Piše: Dejan Baljošević
Došli smo do toga da nam sveta kosovska zemlja nikada nije bila jeftinija a kvadrat stana u Beogradu nikad skuplji
Vaša preosveštenstva, časni oci, sestre monahinje, draga braćo i sestre, pomaže Bog!
Dočekasmo smo još jedan Vidovdan… ali kako smo ga dočekali, kakvi smo pred ovaj Vidovdan? Čovek Hrišćanin, Srbin pravoslavni, ako se ne preispituje i meri sebe večnim primerom – Bogočovekom Hristom, Svetim Savom i čestitim našim precima, on niti je Srbin, niti je pravoslavan. Sve više mi se čini da je Sveti Vladika Nikolaj u svojoj proročkoj Nebeskoj liturgiji na našu generaciju mislio kada je rekao: „Nisu Srbi kano što su bili. Lošiji su nego pred Kosovom. Na zlo su se svako izmjenili…“
A da smo zaista lošiji i da smo se mnogo izmenili, da smo razjedinjeni i posvađani vidi se i po tome što danas nismo svi sabrani na Gazimestanu, već se okupljamo na više mesta u Srbiji a deo nas i ovde u Barajevu, daleko od Kosova i Metohije, sa prognanim kosovsko-metohijskim monaštvom, obeležava Vidovdan.
Vidovdan je za nas Srbe svojevrsni vremeplov i ko se od nas iskreno i od čistog srca zamisli i umom svojim prođe kroz tu srbsku vremensku mašinu, videće bezbroj Velikana od Svetoga Save pa do danas koji su bili svetlost u mračnom tunelu srbskog stradanja i upravljali nas kroz povest na jedini ispravan put, put Bogočoveka Hrista. S toga smatram da nisam dostojan poverene mi teme, jer sam očekivao da neko pozvaniji od mene o tome govori, ali pošto dolazim iz jedne od najizolovanijih metohijskih „enklava“, pokušaću da barem iz perspektive obespravljenog Srbina kažem neku reč, jer se tragedija današnjeg Srpstva najbolje ogleda na Kosovu. Kako nekada, tako i sada.
Svaka naša generacija vodila je neku svoju „Kosovsku bitku“, no, čini mi se da nijedna kao naša nije ovoliko nisko pala. Dozvolili smo da našom svetom zemljom zagospodare drugi narodi. Na ovoj zemlji, na kojoj su u Kosovskom boju pali naši najbolji sinovi, mi – njihovi potomci nismo bili u stanju da sačuvamo ni njihove posmrtne humke. Danas oko Gazimestana sve manje cvetaju božuri a sve više niču savremeni objekti od betona i stakla izgrađeni od strane nekog drugog naroda, čijih se duša to polje ne dotiče. Ti robusni objekti polako ali sigurno okružuju spomenik kosovskim junacima i zaklanjaju vidik ka njemu, simbolišući i na taj način gašenje srpstva na Kosovu. Danas spomenik na Gazimestanu „čuva“ albanska policija od koje, uz prilaganje dokaza lične identifikacije, treba da izmoliš dozvolu za posetu spomeniku. Danas naše manastire obezbeđuje albanska policija čiju proveru mora da prođe svaki Srbin ako želi da uđe u svoje svetinje. Ove godine su kosovske vlasti najavile pa odustale od obeležavanja kosovske bitke na Gazimestanu, spremajući se da prisvoje i ono što je Srbima najsvetije. Bilo je to zapravo opipavanje pulsa Srbima i proveravanje da li smo spremni, da se, kao što smo to učinili sa mnogim atributima srpske državnosti, povučemo i iz istorije i ostavimo im slobodan prostor da ga popune svojim falsifikatima.
Državljani Crne Gore zatočeni na Kosmetu: Doživjeli smo torturu od strane prištinske policije!
A kako smo do ovoga došli draga braćo i sestre? Neko će reći…., tako što nas je napala velika sila koja nam je otela Kosovo i Metohiju. Ne! Preko ove naše izmučene zemlje prošli su mnogi moćni osvajači ali niko od njih nije uspeo da nam ohladi srca prema Kosovu i Metohiji kao što smo to sada mi sami učinili iz sebičnosti svoje a zarad nekih ličnih prolaznih privilegija.
Niko nam nije oduzeo Kosovo, već nismo pokazali odlučnost i spremnost da ga sačuvamo. Mi smo ga sami prodali. Prvo smo to učinili mi – Srbi sa Kosova i Metohije, koji prodajom svete zemlje Albancima pospešujemo njihov ekspanzionizam a zatim naše glavešine, koje zarad svog opstanka na vlasti to isto rade samo na još gori, perfidniji način.
Naš blaženopočivši vladika Artemije je odavno primetio da mnogi prosperiraju i da se bogate na račun Kosova, pa je znao da deli Srbe na one koji žive za Kosovo i one koje žive od Kosova. Ova srpska podela je i danas aktuelna. Ona se, pre svega, ogleda u različitom gledištu na srpsku budućnost: Oni Srbi koji se bore za očuvanje Kosova i Metohije čine to zagledani u vekove a oni drugi koji izdaju Kosovo i Metohiju, čine to zagledani u sadašnjost i svoje preostale godine života, pokušavajući da ih prodajom svoje časti obogate prolaznim ugodnostima.
Naš narod sa Kosova i Metohije se od novca dobijenog od prodaje svojih imanja upustio u trku sa Srbima u ostatku Srbije za kvadrate u Beogradu, odričući se svete kosovsko-metohijske zemlje za stan na atraktivnoj lokaciji. Nastala je pomama među Srbima za stambenim kvadratima, zato smo i došli do toga da nam sveta kosovska zemlja nikada nije bila jeftinija a kvadrat stana u Beogradu nikad skuplji. Među Srbima se uvrežilo naopako mišljenje da je uspešan samo onaj Srbin koji živi i radi u Beogradu, pa se stepen njegove uspešnosti meri po tome koliko je tokom svog života i radne karijere uspeo da napabirči sebi kvadrata a ne po tome koliko je doprineo napretku i boljitku svoga roda. Dok se mi borimo za kvadrate i međusobno gložimo sabijajući se u stambene zgrade i solitere, dotle nam drugi narodi u hektarima i kvadratnim kilometrima zauzimaju ili otkupljuju najvredniju i najplodniju srpsku zemlju. Albanci nam otimaju Kosovo i Metohiju, braća muslimani svojataju Rašku oblast, Kinezi su otkupili borske rudnike i nastavljaju da otkupljuju istočnu Srbiju, Zapadne korporacije – zapadnu Srbiju, Arapi i Hrvati – najplodniju vojvođansku zemlju i tako redom. Koliko nam je bitan gradski komfor govori i to da dok se država Srbija gasi na Kosovu i Metohiji, TV dnevnik na nacionalnoj televiziji više pažnje posvećuje komunalnim problemima stanara nekih od beogradskih zgrada nego alarmantnoj situaciji Srba na Kosovu i Metohiji. A da ne govorim o tome koliko se nepotrebne medijske pažnje posvećuje ratnim konfliktima u dalekom svetu o kojima svake večeri debatuju naši razni politički analitičari koji znaju rešenje za svaki geopolitički problem osim za problem očuvanja suvereniteta i teritorijalnog integriteta svoje ugrožene zemlje i koji pitanje Kosova i Metohije ne smeju ni da pomenu, jer je ono, po nalogu naše vlasti, postalo tabu tema u Srbiji.
Zato i ne čudi što danas mnogi u Srbiji ne znaju da u ovom trenutku preko 150 kosovsko-metohijskih Srba, uglavnom bez dokazane krivice, čami u kosovskim zatvorima. Da smo mi pohapsili toliko Albanaca danas bi se protiv nas ponovo digao ceo zapadni svet. A znate li ko bi se prvi pobunio? – pa prvo mnogi u Beogradu, mnoge nevladine i humanitarne organizacije, lažni borci za ljudska prava, tzv. proevropska inteligencija i mnogi drugi. Izgleda da je naša vlast to imala u vidu kada je u Briselu 2015. godine sa tzv. Kosovom potpisala Sporazum o dijalogu i pravosuđu kojim se obavezala da neće pokretati krivične istrage, niti krivično goniti Albance osumnjičene za navodne ratne zločine počinjene na Kosovu i Metohiji. Što znači da je dozvoljeno i poželjno samo hapšenje Srba.
Zbog toga Albanci sve više uviđaju da smo definitivno ostavljeni od svoje države te nas tako otpisane tretiraju kao dobitak osvojen u mutnim pregovaračkim igrama vođenim sa našim ucenjenim državnim rukovodstvom. Zato se svakim danom iživljavaju nad nama, shvatajući da smo iznuđenim ustupcima naše države svesno žrtvovani njima i da za naše živote nemaju više kome da polažu račune. Naše vlasti su nas prodale zarad zapadne podrške svom opstanku na vlasti. Zbog toga smo došli u situaciju da poput starca Vukašina iz sela Klepaca, koji je svom dželatu Ustaši u Jasenovcu dok mu je ovaj otkidao deo po deo tela, pomiren sa svojom sudbinom, mirno rekao „samo ti sinko radi svoj posao“, i mi sada možemo da kažemo Albancima „samo vi radite svoj posao“. Oni to i rade, ali treba da znate da ne rade ništa što već nisu unapred dogovorili sa našim državnim rukovodstvom, koje se sve vreme pretvara da je iznenađeno i zatečeno, navodno, jednostranim potezima Prištine.
Da bi opravdala svoje odricanje od Kosova i Metohije vlast u javni diskurs uvodi narativ po kojem se mi Srbi sa Kosova i Metohije u domaćim filmovima, serijama, TV emisijama prikazujemo kao negativci kako bi se što više ogadili vama – Srbima u ostatku Srbije, ne bi li nas se lakše odrekli. Pri tome, vlast vešto prikriva da je kriminalce, koji nam kvare ugled i sa kojim nas mnogi poistovećuju, sama proizvela i da ih sve vreme štiti i koristi za vršenje kontrole nad nama – preostalim Srbima. To se najbolje vidi tokom održavanja izbora kada nas Vlast, posredstvom pomenutih kriminalaca, zastrašuje i ucenjuje da glasamo za njenu političku opciju, mučki zloupotrebljavajući naš nezavidni položaj. A to čine samo da bi našim iznuđenim glasovima mogli slavodobitno da mašu pred svojim političkim protivnicima kako, navodno, imaju našu skoro stopotstotnu podršku njihovoj politici prema Kosovu i Metohiji. Time obmanjuju srpsku javnost i kod mnogih od vas izazivaju animozitet prema nama, čime se pospešuju nove podele među Srbima.
Zbog toga nam se čini da naš težak položaj namerno ne shvata dovoljno dobro ni srpska opozicija, koja nas optužuje da smo sami krivi za položaj u kome smo se našli, jer suprotno svojim interesima godinama podržavamo izdajnika na vlasti. Njima poručujemo: “Mi – preostali Srbi sa Kosova i Metohije, suviše smo mali da bi smo izrodili ovolikog izdajnika“. Njega smo porodili svi zajedno kroz grehove naše. Ti gresi nisu samo današnji, oni zadiru u prošlost. Odavno kao narod lutamo stranputicama udaljujući se sve više od Boga, od naše tradicije, od svetoslavlja. Tako obezboženi pravili smo kroz istoriju mnogo grešaka ali se sada može reći da smo potpuno zalutali. Prihvatali smo pogrešne ideologije i birali pogrešne vođe koje su nas dovele do toga da postanemo ekonomska kolonija i tuđa jeftina radna snaga a na putu smo da postanemo utrenirana radna snaga sa potrošačkim mentalitetom koja razmišlja stomakom a ne glavom.
Da se ne bismo pobunili zbog raznih zloupotreba kojima smo svakodnevno izloženi, vlast nas s vremena na vreme podseti da smo veliki teret budžetu Republike Srbije, čime kod našeg naroda na Kosovu i Metohiji ciljano izaziva osećaj krivice za loše finansijsko stanje u zemlji. Tako su mnoge uspeli da ubede da za primanje svojih plata i penzija treba da budu zahvalni isključivo predsedniku Vučiću, koji zauzvrat očekuje njihovu lojalnost. Hvaleći se da je dešifrovao naš rajetinski mentalitet, predsednik nam preko svoje „Srpske liste“ poručuje da će nam ukinuti primanja ukoliko ne sprovodimo u delo, po nas štetne, dogovore koje je postigao sa Albancima.
Zbog toga pozivam Srbe sa Kosova i Metohije da se oslobode tog osećaja krivice i kompleksa „izdržavanog lica“ i da shvate da ne žive na račun vlasti, već da vlast živi na račun njih. Jer, trgujući našim životima, našim ljudskim pravima, našom slobodom kretanja, predsednik plaća inostranom faktoru podršku svom opstanku na vlasti, pa se zapravo može reći da on i njegovi saradnici duguju nama, jer su prodajom naših ljudskih i građanskih prava i teritorija kupili sebi brojne političke privilegije i stekli enormno bogatstvo.
Da bi bolje shvatili kako vlast obezbeđuje našu podršku sebi, navešću vam slučaj koji se desio tokom zadnjih izbora Republike Srbije na jednom od, sa Kosova i Metohije izmeštenih, biračkih mesta. Priču mi je preneo prijatelj kojeg su takođe ucenama prisilili da glasa za aktuelnu vlast. Kaže da je prisustvovao sledećoj sceni: Ispred njega je u redu za glasanje na biračkom mestu u selu Ribariće u opštini Tutin, stajala jedna starica dovedena iz nekog sela opštine Zubin Potok i sve vreme roptala i gunđala nešto sebi u bradu, dok je nestrpljivo čekala na svoj red za glasanje. Videlo se da je iznemogla, da jedva stoji na nogama i da je preko svoje volje dovedena da glasa a nije joj ni do čega. Kada je došao red na nju, uzela je glasački listić od izborne komisije, zaokružila broj ispred vladajuće stranke po uputstvima koje su joj dali ukućani, prišla nesigurnim koracima do glasačke kutije i drhtavom rukom spustivši u nju glasački listić, poluglasno zavapila: „Evo ti, najedi se, prokleti čoveče!“ a onda se okrenula ka članovima izborne komisije i glasno dodala: „Samo mi decu više ostavite na miru!“
Evo vam braćo i sestre primera koji na najbolji način govori o tome kako naš predsednik kod Srba sa Kosova i Metohije obezbeđuje sebi podršku na izborima. Možda će to on još neko vreme moći da radi ali će ga jednog dana sigurno stići kletva ove kosovske starice majčinski zabrinute za budućnost svoje dece i unuka. Takvih zabrinutih starica je sve više na Kosovu i Metohiji.
Koliko je naša Vlast u tim svojim predizbornim ucenama otišla daleko videlo se i na nedavno održanim kosovskim izborima kada su kosovske vlasti morale da intervenišu da bi nas zaštitili od prevelikog pritiska kojima smo tokom predizborne kampanje bili izloženi od strane Beograda.
Na našu veliku sramotu kosovska policija je uhapsila nekoliko direktora lokalnih srpskih zdravstvenih i prosvetnih ustanova koji su po naređenju iz Beograda uručivali otkaze onim svojim radnicima koji nisu hteli da se pismeno obavežu da će glasati za Vučićevu “Srpsku listu”. Vama ovde je to kroz režimske medije prikazano kao napad Kurtija na slobodnu izbornu volju Srba a zapravo radilo se o sprečavanju nezakonitog zastrašivanja i ucenjivanja glasača pred izbore, koje nigde na svetu nije dozvoljeno. Dočekali smo braćo i sestre da nas Albanci uče demokratiji i brane od Beograda. Oni, kao i ostali okolni narodi, nas možda nikada nisu voleli ali su nas nekada barem uvažavali a danas nam se, zbog ovakvog ponašanja našeg državnog rukovodstva, po prvi put svi oni podsmevaju.
Ne znam da li ste primetili da Zapad od tzv. Kosova sve više stvara uređenu pravnu državu a da kroz podršku našem kriminogenom državnom rukovodstvu od ostatka Srbije namerno stvara društvo podložno kriminalu, korupciji, anarhiji, nedemokratiji, samo da bi kao narod moralno propali do kraja. Kao što su evropski doseljenici u Ameriku saterali preostale starosedeoce Indijance u rezervate i lukavo im podmetnuli alkohol, do tada njima nepoznato piće, da bi u njemu tražili izlaz iz depresije i beznađa i tako doveli sebe do samouništenja a ovi im potom oteli zemlju, tako je Zapad i nas Srbe, tretirajući nas kao evropske Indijance, podvrgao raznim destruktivnim procesima pre svega kroz medije, da bi nam, uz pomoć našeg ucenjenog državnog rukovodstva, prisvojili prirodne resurse. Zato braćo i sestre ne smemo dozvoliti našem predsedniku da ostvari svoj najvažniji politički cilj i ispuni obećanje dato zapadnim mentorima: da će nam promeniti svest. Moramo po svaku cenu sačuvati svoj nacionalni identitet i obnoviti naciju kako ne bi doživeli sudbinu Indijanaca.
Kao što voda tokom iznenadne poplave iznese na površinu svu prljavštinu sa zemlje, tako je i sadašnja vlast, postavljena od Zapada, izvukla na društvenu površinu sve najgore iz srpskog naroda. Ali, kao što je, kada poplava prođe i reke se povuku u svoja korita, potrebno izvršiti sanaciju terena, tako će nakon ove vlasti biti potrebno izvršiti restartovanje srpske države i naroda, kako bi sa nekom novom generacijom počeli da stvaramo novu bolju Srbiju. Bilo bi nepošteno tvrditi da je moralno posrnuće našeg naroda započelo sa sadašnjom vlašću, jer je naš narod odavno oboleo od mnogih savremenih bolesti, ali su destruktivne pojave u našem društvu sada, po prvi put, dobile institucionalnu zaštitu države. Ono što se nekada smatralo za sramotu i bivalo podvrgnuto javnoj osudi, sada je postalo „normalno“ i društveno prihvatljivo.
Zato je pred nama braćo i sestre veliki i težak zadatak da spasimo budući naraštaj i ne dozvolimo da ih poremećeni društveni ambijent, koji smo mi stvorili, pokvari, demorališe i natera da odu iz zemlje. Moramo im vratiti nadu u život zasnovan na poštenju i moralu, kao jedino ispravni put kojim treba da idu. Moralno razaranje Srbije previše dugo traje, pa će nam zato biti potreban veliki trud i vreme da ih osvestimo i vratimo sa pogrešnog puta. Moramo ih ubediti da se diplome ne kupuju, već da se stiču mukotrpnim učenjem, da se zapošljavanje vrši preko javnih konkursa a ne preko političkih partija, da se u politiku ne ulazi da bi se obogatio već da bi se u poštenom nadmudrivanju, uz pomoć stečenog znanja, ponudile i sa velikim ličnim zadovoljstvom u delo sprovele ideje koje su na dobrobit naroda i boljeg uređenja države. Moramo ih ubediti da im uzori u životu ne smeju biti starlete i razni šoumeni – zaluđivači naroda, već naši svetitelji, proslavljeni heroji i svetski priznati naučnici.
A na Vama, našem duhovništvu je još teži zadatak. Vi ih morate odvratiti sa pogrešnog puta i privesti veri našoj pravoslavnoj. Naša omladina mora da shvati da im je pravoslavna porodica temelj i najbolji oslonac u životu a ne nekakva udruženja ili organizacije. Treba da znaju da se, pre svega, trebaju držati Božijih zakona pa će sve drugo u životu bolje razumeti i sva iskušenja lakše prebroditi.
Taj težak posao je na Vama, jer je tzv. zvanična crkva, slepo idući za našom državnom vlašću pošla za lažnim evropskim vrednostima i usput zagubila svoj narod. Zato nam narod sada zbunjeno i dezorijentisano luta ne shvatajući šta mu se događa.
Međutim, pošto živim u „enklavi“, svedok sam sve brojnijih organizovanih poseta našeg vernog naroda kosovsko-metohijskim svetinjama i srpskim sredinama. Sa radošću primećujem kako među njima najviše ima mladih, nacionalno osvešćenih ljudi, koji, uprkos režimskoj defetističkoj medijskoj propagandi, ne smatraju da su Kosovo i Metohija za nas izgubljeni. Naprotiv, mnogi od njih tek sada duboko u sebi instinktivno otkrivaju Kosovo i Metohiju i shvataju da se radi o vekovnoj srpskoj teritoriji koja je samo trenutno okupirana. Svi oni kažu da su pored naših svetinja i tzv. „srpske enklave“ na njih ostavile veliki utisak i da se niko od njih sa Kosova i Metohije nije vratio isti. Nadam se da su to prvi nagoveštaji da se u Srbiji rađa neko novo bolje pokoljenje koje će konačno napraviti otklon od komunizma, titoizma, socijalizma i drugih po Srbe štetnih antihrišćanskih ideologija i da će oni ili njihovi potomci uspeti da svojim poštenjem, znanjem i zalaganjem, oslobode Kosovo i Metohiju, jer mi ovakvi kakvi smo nismo ga za sada dostojni.
Draga braćo i sestre oprostite ako sam vas možda razočarao ovom svojom vidovdanskom besedom, jer ste verovatno očekivali da kroz vizuru naše današnjice poetski govorim o slavnoj Kosovskoj bici, o Svetom knezu Lazaru, o proslavljenim kosovskim junacima, o kosovskom zavetu a ja sam zabrinut za budućnost svog naroda podlegao aktuelnim problemima i dopustio da me odvuku na svoju stranu, te sam možda promašio temu. Nadam se da će neki naredni Vidovdan dočekati boljeg govornika, koji će sa manje brige a sa više ponosa govoriti o ovoj temi, jer ja to sada zaista nisam mogao.
Na Vidovdan 2026. godine
Izvor: Stanje Stvari
