Piše: Liza Dojl
Od III veka pre nove ere, Aleksandrija u Egiptu bila je intelektualno središte grčkog sveta, gde je književnost klasične antike sakupljana, uređivana i kanonizovana u Mouseion-u (Svetilištu muza) i Aleksandrijskoj biblioteci.
Za stare Grke mitovi su bili više od pukih priča, a za naučnike koji su radili u biblioteci mitske pripovesti predstavljale su priliku da shvate nastanjeni svet. Možemo da sagledamo kako su naučnici pokušavali da premoste jaz između mitova i stvarnosti kroz poseban tip izvora, sačuvan na marginama rukopisa.
Srećom, komentari i naučni radovi aleksandrijskih kritičara dospeli su do nas – prepisivani i prenošeni kroz vekove kao komentari, beleške i napomene na marginama papirusa i rukopisa.
Ovi komentari poznati su kao sholije i predstavljaju uvid u način rada antičkih naučnika. Sholije otkrivaju čitav spektar interesovanja i ideja – od analize pesničkih postupaka do kritike gramatike. One takođe svedoče o naporima antičkih naučnika da mitska mesta kroz koja junaci putuju povežu sa konkretnim lokacijama u poznatom svetu.
Mapiranje mitova i čudovišta
Jedna od najznačajnijih naučnih rasprava u antici, koja prethodi čak i osnivanju Aleksandrijske biblioteke, ticala se puta kojim je junak Odisej putovao tokom svog opasnog povratka kući nakon Trojanskog rata. Završne faze grčko-trojanskog sukoba i Odisejev povratak opisani su u antičkim epovima koji se pripisuju Homeru: Ilijadi i Odiseji.
Homerovi epovi bili su u središtu naučne delatnosti u Aleksandriji. Jedan od glavnih bibliotekara, Apolonije sa Rodosa, napisao je sopstveni ep Argonautiku, koji pripoveda o Jasonovoj i argonautskoj potrazi za zlatnim runom i zasnovan je na homerovskim pesmama iz prethodnih vekova.
Poput Odisejevog, i Jasonov put bio je predmet sporova. Apolonije je, kao pesnik i naučnik, bio dobro upoznat sa raspravama o tačnim rutama koje su ovi junaci sledili. Kroz brojne beleške, sholije nam prenose različite verzije putovanja broda Argo, koje se razlikuju od Apolonijeve – uključujući i onu njegovog savremenika, pesnika Kalimaha.
Pokušaj mapiranja mitskih lokacija posebno se vidi u Odisejevim lutanjima (opisanim u 9–12. pevanju Odiseje), koja su smeštana na Siciliju i u Italiju. Značajno je da se verovalo da morska čudovišta Scila i Haribda obitavaju u opasnom Mesinskom moreuzu – uskom prolazu između severoistočne Sicilije i „prsta“ italijanske čizme.
Oštar protivnik ovakvog pristupa bio je Eratosten – aleksandrijski naučnik koji je izračunao obim Zemlje sa izuzetnom tačnošću. On je pre smeštao Odisejeva lutanja i putovanja Arga daleko od Mediterana, u udaljene oblasti okeana.
Velika Britanija i Grčka: Pomen drevnih skulptura izaziva ogorčenje među Grcima
Kako prepoznati mit
Dok je put argonauta kod Apolonija sadržao fantastične elemente (poput Sirena i Simplegada, stena koje se sudaraju), naučnici su takođe nastojali da mapiraju poznate lokacije duž tog puta.
Dok Argonauti u drugoj knjizi Argonautike plove mestima poput Crnog mora, dokazi iz sholija pokazuju da su naučnici želeli da zabeleže geografske orijentire koje su junaci posećivali, kao i mitove povezane s tim mestima.
U svom epu, Apolonije se trudi da Argonauti ostavljaju tragove svog putovanja – često u obliku oltara koji su i dalje vidljivi u tim predelima. Sholije nam pokazuju kako učenjaci raspravljaju o tačnim lokacijama tih tragova – na primer, da li se oltar dvanaestorici bogova na Bosforskom moreuzu nalazio na evropskoj ili azijskoj obali.
Pored ovih tragova, sholije beleže i veliki broj priča vezanih za određena mesta koje objašnjavaju poreklo njihovih imena – tzv. aitia. Korišćenjem mitske prošlosti za objašnjenje savremenih pojava, etiologija omogućava čitaocu da se orijentiše u tekstu.
Jasno je da su kritičari imali svojevrsnu „listu“ za opisivanje fizičkih obeležja poput reka ili planina: beležili su njihovu lokaciju, poreklo imena i sve povezane mitove ili mitske tragove. Tipičan zapis u sholijama izgleda ovako:
Kalihoros je reka posvećena Dionisu u oblasti Herakleje. Reka se tako zove zato što je Dionis tamo organizovao hor.
Doslednost u beleženju ovih geografskih obeležja podseća na kataloge koje nalazimo na papirima iz helenističkog perioda – epohe nakon smrti Aleksandra Velikog, obeležene širenjem i transformacijom grčkog jezika i kulture. Takvi papirusi navode imena reka i povezuju ih sa poznatim narodima i mestima (poput onih na argonautskom putovanju).
To nam pokazuje da su ove lokacije, čak i kada su poznate iz poezije ili izmišljenih putovanja, mogle biti smeštene u stvarni pejzaž i shvaćene kroz mit o poreklu. Katalogizacija mitskih mesta osiguravala je njihovo trajno mesto u kulturnom pamćenju i, kroz prepisivanje na marginama, njihovo ukorenjivanje u grčkom identitetu.
Izvor: The Conversation
Prevod: Danilo Lučić/Glif
