Nova zgrada Arhitektonskog fakulteta u Podgorici nije samo još jedan završen infrastrukturni projekat. Ona je, prije svega, priča o vremenu, upornosti i potrebi da prostor prati ideju.
Više od dvije decenije ovaj objekat je postojao kao nedovršena ambicija, konstrukcija koja je podsjećala da obrazovanje arhitekata u Crnoj Gori nema svoj puni okvir. Generacije studenata učile su o prostoru, a same su bile “rasute” po različitim lokacijama, bez jedinstvenog mjesta susreta, razmjene i stvaranja.
Preokret nakon godina stagnacije
Tek sa novim rukovodstvom Univerziteta dolazi do konkretnog pomaka. Projekat koji je dugo bio na čekanju dobija prioritet i jasnu dinamiku. Obezbijedjena su sredstva i gradnja ulazi u završnu fazu nakon godina stagnacije .
Prostor kao alat za učenje
Nova zgrada nije zamišljena kao konvencionalni akademski prostor. Ona funkcioniše kao radni alat: otvoreni ateljei podstiču na saradnju, galerijski prostori brišu granicu između nastave i javnosti, dok radionice i laboratorije približavaju realizaciji ideja. Za studente arhitekture, prostor u kojem rade direktno utiče na način razmišljanja, pa nova zgrada funkcioniše i kao “ profesor” koji uči kroz raspored i organizaciju prostora.
Da bismo bolje razumjeli šta nova zgrada znači za Arhitektonski fakultet i studente razgovarali smo sa dekanicom Svetlanom Perović koja govori o procesu završetka ovog dugoočekivanog projekta, njegovom značaju za obrazovanje arhitekata i potencijalu zgrade da postane ne samo akademski, već i javni kulturni prostor.
Ova zgrada je dugo bila nedovršena priča. Možete li se osvrnuti na taj period?
Gotovo dvije decenije, obnavljane su interne inicijative da se u kapitalnom budžetu države opredijele sredstva za realizaciju zgrade Arhitektonskog fakulteta. I, paradoksalno, umjesto da posjedujemo ambijent, funkcionalno i oblikovno materijalizovan za potrebe obrazovanja generacija studenata arhitekture, nastava je realizovana u neuslovnim ambijentima i na više adresa. Paralelno, započeta zgrada Fakulteta, iz 2005.godine, postala je svojevrsni simbol težnji i obećanja, umjesto stvarno mjesto akademskog života. Kada mi je povjereno upravljanje Fakultetom, krajem 2020.godine, kolektivni optimizam je bio izrazito poljuljan, ali su se već u prvoj godini mog mandata pojavile naznake promjena u procesu donošenja odluka na državnom nivou.
Preokret se desio 2023. godine, šta je konkretno tada promijenilo tok ovog projekta?
Raspisivanjem tendera za rekonstrukciju i dogradnju postojećeg objekta, 2022.godine, iz prostora neizvjesnosti i iščekivanja, približili smo se nastajanju prostora stvarnosti. Ozvaničen je početak radova na proljeće 2023. godine. Konačno je preovladalo razumijevanje o značaju prostora za obrazovanje arhitekata i spremnost donosilaca odluka da prepoznaju dugoročnu vrijednost ovog ulaganja. To je bio trenutak kada smo ušli u fazu izvjesne realizacije naše akademske kuće. Uz dosta naporan proces, izgradnja objekta je zavrena u jesen 2025. godine.
Na koji način novi prostor mijenja pristup učenju i radu studenata? Koliko je, zapravo, važan fizički prostor u obrazovanju arhitekata?
Fizički, materijalni prostor u fokusu je nastavnog procesa i profesionalnog oblikovanja studenata arhitekture. Studenti, kroz svoje zadatke, projektuju raznolike arhitektonske tipologije, dok sam ambijent u kojem uče utiče na način na koji razmišljaju, istražuju i stvaraju. Za obrazovanje arhitekata prostor je jednako važan kao i sam nastavni program.Novi objekat omogućava studentima da teorijsko znanje svakodnevno testiraju u realnom prostoru, kroz kretanje, svjetlo, proporcije, susret i dijalog. Otvoreni ateljei, galerijski prostori i laboratorije stvaraju ambijent u kojem se učenje događa kroz neposrednu praksu. Studenti u prostoru razvijaju osjećaj pripadnosti profesiji, oblikuju profesionalni identitet, razvijaju kritičko mišljenje i osjećaj odgovornosti prema javnom prostoru i društvu.
Može li ova zgrada postati svojevrsni javni kulturni prostor, a ne samo akademski?
Apsolutno. Vjerujem da već postaje. Već nakon prvih mjeseci, vrlo brzo, njeno jezgro, postalo je “živa”platforma, ispunjena dinamičnim sadržajima i procesima, otvorena za raznolike interakcije. Postaje mjesto susreta, medijskih sadržaja i spontanih kreativnih procesa. Upravo u tome vidim njenu najveću vrijednost, kao ekstrovertan prostor, oslobođen hermetičnosti, koji povezuje akademsku zajednicu sa širom kulturnom i društvenom scenom. Najveća vrijednost ove zgrade jeste u tome što prevazilazi strogu institucionalnu granicu i otvara se prema javnosti. Kroz izložbe, razgovore, projekcije, radionice i druge događaje, ona gradi novi odnos između akademske i društvene zajednice.
Da li završetak ove zgrade označava iskorak za Univerzitet Crne Gore u oblasti arhitekture i obrazovanja? Možemo li govoriti o početku nove faze za Arhitektonski fakultet i Univerzitet u cjelini?
Sasvim sigurno, ovo je važan iskorak, ne samo za Arhitektonski fakultet, već i za Univerzitet u cjelini. Savremeno oblikovan prostor potvrđuje da arhitektonsko obrazovanje ima strateški značaj za razvoj i unapređenje građene sredine, društvo i kulturnu emancipaciju. Mi ne proizvodimo samo znanje, već je krajnji cilj prostor kroz koji se to znanje materijalizuje. Upravo možemo govoriti i o razvijenoj svijesti Univerziteta o važnosti prostora i estetici prostora, koji aktivno učestvuje u proizvodnji akademske kulture. U godini obilježavanja dvije decenije postojanja, možemo govoriti o najznačajnijem trenutku u istoriji razvoja Arhitektonskog fakulteta, od njegovog osnivanja. Razvijena je platforma za intenzivni razvoj, veću vidljivost i prepoznatljivost.
Izvor: UCG
