Piše: Jelena Kontić
Prvo Trijenale Balkana skulpture malog formata otvara se danas u 17 časova u Umjetničkoj koloniji Danilovgrad i okuplja 33 umjetnika iz osam zemalja.
U gradu u kojem su se “srećno sreli čovjek i kamen”, danas se otvara novo poglavlje višedecenijske vajarske priče – prvo Trijenale Balkana skulpture malog formata, u organizaciji Umjetničke kolonije Danilovgrad.
Na svečanoj ceremoniji, danas u 17 časova, govoriće: potpredsjednik Vlade Crne Gore Budimir Aleksić, predsjednik Opštine Danilovgrad Aleksandar Grgurović, grafička dizajnerka i profesorica Tatjana Burzanović i poslovni direktor Umjetničke kolonije Danilovgrad Andrija Radulović. Program će upotpuniti gitarista Borjan Radović i glumica Mirjana Spaić.
Izložbu je koncipirao vajar i kustos Velibor Pavićević. Objavljen je i luksuzni prateći katalog s prevodom na engleski i francuski jezik, za koji je fotografije radio Nenad Mandić, a dizajn akademski grafičar i profesor Mirko Toljić, u izdanju Umjetničke kolonije. O važnosti i značaju ustanovljavanja, a onda i realizacije i budućnosti ovog događaja, govorili su istaknuti likovni poslenici: istoričarke umjetnosti Ljiljana Karadžić, Lucija Đurašković, Rajka Bošković, kao i književnik i likovni kritičar Dragan Jovanović Danilov.
Radulović je “Vijestima” kazao da se ideja i realizacija ove manifestacije, prvi put u Danilovgradu i Crnoj Gori, već pokazala uspješnom.
Posjeta danilovgradskom odboru Matice srpske – Društva članova u Crnoj Gori
“Želimo da upoznamo javnost sa najnovijim promišljanja i tendencijama u savremenoj skulptorskoj umjetnosti, koje podrazumijeva stalno vrednovanje i institucionalnu podršku… A da je naša ambiciozna ideja uspjela, govori činjenica da su se našem pozivu odazvala 33 renomirana umjetnika iz osam država Balkana, među kojima je i jedan Đorđe Čpajak koji ima preko stotinu skulptura u javnom prostoru u 33 države, zatim Petar Hranueli iz Hrvatske, Velislav Milenkov koji je bio dugogodišnji ministar kulture Bugarske, akademik CANU Pavle Pejović i drugi… Nadamo se da će ova međunarodna manifestacija zaživjeti uz podršku Opštine Danilovgrad i Ministarstva kulture i medija, koji su do sada imali razumijevanja za naš rad i pružali nam punu podršku za nove sadržaje koji značajno bogate nas kulturni život”, rekao je direktor Umjetničke kolonije.
Trijenale Balkana skulpture malog formata okuplja 33 eminentna skulptora iz: Bugarske, Rumunije, Grčke, Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije i Crne Gore.
Mali format, veliki kontekst
Jovanović Danilov ocjenjuje da izložba prikazuje impozantnu kolekciju skulptura te navodi da događaj doživljava kao “bujanje jedne velike kosmopolitske teritorije slobode za skulptorsko osjećanje i mišljenje”.
Đurašković upućuje na to da manifestacija omogućava sagledavanje Balkana kao složenog i heterogenog kulturnog prostora.
“Prvo Trijenale Balkana skulptura malog formata ne nastoji da definiše jedinstveni ‘balkanski stil’. Naprotiv, njegova vrijednost leži u prezentaciji Balkana kao relacijskog prostora mreže kulturnih, istorijskih i umjetničkih odnosa koji se neprestano preispituju”, poručuje ona.
Govoreći o izložbi, Jovanović Danilov navodi da su zastupljena djela koja se kreću “od tradicionalne, figuralne skulpture prožete finim simboličkim, lirskim i metafizičkim nabojem, pa do radova zaokupljenih apstrahovanjem visoko estetizovanih formi”.
“Ova postavka, na kojoj su kao materijali zastupljeni kamen, metal, drvo i terakota, navodi nas na razmišljanje o smislu skulpture danas, o njenoj dragocjenoj auri, interpretativnoj moći i plastičnoj problematici”, ocjenjuje on.
Đurašković konstatuje da kamen, metal, drvo, keramika, ali i savremeni industrijski i hibridni materijali, nisu tretirani kao puki nosači forme, već kao nosioci značenja.
“Njihova tekstura, težina, lomljivost, ili trajnost, postaju sastavni dio umjetničkog iskaza. Materijal ovdje inkorporira slojeve geografije, istorije i kulturne memorije, pretvarajući skulpturu u kondenzovanu arhivu iskustava. Posebno u balkanskom kontekstu, materijal često posreduje složene istorijske i identitetske narative”, ističe Đurašković.
Karadžić kaže da izložba obuhvata širok raspon izraza: od redukovanih i minimalističkih struktura, preko figurativnih i asocijativnih formi, do radova koji se kreću na granici objekta, dizajna i prostorne instalacije. Podsjeća i da je mali format često shvaćen kao intimniji i suptilniji vid izraza, te da u ovom kontekstu pokazuje svoju punu snagu.
“Ova manifestacija potvrđuje da skulptura, čak i u maloj skali, zadržava snagu da misli, osjeća i komunicira tiho, ali postojano, u dijalogu sa vremenom i prostorom u kojem nastaje”, poručuje ona.
I Đurašković ocjenjuje da skulptura malog formata nije puko pitanje dimenzije, već strategija mišljenja.
“U kulturi obilježenoj spektaklom, hiperprodukcijom slika i monumentalnim gestovima, mali format djeluje kao svjesni otklon kao prostor koncentracije, preciznosti i suzdržanosti. Takva skulptura ne dominira prostorom, već ga aktivira kroz blizinu i tišinu. Ona zahtijeva vrijeme i pažnju, pozivajući posmatrača na intimniji odnos sa djelom”, upućuje.
Danilovgrad kao mitsko mjesto
Karadžić podsjeća i da se manifestacija događa u prostoru sa snažnim i dugotrajnim umjetničkim pamćenjem, pa tako Danilovgrad, sa svojom Umjetničkom kolonijom, nije samo prostorni okvir izložbe, već i njen suštinski kontekst. Bošković kao posebnu vrijednost izdvaja činjenicu da je organizator ove manifestacije, istovremeno i dugogodišnji organizator Umjetničke kolonije skulptura velikog formata u kamenu, čija su djela rasprostranjena širom grada…
Skulptura vajara Babovića iz triptiha „I bi slovo“ u Karađorđevom parku
“Takva tradicija prisustva skulptorskih djela u neposrednom životnom okruženju, omogućava i budućim učesnicima Trijenala da, i sami na licu mjesta, dožive sasvim autentičan osjećaj ovog jedinstvenog svijeta skulpture u kamenu, koji živi među drvećem, okružen zanimljivom arhitekturom grada”, istakla je Bošković.
Sve to, navodi Karadžić, decenijama već čini Umjetničku koloniju u Danilovgradu mjestom susreta, rada i razmjene, a skulptura nije samo eksponat, već proces, iskustvo i dijalog između umjetnika, materijala i prostora.
“U tom kontekstu, Trijenale dobija naročit značaj: ono se ne nadovezuje samo na savremene tokove, već i na lokalnu tradiciju skulptorske prakse, potvrđujući koloniju kao jednu od ključnih tačaka regionalne umjetničke mreže”, poručuje.
Ne čudi, onda, što je Jovanović Danilov tekst za prateći katalog naslovio: “Danilovgrad – tačka Alef, iz koje se vidi cio svijet” smještajući ovaj grad u Borhesovu dimenziju.
“U Danilovgradu su se srećno sreli čovjek i kamen, tako tačno i duboko istinito napisao je Andrija Radulović. Time je ovaj pjesnik htio da kaže da je u lijepom gradu Danilovgradu oživotvorena jedna sasvim posebna prostorna organizacija u kojoj su skulpture umjetnika iz cijelog svijeta postale dio samog suštastva ovog grada, ove kvintesencijalne varoši koja je prerasla u mitsko mjesto. One daju mnogostruko smisleno značenje današnjoj životnoj stvarnosti, ne samo Danilovgrada, nego i Crne Gore”, ističe on.
Izvor: Vijesti
