigla je gotovo milijardu eura, Srbija je među najvećim investitorima u crnogorsku ekonomiju, dok turisti iz Srbije tradicionalno čine jedan od najvažnijih oslonaca našeg turizma.
Ovi podaci pokazuju da su potrebe građana i privrednih subjekata iznad dnevnopolitičkih trvenja kojima nekad svjedočimo. Upravo zato odnos između Crne Gore i Srbije zaslužuje više političke odgovornosti.
Građani od nas s pravom očekuju više. Očekuju da odnosi Crne Gore i Srbije budu stabilni i predvidivi. Zato ne bih govorio o resetu kao o jednom potezu ili jednoj izjavi. Nas povezuju porodice, prijateljstva, kultura, ekonomija i svakodnevni život velikog broja naših građana. Upravo zato ti odnosi zaslužuju više međusobnog povjerenja.
U Crnoj Gori se često govori o uticaju zvaničnog Beograda na unutrašnje prilike, dok se u Srbiji može čuti da Podgorica pitanje Srbije koristi za unutrašnje političke obračune. Koliko u tim ocjenama ima realnosti, a koliko političkog narativa koji odgovara vlastima s obje strane granice?
– Crna Gora je nezavisna država. Republika Srbija je nezavisna država. Građani Crne Gore odlučuju o svojoj budućnosti, isto kao i građani Srbije o svojoj.
Dobri odnosi Crne Gore i Srbije počivaju na jasnom principu: svaka država samostalno uređuje svoje unutrašnje odnose, a sa susjedima gradi saradnju kroz dijalog, poštovanje i ravnopravnost. Svaki drugačiji pristup, bez obzira odakle dolazio, udaljava nas od onoga što građani očekuju.
Ljudi iz Crne Gore imaju rodbinu u Beogradu, Novom Sadu, Nišu i drugim gradovima Srbije. Ljudi iz Srbije imaju rođake u Podgorici, Nikšiću, Herceg Novom, Pljevljima, Beranama i širom Crne Gore.
Odnosi dvije države biće bolji kada svako bude uređivao svoju kuću, a susjeda poštovao. To je politika koju ja vodim i na kojoj ću i dalje insistirati.
Istraživanja javnog mnjenja pokazuju da su se pitanja trobojke i srpskog jezika iskristalisala kao teme koje dotiču natpolovičnu većinu građana Crne Gore, znatno više od očekivanog. Kako vi vidite najoptimalnije rješenje pitanja srpskog jezika i trobojke i slažete li se sa ocjenom da je različitost i očuvanje nacionalnih identiteta najveća vrijednost Evropske unije kojoj Crna Gora teži?
– Srbi u Crnoj Gori imaju svoju državu, Crnu Goru. Ona je njihov dom, kao što je dom Crnogoraca, Bošnjaka, Albanaca, Hrvata, Muslimana, Roma i svih drugih građana. Zato se o pravima građana Crne Gore odlučuje u Crnoj Gori kroz djelovanje naših institucija, poštovanje ustavnog poretka i sprovođenje unutrašnjeg društvenog dijaloga.
Šta je nama naša borba dala? Spajić & Milatović, moja drugarica
Ranije sam rekao, i to ponavljam, da je pitanje statusa srpskog jezika legitimno i da ima snažno uporište u rezultatima popisa. Ali takva pitanja ne smiju se rješavati tenzijama, ucjenama, ili političkom trgovinom, već kroz širok društveni i politički dijalog koji će osigurati da se nijedan građanin ne osjeća ni zapostavljeno ni isključeno.
Crna Gora ne smije biti zarobljena između dva pogrešna pristupa: jednog koji identitetska pitanja koristi za stalne političke podjele i drugog koji se pravi da ta pitanja ne postoje. Ozbiljna država ne radi ni jedno ni drugo. Ona razgovara, traži konsenzus i donosi odluke koje jačaju društvenu koheziju, čuvajući građanski karakter države i ustavni poredak.
Evropski lideri poručili su i na nedavnom Samitu u Tivtu da su dobrosusjedski odnosi i saradnja uslov napretka zemalja Zapadnog Balkana, ali na terenu imamo komplikovane odnose i nova zatezanja među zemljama nekadašnje Jugoslavije. Postoji li mogućnost za pomirenje i politiku kompromisa od koje bi benefite imali svi u regionu?
– Pomirenje na Zapadnom Balkanu nije idealistička ideja, već politička i ekonomska potreba. Od njega zavise stabilnost regiona, privredni razvoj i kvalitet života naših građana. Građani ovog regiona najbolje znaju koliko su nas koštali sukobi iz prošlosti i zato od političara s pravom očekuju da budu dio rješenja, a ne dio problema.
Dobrosusjedski odnosi nijesu samo diplomatska fraza. Oni znače više investicija, bolju infrastrukturu, veće tržište, više radnih mjesta i više prilika za mlade ljude. Svaka politička kriza među državama regiona ima svoju cijenu. Plaćaju je građani kroz sporiji ekonomski razvoj, manje investicija, slabije povjerenje i osjećaj neizvjesnosti.
Zato pomirenje ne može ostati samo tema istorijskih rasprava. Ono svoj puni smisao dobija kroz zajedničke projekte, razvoj kulture dijaloga i snažnije ekonomsko povezivanje.
Moramo promijeniti način razmišljanja. Pogledajte skandinavske zemlje. Ni one nijesu bez istorijskih sporova ili političkih neslaganja. Ali su izgradile kulturu saradnje u kojoj se problemi rješavaju za stolom, a ne preko naslovnih strana ili političkih sukoba. Sarađuju u ekonomiji, obrazovanju, bezbjednosti, zaštiti životne sredine i zajedničkom nastupu prema svijetu. Upravo zato danas predstavljaju jedan od najuspješnijih i najstabilnijih djelova Evrope.
Crna Gora će nastaviti da vodi politiku dobrosusjedstva jer je to u najboljem interesu naših građana. Danas smo najnaprednija država kandidat za članstvo u Evropskoj uniji i imamo realnu priliku da postanemo članica EU do 2028. godine. Ali naš cilj nije evropska budućnost samo za Crnu Goru. Želimo da cijeli region bude dio Evropske unije, jer nema dugoročnog prosperiteta regiona bez evropske budućnosti.
Premijer Milojko Spajić i vi ranije ste zajedno predstavljali novu generaciju crnogorske politike. Danas se stiče utisak da ste politički udaljeniji nego ikada. Da li je riječ o različitim vizijama razvoja države ili je povjerenje između vas trajno narušeno?
Odnos sa premijerom mjerim kroz poštovanje Ustava i zakona, evropskih standarda i rezultate koje Vlada donosi građanima.
Gospodin Spajić i ja smo kao ministri u Vladi zajedno sprovodili brojne reforme koje su donijele velike promjene, plate i penzije su značajno porasle, obezbijeđen je i set drugih mjera kojima je unaprijeđen životni standard građana.
Takođe, pokret koji smo osnovali promijenio je politički ambijent u Crnoj Gori iz temelja i srušio višedecenijsku podjelu koja se svodila na postojanje dva velika bloka, koji su Crnu Goru držali kao taoca podjela. Obojica smo dali veliki doprinos demokratskom razvoju zemlje i ubrzanju našeg EU puta.
Postoje teme oko kojih imamo vrlo kompatibilne stavove, kao što je EU članstvo. Naše razlike se prvenstveno ogledaju u načinu na koji treba postići neke od zacrtanih ekonomskih i društvenih ciljeva. Stoga bih vaš utisak, ipak, ocijenio kao prenaglašen. Kao predsjednik države imam obavezu da reagujem kada smatram da su zakoni koje donosi Skupština u suprotnosti sa Ustavom ili evropskim standardima. Svaku odluku Vlade koja jača Crnu Goru, ubrzava evropski put i poboljšava život građana podržavam iz sve snage.
Već više od dvije godine traje pitanje na koje nijeste dali konačan odgovor – hoćete li osnovati političku stranku? Šta bi moralo da se dogodi da donesete takvu odluku i da li bi to značilo da ste odustali od koncepta predsjednika koji je iznad partijskih podjela?
– Građani su mi 2023. godine, kroz pobjedu na predsjedničkim izborima nad Milom Đukanovićem, dali mandat za promjenu političke paradigme u Crnoj Gori. To nije bila samo pobjeda jednog kandidata, već odluka građana da Crna Gora izađe iz sistema zarobljenih institucija i politike snažno povezane sa organizovanim kriminalom i korupcijom koja je decenijama državu držala u mjestu.
Taj mandat razumijem kao obavezu da svaki ustavni i međunarodni kapacitet funkcije koristim za najvažniji državni cilj: da Crna Gora do 2028. godine postane 28. članica Evropske unije, što je i bila parola sa kojom sam izašao odmah nakon preuzimanja funkcije.
Trinaestojulska nagrada: Zašto država Crna Gora ćuti ustima Jakova Milatovića?
Za posljednje tri godine Crna Gora je snažnom diplomatskom aktivnošću izgradila novi međunarodni kredibilitet i dobila jasnu podršku da ubrza svoj EU put.
Danas smo u završnici pregovora sa EU i svaki dan mora biti posvećen tom poslu. To radim kroz razgovore sa evropskim liderima, kroz inicijative prema institucijama Crne Gore i kroz stalno insistiranje da evropska agenda bude stvarni prioritet države, a ne samo fraza u političkim govorima.
Ali jedno mora biti potpuno jasno: biti predsjednik iznad partijskih podjela ne znači biti predsjednik bez stava. To znači štititi Ustav, državne interese i evropski put Crne Gore, bez obzira na to kome se to u datom trenutku dopada ili ne dopada.
Crna Gora je danas najbliža članstvu u Evropskoj uniji od svih država kandidata, ali završnica pregovora uvijek je više političko nego tehničko pitanje. Koliko ste sigurni da će, kada dođe trenutak odluke, kriterijumi biti jedino merilo ili postoji bojazan da bi unutrašnje prilike u Evropskoj uniji mogle odložiti članstvo i zemlje koja ispuni sve uslove?
– Završnica pristupnih pregovora jeste politička odluka, a ona mora biti potvrda reformi i rezultata koje je Crna Gora ostvarila.
Došli smo do faze u kojoj članstvo u Evropskoj uniji znači mnogo više od ispunjavanja formalnih uslova. Pitanje je kakva će Crna Gora biti kada uđe u Uniju. Moj cilj je uređena, solidarna i ekonomski snažna država, sa jakim i nezavisnim institucijama.
Kada se bude odlučivalo o prijemu Crne Gore, odluka o prijemu države koja je sprovela reforme biće snažna poruka svim zemljama kandidatima.
Samit Evropske unije i Zapadnog Balkana u Tivtu pokazao je da Crna Gora ima međunarodni kredibilitet i podršku da završi evropski posao. Evropska unija za građane Crne Gore znači snažne institucije, bolje javne usluge, više prilika za mlade i uspješnu ekonomiju.
Crna Gora će do 2028. godine zauzeti mjesto koje joj pripada, kao uređena, solidarna i ekonomski snažna 28. članica Evropske unije.
Na poziv predsjednika Emanuela Makrona, Vojska Crne Gore učestvovala je na vojnoj paradi u Parizu 14. jula, koja ove godine nosi snažnu poruku evropskog bezbjednosnog jedinstva, dok se Francuska nalazi među predvodnicima inicijative poznate kao Koalicija voljnih. Da li Crna Gora time ulazi u novu fazu evropske odbrambene politike i gdje je granica našeg angažmana? Može li se dogoditi da se crnogorski vojnici jednog dana nađu u misiji koja bi nosila rizik direktne konfrontacije sa Rusijom?
– Crna Gora je pouzdan partner NATO saveza i dio evropskog bezbjednosnog prostora. Učešće Vojske Crne Gore na vojnoj paradi u Parizu 14. jula predstavlja priznanje našoj državi, našim vojnicima i našem mjestu u zajednici država koje bezbjednost grade kroz savezništva i zajedničku odgovornost.
Želim da budem potpuno jasan: učešće na paradi u Parizu apsolutno nema karakter odluke o slanju crnogorskih vojnika u bilo kakvu misiju. Svaki angažman Vojske Crne Gore uređuju Ustav, zakoni i odluke državnih organa.
To učešće treba posmatrati u kontekstu veoma dobrih odnosa Crne Gore i Francuske. Nedavna posjeta predsjednika Emanuela Makrona Crnoj Gori, prva posjeta jednog francuskog predsjednika u istoriji naše države, bila je snažna potvrda tog strateškog partnerstva. Njegov boravak na Cetinju, susreti sa državnim vrhom, obilazak Cetinjskog manastira, te bivšeg francuskog poslanstva, kao i potpisivanje brojnih sporazuma u oblasti ekonomske saradnje, pokazali su dubinu veza Crne Gore i Francuske.
Dijalogom do rješenja problema sa Hrvatskom
Hrvatska je pokazala da bilateralna pitanja može koristiti kao instrument u procesu proširenja Evropske unije. Da li je Crna Gora propustila priliku da otvorena pitanja sa Zagrebom riješi prije nego što su postala evropski problem ili vjerujete da se političkim dijalogom i dalje može doći do rješenja prihvatljivog za obje strane?
Radonjić: Milatovića na predsjedničku funkciju dovelo 220.000 anti-DPS glasača
– Stav Evropske unije je da se bilateralna pitanja rješavaju dijalogom, u duhu dobrosusjedskih odnosa, međunarodnog prava i međusobno prihvatljivih rješenja. To je i naš pristup. Evropske integracije moraju ostati proces zasnovan na reformama, rezultatima i ispunjavanju evropskih standarda, a ne prostor za prenošenje bilateralnih tema u pregovarački okvir.
Naravno, bilo bi bolje da su neka pitanja rješavana ranije. Mnogo problema u regionu nastalo je zato što su prethodne generacije političara odlagale razgovor, umjesto da ga vode na vrijeme.
Crna Gora i Hrvatska su susjedi i saveznice u NATO-u. Hrvatska je članica Evropske unije, a Crna Gora je najnapredniji kandidat za članstvo. Upravo zato vjerujem da odnosi Podgorice i Zagreba moraju biti primjer zrelosti, a ne izvor novih blokada.
Uvjeren sam da današnja generacija političara u Crnoj Gori i Hrvatskoj ima kapacitet da kroz dijalog, pravne mehanizme i međusobno poštovanje dođe do dogovora prihvatljivog za obje strane.
Izvor: NIN, br. 3943, 27.7.2026, str. 50-53
