Piše: Željko Šapurić
Postoje datumi koji ne traže tumačenje, već suočavanje. Ipak, istorija često bira tišinu tamo gdje bi morala govoriti najglasnije.
Sedmog aprila navršavaju se 82 godine od savezničkog bombardovanja Nikšića 1944. godine, jednog od najtragičnijih događaja u istoriji grada, u kojem su stradali brojni civili, a materijalna razaranja bila ogromna. Inače, tokom Drugog svjetskog rata 1943. i 1944. godine, na brojne gradove Crne Gore padale su i neprijateljske i takozvane savezničke bombe. U 14 crnogorskih gradova stradalo je više od 900 ljudi. Nikšić 1944. godine svjedoči kako u velikim ratovima male sredine postaju kolateral, a životi civila tek broj u statistici. Bombe, pokazalo se, ne prave razliku između fronta i doma, između vojnika i djeteta.
Sunčano jutro 7. aprila, na praznik Blagovijesti, nije nagovještavalo tragediju. A onda, između 14 i 15 časova, nebo iznad grada prekrila je eskadrila lovaca-bombardera.
– Nalazio sam se na glavnom trgu kada su se iz pravca Budoša i Pustog Lisca iznenada pojavili avioni – svjedočio je primarijus dr Slobodan Nikčević.
Avioni su se u obrušavanju kretali ka sjeveru, prema Uzdomiru. Dva su se izdvojila, nisko preletjela grad i izručila prve bombe – među prvim metama bio je dvorac kralja Nikole.
Bombardovanje je trajalo oko pola sata. Za to vrijeme grad je pretvoren u ruševinu.
– Razvaljeni kolovozi, izvaljena kaldrma, razbijeno staklo, pokidane žice, oborene bandere sa kojih su visili djelovi pokućstva i odjeće – zabilježio je Nikčević.
U toj „kiši“ bombi nije pogođeno nijedno njemačko utvrđenje.
Željko Šapurić: Ručni krst savinskog arhimandrita u Drobnjaku
Prema nepotpunim podacima, poginulo je najmanje 176 ljudi, ranjeno 209, dok su čitave porodice zbrisane. Među žrtvama bilo je i 18 jedinaca. Srušene su 52 kuće i zgrade, a oštećeni brojni objekti, uključujući gradsko groblje i Crkvu svetih Petra i Pavla iz IX vijeka. Među njemačkim vojnicima – tek nekoliko ranjenih.
Napad je bio usmjeren na uže gradsko jezgro.
Prema izvještaju Primorske operativne grupe, 7. aprila Nikšić je bombardovalo 20 aviona, a dan kasnije još 15. Grad je ponovo bombardovan i 24. avgusta iste godine, kada je devet aviona RAF-a izbacilo bombe sa visine od 3.000 metara.
Savezničke bombe uništile su i oštetile brojne objekte od istorijskog i arhitektonskog značaja, uključujući stare hotele „Nikšić“ i „Evropa“, osnovnu školu, dvorac kralja Nikole, kao i privatne kuće, poput vile dr Mirka Lučića – prve u gradu građene od armiranog betona.
Ni na jedan njemački objekat nije bačena bomba
Jovan Gardašević, tada mladi skojevac, posmatrao je razaranje sa uzvišenja iznad grada.
„Mislili smo da će gađati njemačke položaje. Umjesto toga, zasuli su ulice i kuće, pa nastavili mitraljiranje.“
Navodi i potresne detalje: uništene porodice, desetine mrtvih na jednom mjestu, stradale izbjeglice čiji broj nikada nije utvrđen. Najpotresniji prizor zabilježen je sjutradan – bomba je pala na groblje dok su građani sahranjivali žrtve prethodnog dana.
„Ni na jedan njemački objekat nije bačena bomba“, zaključio je Gardašević.
U narodu se tada govorilo da je bombardovanje izvedeno na zahtjev partizanskog rukovodstva, ali je Josip Broz Tito, u izjavi za Asošijeted pres, naveo da je savezničko vazduhoplovstvo „značajno pomagalo borbu protiv neprijatelja“.
Svjedoci, međutim, pamte drugačiju sliku.
– Bombe su padale svuda, kuće su se rušile kao od papira, a rafali kosili ljude – prisjećao se Mileta Radović, koji je toga dana bježao prema Bistrici.
Grad koji su zatekli narednog dana bio je, kako je kazao, „više nego sablasan“ – čaršavi su visili sa stubova, a mrtvi su tokom noći sahranjivani na brzinu.
Mural otvorio festival: Nikšić postaje galerija na otvorenom
Jevrem Šaulić uputio dramatičan apel Crvenom krstu
Samo nekoliko dana nakon razaranja, predsjednik Opštine Jevrem Šaulić uputio je dramatičan apel Crvenom krstu:
„Javljam čitavom svijetu iz bombardovanog Nikšića… da su saveznici napali naš mirni grad… Englesko-američki bombarderi ne samo da su razarali najtežim bombama, već su mitraljirali civilno stanovništvo… U Nikšiću nema industrije, nema saobraćajnih čvorova, niti njemačkih snaga… Neka pogledaju svoja gnusna djela.“
Ni decenijama kasnije, mnogima nije bilo jasno zašto je Nikšić bombardovan.
– U kafani Kneževića poginula su 32 čovjeka. Sjedjeli su i igrali karte. Od Njemaca – jedan ranjen – svjedočio je Radović.
Slična svjedočenja ostavio je i Mišo Glogovac, koji je čuo upozorenja o bombardovanju, ali nije vjerovao da će „saveznički“ avioni udariti na grad.
Slično su svjedočili i drugi preživjeli. Književnik Vito Nikolić zapisao je da „nijedna od stotinak bombi nije pogodila neprijateljski cilj“, dok je u jednoj zatvorskoj ćeliji poginulo osam žena.
Ono što je ostalo iza ovog bombardovanja nije samo ruševina grada, već i ruševina jedne iluzije – da su svi koji dolaze pod oznakom „saveznik“ nužno na strani naroda.
Izvor: Dan
