Posljednji put je štafeta mladosti nošena 1987. godine putevima bivše države SFRJ, upravo na ovaj datum. I premda su tu skojevsku žurku dosjetljivo urušili slobodoumni Slovenci, ona je ostala u sjećanjima mnogih pionira kao jedna lijepa emocija i nostalgija. Uslijedili su ratovi i pokušaji nekih Titovih omladinaca da ga kopiraju.
Piše: Naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
Posljednju blijedu kopiju takvog sleta vidjeli smo na bini poraženog predsjedničkog kandidata Mila Đukanovića, 2. aprila ove godine. Muk i jad prisutnih DPS-ovaca, i usiljeni hor omladine sa državnim zastavama jasno je govorio da se ne radi o prvoaprilskoj šali, već o drugoaprilskoj zbilji.
Zato ovaj 25. maj ne dočekujemo sa željom da pravimo slet, i dan svoje mladosti vežemo za izmišljeni rođendan ostarelog diktatora, već sa osjećajem dragocjene političke zrelosti, koji garantuje da nam se takve društvene deformacije više nikada ne mogu ponoviti. Puno je onih koji će se ovog datuma sjećati kao Dana Mladosti, ali nadam se da će to sjećanje, uz sve lijepe uspomene djetinjstva, zrelim ljudima biti opomena, i crvena linija preko koje se (više nikad) ne prelazi.
Štafetu treba predati novim ljudima, koji se, prirodno, i ne sjećaju ove manifestacije, a ove koji se nje sjećaju, uz sve slobode i građanska prava koja im pripadaju, poslati u zasluženu političku penziju.
Do čitanja u novom danu, Tačno u podne. Zbogom