Piše: Luka Radonjić
Tekst je objavljen na društvenoj mreži fejsbuk 2. aprila 2026. god
Opet raste interesovanje u Crnoj Gori za dešavanja u Srbiji. Za novi talas zanimanja zasluge idu replici koju je studentkinja uputila reporterki Informera. Neki su oduševljeni, a neki zgroženi, takoreći ne mogu sebi da dođu od šoka koji je uslijedio zbog vulgarnog riterna. Stvarno da se čovjek zapita kuda ide ovaj (srpski) svijet? Nego, ako ste odmorili od stresa koji vam je priredila gospođica koja dobro barata riječima, da nastavimo dijalog.
Nekolicina dobrih ljudi nije očekivala da ćemo mi neki pokazati afinitet prema tom žanru. Čitaju me, kažu, godinama, kako to sad da se psovke afirmišu? E pa očekivanja su uzajamna. Nisam ni ja, a ni mnogi od nas, očekivali da će više da vas uznemiri jedna vulgarna riječ u „lajvu“ nego palica na leđima one gospođe ispred Rektorata, čizma na vratu momka koji savladan leži na beogradskom trotoaru, a posebno šamar djevojci čije su ruke predstavljale valjda ogromnu prijetnju za kordon. A sve to desilo se na istom događaju na kojem je dotična studentkinja jednom replikom, ne pesnicom, nokautirala medijskog frankenštajna.
Analiza medijskih narativa u susret mogućim izborima u Srbiji (prvi dio)
O spirali nasilja nad našim sunarodnicima u Srbiji tokom velikog broja protesta i okupljanja u procesu „događanja naroda“ koji je pokrenuo studentski protest, a koja je obilježila prošlu 2025. godinu, da i ne govorimo. O tome će se u godinama pred nama tek pisati i kada jednom padne velika medijska hipnoza, sve će se saznati i izaći na vidjelo kao kod nas u CG. Pravda će možda biti spora, ali istina neće.
A nije bilo tako davno kad smo i jedni i drugi jačali kondiciju trčanjem kroz oblake suzavca, ne jednom nego mnogo puta za vrijeme režima DPSa u Crnoj Gori. I na ulici tražili isto što i danas traže naši sunarodnici sjeverno od nas: izbore. Po strani to što su predstavnici režima u Srbiji, gostovali na kongresu DPS iste godine kada je na nas ispaljeno 150 patrona suzavca, zaista po strani jer nije pitanje političkog stava, legitimno je da budete za koga god hoćete pa čak i Vučića (i da mu oprostite sve, a da mladim ljudima ne opraštate ni psovku), pitanje je samo elementarnog osjećaja.
„Ali ovi ruše državu!“
Da, isto je to Milo za nas i vas govorio.
Ne mora vlast nužno da promijeni perspektivu, i da materijalna dobra i kožne fotelje u preduzećima dovedu do toga da se više ne bilježe ni napadi na Srbe u Dečanima. Ne mora u potpunosti. Pa ako se ćutnja za nasilje u Dečanima, Beogradu ili Kuli, pravda političkom mudrošću u Crnoj Gori, može se onda i ćutnja na jednu psovku, opravdati osnovnim obzirom.
Ako se već više od toga ne može. Iako su oni kojima je uvreda upućena, sami po sebi najveća uvreda za srpski narod i njegovu kulturu.
Izvor: Luka Radonjić/ Fejsbuk
