Piše: Filip Dragović
Kada je javnost prije neki dan saznala kako univerzitetski profesor psuje mitropolita Amfilohija, i kako to čini ne u razgovoru sa, recimo, raspopom Mirašem, nego sa jednim od biznismena optuženih za kriminal, i kada je ta ista javnost povezala da je pomenuti psovač-profesor ista ličnost kao i progresivni, proevropski poslanik DPS, ja sam mislio da će se kompletan poslanički klub te partije namah rasformirati od stida i srama, a da će dr Vuković otići bar na Grenland u dobrovoljno izgnanstvo. Iz razloga istog, pretpostavljenog stida i srama. Kad ono, međutim… ništa oni…. Hoću reći, ništa oni od toga ne preduzeše, mada izraz „ništa oni“ podsjeća na očigledne moralne kapacitete stida i srama ove družine.
Dr Vuković je, koliko sjutra, došao u poslaničke klupe Skupštine CG, i tamo pozirao svoju transcendentnost u odnosu na ove teme koje ga, izgleda, ne dotiču. On i dalje sebe smatra likom koji, po nečemu, treba da bude predstavnik naroda. Psovač Amfilohija i saradnik Mijailovića.
A da ne bi bilo nikakve sumnje kako DPS-u „obrazu ne smeta“ govor mržnje i huškanje na sukobe, pobrinuo se njihov rodoljub sa Cetinja, Oskar Huter, koji je u intervjuu Anteni M, povodom 20 godina od referenduma, izjavio za svoje političke neistomišljenike da su „zmije“ koje su oni (mi?) „gajili u svojim njedrima“! Sve to garnirano i začinjeno manifestacijom ekskluzivnog DPS monopola nad ljubavlju prema crnogorskoj otadžbini. To da se domovina brani, između ostalog i „lepim vaspitanjem“ očigledno, po Huteru i Vukoviću, spada u maligni uticaj „srpskog sveta“ koga oni žele da se otarase, sa namjerom jasnom i eksplicitnom da nam svima j*** majku. Kakav početak predizborne kampanje, i kakvo, nimalo iznenađujuće, nalikovanje na komšijsku SNS i njen vokabular!
Naravno, sve to nije i ne može biti nekakav lapsus Vukovića ili Hutera. Oni su ovim jasno i nepokolebljivo na brazdi njihovog počasnog predsjednika i vodećeg ideologa M.Đ. koji je pozivao u šume, i koji je neistomišljenike čašćavao sa „ludački pokret“, „brrravo krrreteni“ i sličnim jezičkim konstrukcijama unaprijeđenog demokratskog i građanskog jezika.
Pa eto, dragi građani, vi ili glasajte za ovu opciju politike ili nemojte izlaziti na izbore. Sasvim svejedno: šta god od toga učinite, lično ćete doprinijeti da ovakve perjanice mira, suživota i stabilnosti, umnožavaju svoju moć.
