Piše: Miloš Lalatović
U mnogim filmovima postoji radnja gdje ljudi shvataju da žive u iluzornom svijetu iz raznih razloga. Već je naširoko poznata priča o medijskoj propagandi kojima je naše vrijeme prožeto, koja protura lažne informacije, stvarajući svojevrsni matriks. Ali, koliko se tokom vjekova usled običaja, zabluda, svojih i nametnutih, živjelo u prelesti. . .
Svaki čovjek od rođenja je izložen informacijama porodice, okoline, najprije, a potom i određenih ličnosti, knjiga, muzike, koje ga formiraju. Tako se razlikuju ljudi iz grada u grad, iz države u državu, o kontinentima da i ne govorimo. . .
A, nije samo to. Čovjek se u startu rađa sa određenim nasleđem dugim hiljadama godina, koje je dobio od davno zaboravljenih predaka. U velikoj mjeri je to genetsko nasleđe loše, iako ima i dobrog, ali izmiješano sa zlim. Na osnovu njega se formiraju određene sklonosti i shvatanja. Može se reći da je čovjek, već u početku života bolestan, iako je formalno zdrav. Rodio se čovjek, rodio se bolesnik.
Na osnovu svega dosad nabrojanog, formira se ličnost. A, ličnost se formira putem slobodne volje čovjeka u datim okolnostima. Slobodna volja ljudi je toliko pritisnuta svim nabrojanim, kao i raznim okolnostima, naročito traumatičnim, karakterom, da treba ogromna snaga da bi došla do punog izražaja. Pa, čak i ako neko misli da je slobodan, koliko je ta tzv. sloboda uslovljena zabludama, podsviješću, da bi se zaista reklo, da, to je to. . .
Kako vrijeme prolazi svijest i podsvijest ljudi se sve više „zatrpava”. U tome naročito ulogu imaju mediji. Da su nekoj ženi ili čovjeku rekli prije sto godina da obuku današnju garderobu, vjerovatno bi šokantno reagovali. A, kako bi današnji ljudi reagovali da vide ljude za sledećih sto, i to je pitanje. Sve su izgledi da se stid uči. . .
Davno je još Vilijam Blejk rekao „kad se vrata percepcije očiste,sve će biti onako kako jeste”. Kako doći do toga što jeste? Kroz filosofiju, mistiku, religiju. . . Mnogi su tražeći ono što zaista jeste, završavali u ludilu. Možda je i ludilo odraz slobode, skupo plaćene. Ko zna, oni što se smatraju ludim, možda su mudriji od navodno pametnih. I uopšte šta je ludilo, a šta mudrost? Zavisi od pogleda posmatranja. . .
