Piše: Tufik Softić
Ne znam da objasnim zbog čega sam se sjetio Ilona Maska u trenutku kada sam uz kafu preko telefona ušao na sajt CZIP-a da vidim šta rade rode, i zatekao ih u zanosnom parenju. Bila je to skoro nevjerovatna slika i najava berićetne godine, odnosno da će gnijezdo u Polimskoj ulici u Beranama biti opet puno života.
Lijep je osjećaj da negdje u svijetu ima već nekoliko desetina bijelih roda koje su se izlegle u ovom sjevernom crnogorskom gradu i da iz Crne Gore bijele rode jedino sa ovog stuba za uličnu rasvjetu šire potomstvo i osiguravaju opstanak vrste. Perko i Perka, kako su prozvane, jedini su par ove vrste bijelih roda u Crnoj Gori, nakon neobjašnjivo dugog odsustva.
Zbog svega toga se čini kako bijele rode, osim povremene medijske pažnje, zaslužuju mnogo bolji tretman, ne samo u Beranama, nego i u državi. Nisam previše znao o ovoj vrsti sve dok nisu prvi put doletjele. Skoro su nevjerovatni neki podaci koji se mogu pronaći o bijelim rodama, i u svjetlu tih činjenica je njihov povratak na sjever Crne Gore još značajniji.
Tufik Softić: Porto Montenegro – centar jahting prostitucije
Bijele rode (Ciconia ciconia) prelijeću veoma dug put od Afrike do Crne Gore tokom sezonske migracije, čak više hiljada kilometara u jednom pravcu. Njihovo stanište je Afrika – Sudan, Čad, Etiopija, Južni Sudan. One lete preko Bliskog istoka, zatim preko Turske i Bosfora, do istočnog Mediterana i južnog Balkana, i naših krajeva – Crne Gore, Srbije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Sjeverne Makedonije, Slovenije. U jednom danu znaju da prelete od 200 do 300 kilometara, pa putovanje ukupno traje 3 do 6 sedmica, brzinom od oko 40 do 60 kilometara na sat.
To što bijele rode svake godine biraju isti stub u Polimskoj ulici u Beranama i vraćaju se, nije slučajno, jer je to tipično ponašanje ove vrste. Bijele rode imaju izražen instinkt povratka, pamte mjesto gdje su se gnijezdile, ako je gnijezdo sigurno, vraćaju se na istu lokaciju godinama, često isti par ili njihovi potomci koriste isto gnijezdo i do 20 godina.
Rode biraju visoka i stabilna mjesta, električni stub ili visoki stub daje dobar pregled okoline, manje je predatora, blizu je rijeka Lim i polja, ima hrane – žaba i riba, insekata, malih glodara. Otvoren prostor olakšava slijetanje i polijetanje, i zbog svega toga stub u Polimskoj ulici postao je njihova stalna adresa.
Kod bijelih roda je česta pojava da ponekad jedan partner ugine ili se promijeni, ali gnijezdo ostaje isto, pa ga preuzme novi partner što se upravo dogodilo jednom prilikom u Beranama. Zato izgleda kao da se uvijek vraća isti par. Mlade rode koje se izlegu nakon 2 do 3 godine počnu se i same gnijezditi i često dolaze u isti kraj ili blizu mjesta gdje su rođene. Zato gnijezdo u Beranama postoji kontinuirano već četrnaest godina.
Prema procjenama ornitologa bijelih roda na južnom Balkanu najviše ima u Srbiji i to oko 1.500 do 2.000 parova. U Hrvatskoj je oko 1.000 do1.500 parova, Bosni i Hercegovini oko 400 do 600 parova, Sloveniji 200 do 300 parova, Sjevernoj Makedoniji oko 50 do 100 parova.
Crna Gora se nalazi na samoj granici širenja populacije, i nakon stotinu godina i povratka u Berane, vjeruje se da je prvi par iz 2012. godine već uvećao makar za još tri para populaciju bijelih roda u našoj državi i da će se ta tendencija nastaviti. Tako, poslije čitavog vijeka bez bijele bijele rode, populacija ove rijetke ptice, simbola urbanosti i plodnosti, u Crnoj Gori se polako obnavlja zahvaljujući prvom paru sa stuba iz Polimske ulice.
Tufik Softić: Kaludarska rijeka, zaštićeno prirodno područje?
Volim prirodu, ali nisam prirodnjak da bih se mimo izguglanih podataka upuštao u procjenu koliko je ukupno uvećana populacija bijelih roda zahvaljujući porodici Rodić. Neka gruba matematika kaže da su 27 malih roda rođenih do sada, mogle daljim razmnožavanjem izleći još stotinu bijelih roda.
U svjetlu ovih činjenica pokazuje se koliko je značajan svaki povratak roda u Berane. CZIP je postavio kameru i preko njihovog sajta se u svakom trenutku može gledati uživo šta se dešava u gnijezdu porodice Rodić. Tako sam i ja tog sunčanog jutra iz kafu posmatrao njihovu ljubavnu igru.
Da li je to, međutim, dovoljno od strane ukupne zajednice. Ne bi bilo nepohodno kao u razvijenim evropskim državama praviti festivale kojima se slavi povratak roda, ali bi se morao naći način da se u ovom ludom vremenu značajnije obilježi njihov dolazak u Crnu Goru.
Rode na svom dugom putu nadlijeću i ratom zahvaćena planetarna prostranstva. Slaviti njihov povratak, znači slaviti život u trenutku kada ratovi i masovne smrti dovode u pitanje opstanak čovječanstva. Ili da zamolimo Ilona Maska da nas povede sa sobom na neku drugu planetu, pošto radi na tome. Možda će i rode za nama.
Izvor: RTCG
