Piše: Atanas Stupar
Moj odan prijatelj i stari drug nedavno preminuli pjesnik Miodrag Mijo Raičević ima pjesmu čija strofa glasi :
“Kraj Sutjeske prohladne vode
Granata je kompletno pukla
Pomislih načas život mi ode
Drugarica komesar se nije bila ni obukla”
Da li ratne vođe i izabrani predstavnici naroda seksualno zloupotrebljavaju svoje saradnice? Da li saradnice dobrovoljno učestvuju u tim događajima. Zanimaju li ih brzi usponi i karijere uz ratne vođe i predstavnike naroda. Da li u tim situacijama preovlađuju lukavstva, strahovi, strasti stranaka ili nešto drugo. Tek kada se desi tragedija s predispozicijom da postane dio istorije počinjemo da razmišljamo o suštini ratnih i mirnodopskih seks veza.
Hoće li drugarica komesar (najbliža saradnica) postati narodni heroj ili će se pretvoriti u tužioca određuje duh vremena.
Slušajući vijesti saznah da je prije neki dan 4. marta 2026. godine Toni Gonzales američki kongresmen iz Teksasa javno priznao da je imao seks aferu sa svojom bivšom saradnicom koja je tragično preminula prije pola godine. Njegova bivša asistentkinja Regina An Santos-Aviles izvršila je samoubistvo samospaljivanjem.
Saznanja i priznanja o aferi obelodanjuju se u jeku izbora u Teksasu.
Prije par dana smo obaviješteni da je ubijeno 150 djevojčica starosti između sedam i deset godina u školi u Iranu. Samo dva dana poslije tog monstruoznog zločina prva dama Amerike predsjedava Savjetom bezbjednosti Ujedinjenih nacija i izjavljuje da “SAD stoji uz svu djecu svijeta”. Baš smo vidjeli kako je Američka i s njom povezana svjetska politička elita na Epštajnovom ostrvu stojala uz djecu dovođenu sa raznih strana svijeta.
Da li ovakav skup u UN ima za cilj da relativizuje strategiju “genocida u korijenima” gdje su bombardovanjem ubijene Iranske devojčice kao buduće majke potencijalnih ratnika ili je u pitanju novo licemjerstvo kome se ne vide granice. Nekoliko poslednjih mjeseci štampa je puna tragičnih sudbina djece i adolescenata, žrtvi surovog pedofila Džefri Epštajna i njegovog razuzdanog društva koje pripada najvišem krugu svjetski uticajnih ljudi od milijardera do predsjednika država i krunisanih glava.
Saznanja o Epštajnizmu nam pristižu u predvečerje predsjedničkih izbora u Americi.
Prije dvadesetak godina čitali smo a vjerovatno i sami bili žrtve seks skandala pripravnice Monike Livinski (po preporuci odjevenoj u plavu zavodničku haljinu) i američkog predsjednika Bila Klintona. Seks se upražnjavao po hodnicima Bijele Kuće i u radnoj sobi pored Ovalnog kabineta.
Sve se dešavalo uoči kongresnih izbora u Americi.
Nedugo poslije pomenutih seks skandala koji su odjeknuli u javnom mnjenju Amerike i svijeta oglasile su se američke ratne trube. Uslijedile su vojne intervencije u prvom slučaju u Jugoslaviji u drugom slučaju četvrt vijeka kasnije u Iranu.
Bombardovanje Jugoslavije dogodilo se marta 1999. godine a Američko-Izraelsko bombardovanje Irana marta 2026. Godine.
Kako objasniti vrijeme i društvo koje je spremno da zbog potiskivanja u drugi plan nastranosti u sopstvenoj visokoj politici i kriminalnih radnji (Izraelski premijer Netanjahu optužen za mito i korupciju) potpiruje ratne požare u kojima će ginuti na desetine hiljada ljudi.
Nekada su narodi i njihove političke vođe svoje intimne živote držali podalje od javnosti. Kada bi nešto probilo zid ćutanja “propuste” bi rešavale tajne službe uz eliminaciju nepoželjnih svjedoka. Danas je drugačije. Eliminišu se civilizacije i narodi.
Zbog unutar političkih trvenja, izbornih nadmetanja, pravnih i moralnih kodeksa u raznim društvenim slojevima u igru se uvodi najjača strast, strast rata i ubijanja. Umjesto pojedincima presuđuje se narodima i civilizacijama. Sve to nas navodi na zaključak da su stari skandali bili mnogo bezazleniji i humaniji od ovih današnjih.
