Piše: Vojin Grubač
Dan državnosti, 13. jul, zaista je važan datum u istoriji Crne Gore. Međutim, taj praznik, isto kao i Dan nezavisnosti 21. maj, prati najprizemnije politikanstvo konfliktnog karaktera kroz preganjanje barjacima.
Neke grupe ljudi ova dva praznika proslavljaju autokolonama i barjačenjem sadašnjom državnom zastavom, sve uz pjesme posvećene Krstu Zrnovom Popoviću. I tu postoji jedan sporni momenat.
Elem, da bismo unijeli preciznost u tumačenje smisla takvog ponašanja, vratićemo se šest godina unazad, na moju kolumnu „Država kao razbojnička banda“, objavljenu 26. maja 2020. godine na blogu PCNEN. Ona se nalazi u mojoj prvoj knjizi „U pravcu slobode“. Radilo se o osvrtu na proslavu Dana nezavisnosti 21. maja 2020. godine, a evo jednog inserta te kolumne.
Trobojka Krsta Zrnovog i „komitska zastava“ istorijskog neznanja
Osim zastava Albanije i Crne Gore, na proslavi Dana nezavisnosti 21. maja 2020. godine viđene su i neke nove „komitske zastave“, na koje se mora napraviti određeni osvrt.
Povodom te „komitske zastave“ interesantan se dijalog vodio na Fejsbuk profilu izvjesnog Ljubomira Ljuba Filipovića, kojeg je RTCG u jednom osvrtu predstavio kao saradnika Mekejn instituta u Vašingtonu.
Naime, u januaru ove godine Ljubo je na svom Fejsbuk profilu postavio „zelenu komitsku zastavu s amblemom“ i upitao: „Zašto je ova zastava fašistička? Sekula Drljević jeste fašista. Krsto Zrnov jeste kolaborirao sa okupatorima. Ali mi treba još podataka da ovu zastavu smatram fašističkom, jer mislim da je oni nisu koristili.“
Na Ljubovo pitanje decidan odgovor dao je Nikola Zečević, istraživač javnih politika u Centru za monitoring i istraživanje (CeMI).
Tom prilikom je naveo: „Ljubo, ova zastava nije postojala prije devedesetih godina prošloga vijeka. Ona je kreirana, izmaštana po uzoru na odlikovanje, odnosno Spomenicu Božićnog ustanka“, a potom se osvrnuo na ratni put jedinica Krsta Zrnova, koristeći podatke istoričara Dragutina Papovića:
„U toku 1942. godine, jedinice Krsta Popovića učinile su mnogobrojne zločine, a naročito na području Katunske nahije. One su nad pripadnicima NOP-a, njihovim simpatizerima i članovima porodica izvršile brojna ubistva, paljevine, pljačke i internacije.“ (Dragutin Papović, Rani ratovi, OKF, Cetinje, 2010, str. 142.)
Zečević je potom kompletirao sliku o zastavama, navodeći koje su koristile različite strane:
„Partizani – crnogorska trobojka sa petokrakom (čak su jedno vrijeme bili u obavezi da nose male crnogorske trobojke ispod petokrake), i rijetko jugoslovenska trobojka sa petokrakom.
Četnici – jugoslovenska trobojka (sa grbom), crne zastave sa mrtvačkom glavom.
Krilaši (zelenaši), federalisti Krsta Z. Popovića – crnogorske trobojke, rijetko krstaš ili alaj-barjak, a Drljevićevi federalisti – krstaš-barjak, alaj-barjak.“
Iz ovih navoda Nikole Zečevića, koje niko tada nije osporio, moglo se izvesti nekoliko zaključaka. Prvi je da sadašnja „komitska zastava“ nije postojala do devedesetih godina prošlog vijeka, kada je neko na zelenu podlogu aplicirao odličje Spomenice Božićnog ustanka, ustanovljene 1920. godine povodom sjećanja na Božićnu pobunu, i sve to proglasio „komitskom zastavom“.
Još važniji zaključak jeste da je crnogorska trobojka bila glavna zastava koju su koristili odredi Krsta Zrnovog Popovića.
Za razliku od njih, partizani su koristili trobojku sa petokrakom, a obilježje četnika bila je trobojka Kraljevine Jugoslavije. Dakle, u sva tri pokreta osnovne zastave bile su trobojke, sa različitim aplikacijama. Čemu onda bilo kakav animozitet prema trobojkama?
Kada se neznanje pretvori u političku hipnozu
Ove godine su, povodom Dana državnosti, tradicionalnim crnogorskim trobojkama, voljom lokalnih vlasti, bile okićene opštine Zeta, Berane, Pljevlja i Mojkovac, a čestitka Opštine Nikšić bila je svečani plakat sa podlogom u vidu stilizovane trobojke, uz krstaš, amblem grada i napomenu o jubileju – 150 godina od Bitke na Vučjem dolu.
Imali smo manje ili više negativne reakcije na isticanje trobojki od strane onih koji su navodni poštovaoci Krsta Popovića. To je apsurd, jer je upravo crnogorska trobojka bila obilježje odreda Krsta Popovića u Drugom svjetskom ratu.
Ako je trobojku Kraljevine Crne Gore koristio Krsto Zrnov u Drugom svjetskom ratu, a partizani i četnici takođe koristili trobojke u različitim varijantama, onda nema razloga da se prema trobojkama gaji bilo kakav animozitet. Naprotiv.
Ujedno, kako Krsto Zrnov Popović nikada nije vidio ni sadašnju „komitsku zastavu“, jer ona nije postojala, niti sadašnju državnu zastavu Crne Gore, kojoj je Ranko Krivokapić pozlatio grb i time je uveo u red novih zastava, te dvije zastave ne mogu se povezivati s njegovim imenom. Jer se time pokazuje apsolutno neznanje prošlosti i izlazi iz okvira objektivne realnosti.
Osim toga, nelogično je spominjati Krsta Zrnova u kontekstu Trinaestojulskog ustanka, jer on u njemu nije učestvovao. Istoričar Dragutin Papović, sadašnji istaknuti ideolog DPS-a, u knjizi „Rani ratovi“ naveo je da su: „U toku 1942. godine, jedinice Krsta Popovića učinile mnogobrojne zločine, a naročito na području Katunske nahije“, nakon čega je iznio konkretne primjere.
Kao i svaka istorijska ličnost Crne Gore, Krsto Zrnov Popović ima i pozitivne i negativne strane svoje političke biografije koje se moraju pažljivo analizirati. U svakom prelomnom periodu istorije rukovodio se svojim principima, koje vjerovatno treba razumjeti. Skoro sigurno se može pretpostaviti da nije bio za ustanak 13. jula 1941. godine , jer je procijenio snage i zaključio da će okupator izvršiti teške odmazde nad civilnim stanovništvom. Da li je to bila ispravna procjena ili nije, tema je za raspravu. Svako rješenje uvijek ima i pozitivne i negativne konsekvence.
Opet, situacija je bila takva da se Trinaestojulski ustanak morao desiti, jer je italijanski okupator pretjerao sa brojnim poniženjima, među kojima je bilo i teritorijalno sakaćenje Crne Gore poslije čega je krenuo oružani napad na pravoslavno stanovništvo u Metohiji i Sandžaku. Bunt je bio neminovan.
Trinaestojulski ustanak imao je smisao u slozi
I na kraju, Trinaestojulski ustanak bio je demonstracija sloge ljudi različitih, čak dijametralno suprotnih ideologija i političkih uvjerenja. U tome je njegova veličanstvena komponenta, bez obzira na to što se taj veliki poduhvat završio tragedijom u vidu gušenja i surovih odmazdi okupatora.
Da su ustanici Trinaestojulskog ustanka ličili na ove konfliktne grupe koje danas neadekvatno proslavljaju taj dan, Trinaestojulski ustanak se vjerovatno ne bi ni dogodio.
Ali, kada neko pojma nema, lako mu je promašiti temu i preći u polja apsurda, ostrašćenosti i bizarnosti. Likovi koji ne umiju ništa slovesno, analitično, smisleno i pozitivno reći o ovom velikom datumu, kroz svoje neartikulisano ponašanje samo pokazuju dubinu sopstvenog ponora i snagu svoje nebitnosti.
