Piše: Bjanka Blej
Prevela: Ivana Draganić
Četvrtak je uveče u Nuku i vest o „okvirnom sporazumu“ koji je Tramp navodno postigao sa glavnim sekretarom NATO-a Markom Rutom brzo se širi.
„Šta je ovo, dođavola?“ Pitanje snažno odzvanja iz mobilnog telefona i na trenutak ostaje da lebdi u vazduhu. U pauzi koja sledi, dve žene netremice gledaju jedna u drugu preko ekrana telefona. Nina i Nadžarak, obe 57-godišnjakinje, šokirane su još jednim zaokretom američkog predsednika Donalda Trampa.
Aja Kemnic, jedna od dve grenlandske poslanice u danskom parlamentu, brzo pojašnjava stvari u objavi na Fejsbuku: „Ništa o nama bez nas“, rečenica koju grenlandska vlada ističe poput zastave nakon što je, početkom 2024. godine, objavljena Američka strategija za nacionalnu sigurnost. Ovaj slogan znači da stanovnici Grenlanda žele da sede za stolom za kojim se donose odluke o njihovoj zemlji, koju nazivaju Kalaallit Nunaat – Zemlja Kalalita.
Kao što se već dešavalo sa drugim vestima, stanovnici ostrva su za navodni sporazum prvi put saznali iz medija. Čak ni grenlandski premijer Jens Frederik Nilsen nije znao ništa o tome.
Dugo priželjkivani mir
Stanovnici Nuka žele samo da budu ostavljani na miru. Više od godinu dana svetska pažnja usmerena je na arktičko ostrvo koje broji otprilike 57.000 stanovnika. „Medijska pomama bila je intenzivna poslednjih meseci“, kaže žena koja radi u prodavnici sportske opreme u centru Nuka, okrećući se da pogleda kroz izlog. Na ulici prekrivenoj snegom, snimateljska ekipa prilazi prolaznicima tražeći da ih uslika. „Ali ono što smo videli poslednjih nedelja obara sve rekorde“.
Dragutin Nenezić: Godinu dana Trampa 2.0 – Kosovo posle Gaze i Grenlanda
Sve velike medijske kuće – od Al Džazire do nemačkog ZDF-a – doletele su u mirnu prestonicu Grenlanda, stoga ne čudi da je lokalno stanovništvo umorno od mikrofona i kamera. Mimoilazeći se na ledenoj hladnoći, meštani obično pristojno klimnu glavom ili se nasmeše kada im se pogledi sretnu. Sada gledaju u svoje čizme čim im se u vidokrugu pojavi video kamera ili fotograf. Objavljuju smernice za strane novinare na društvenim mrežama kako bi ih podsetili da stanovnici Grenlanda nisu samo priča ili naslov, već ljudska bića direktno pogođena Trampovim pretnjama.
Partneri su dobrodošli
Dvadesetsedmogodišnja Emia predaje grenlandski jezik u osnovnoj školi. „Učim svoje đake da ne razgovaraju sa novinarima ako im roditelji nisu prisutni“, objašnjava Emia. „Ako su sama, deca bi trebalo glasno i jasno da odbiju da odgovaraju na pitanja“. Đaci je stalno pitaju o trenutnoj situaciji, ali ona može odgovoriti samo na neka od njihovih pitanja. Uostalom, niko ne zna šta Donald Tramp zapravo želi da uradi sa Grenlandom i kako će se ponašati u budućnosti.
Od 1951. godine, Sjedinjene Američke Države imaju praktično odrešene ruke kada su u pitanju vojne operacije i naoružavanje na ovom strateški važnom ostrvu. Niko ne sprečava vladu u Vašingtonu da otvori nove vojne baze – iako su Sjedinjene Države samoinicijativno zatvorile sve baze osim one u Pitufiku – i da eksploatiše vredne sirovine na Grenlandu.
„Oduvek smo govorili da su istomišljenici dobrodošli u bilo kom trenutku“, ističe Naja H. Natanijelsen, grenlandska ministarka mineralnih resursa, u svojoj kancelariji u Nuku. Jedini uslov je da se rudarenje sprovodi uz poštovanje lokalnog stanovništva i da koristi Grenlanđanima i stranim investitorima.
Grenlandski parlament je 2021. godine obustavio veliki projekat u Kvanefjeldu, na najjužnijoj tački ostrva. Iako je na ovoj lokaciji pronađeno treće najveće nalazište retkih minerala, sa posebno visokom koncentracijom ruda, eksploatacija je zabranjena. Naime, pored retkih minerala, ovde je otkriveno i osmo najveće nalazište uranijuma na svetu.
U američkoj saveznoj državi Arizoni, višedecenijsko rudarenje uranijuma i napušteni rudnici prouzrokovali su ogromno zagađenje životne sredine, sa katastrofalnim dugoročnim posledicama po starosedelački narod Navaho i njegovu zemlju. Stanovnici Grenlanda strahuju da bi mogli doživeti istu sudbinu.
Uticaj na životnu sredinu
Kako ističe Natanijelsen, nalazišta na Grenlandu nisu „brzo rešenje“ koje može zadovoljiti trenutnu potražnju za retkim mineralima. Samo da bi se pokrenuo rudnik potrebno je u proseku šesnaest godina, pre svega zbog nedostatka infrastrukture. Naime, gradovi na Grenlandu uopšte nisu povezani putevima. Prva kopnena veza između dva naselja otvorena je tek prošlog leta – peščana staza duga 170 kilometara između Sisimuta i aerodroma u Kangerlusuaku. Međutim, problem nisu samo putevi. Velika eksploatacija ruda zahtevala bi izgradnju novih luka i aerodroma.
Topljenje leda
Čak ni stručnjaci ne mogu da predvide uticaj povećane vojne aktivnosti oko Grenlanda na krhki lokalni ekosistem. Ono što je sigurno jeste da vodena površina poznata kao Pikialasoruak – severni plovni put između Kanade i Grenlanda – utiče na Golfsku struju, a preko nje na čitavu planetu.
Takođe je očigledno da porast temperatura dovodi do topljenja ledene barijere na krajnjem severu. Inuiti sa obe strane mora zalažu se za uspostavljanje zaštićenog morskog područja. U svetu u kojem se klimatski sporazumi poništavaju, pred Inuitima je težak poduhvat.
Klimatske promene svakodnevna su tema razgovora u Nuku. Meštani su zabrinuti zbog sve toplijih zima. „Nekada je između novembra i februara uvek bilo veoma hladno“, kaže Nadžarak, „Jednostavno nije normalno da u januaru temperature budu iznad nule, kao sada“. U luci, pre polaska u potragu za iverima, bakalarima i fokama, ribari takođe razgovaraju o povlačenju leda.
Dok stanovnici glavnog grada nisu toliko pogođeni promenama, meštani Ilulisata na severu objašnjavaju da more – koje se nekada toliko ledilo da su mogli ići u lov prelazeći preko leda na sankama koje su vukli psi – danas sporije mrzne u jesen i led se brže topi u proleće. Ističu da led može biti opasno tanak i usred zime. „Čak i kada sam ja bila dete ledena polja bila su veća“, kaže učiteljica Emia, poreklom iz grada poznatog po ledenim bregovima.
Budući da američki predsednik često dovodi u pitanje već postignute sporazume, Grenlanđani ostaju na oprezu. Nedavno je vlada objavila brošuru sa uputstvima za pripreme za vanredne situacije. Rezervni generatori i kanisteri za vodu brzo su rasprodani na celom ostrvu. Police u prodavnicama prehrambenih proizvoda takođe se prazne, i to ne samo zato što se hrana isporučuje na ostrvo uglavnom jednom nedeljno (brodske nesreće mogu odložiti isporuke i do dve nedelje).
„Ljudi su uznemireni“, kaže Arnakuluk Džo Klajst, 41-godišnja samozaposlena konsultantkinja za menadžment koja ceo svoj život živi u Nuku. Dok pijemo kafu u kulturnom centru Katuak, stalno klima glavom poznanicima ili diže ruku u znak pozdrava. Klajst takođe primećuje „izvesnu opterećenost i tugu“ među stanovništvom. Ljudi prave planove za hitne situacije i, u nekim slučajevima, zaista razmišljaju o tome kako bi mogli napustiti zemlju u vanrednim okolnostima kako bi spasili sebe i svoje voljene. „Uvek smo mislili da smo daleko od ostatka sveta na našem velikom ostrvu“, kaže Klajst. „Sada nas globalna pažnja uznemiruje“.
U pokušaju da prevaziđu nove brige, stanovnici Grenlanda se međusobno ohrabruju. Političare grle čak i građani koji inače ne bi glasali za njih. Nakon što se stručnjakinja za spoljnu politiku Vivijan Mocfeldt založila za prava Grenlanda u Vašingtonu i Briselu, po povratku ju je na aerodromu čekalo mnoštvo zastava. „To je kao u sportu“, kaže Klajst. „Kada igra nacionalni tim, nije bitno da li igrači dolaze iz rivalskih klubova. Svi predstavljaju svoju zemlju“.
Zemlja Inuita
Zemlja, koja zapravo pripada Inuitima, tesno je povezana sa Kraljevinom Danskom, na primer preko danskih medicinskih sestara poput 33-godišnje Nikolaj, koja već mesec dana (po treći put) radi u bolnici u Nuku zbog nedostatka osoblja. Veze se odražavaju i preko članova porodice koji odlaze u Evropu u nadi da će tamo pronaći bolji društveni sistem.
Istorija odnosa sa Danskom, nažalost, ima i mnogo mračnih poglavlja. Nadžarak je živela u Danskoj u svojim dvadesetim i tridesetim godinama. „Niko nije hteo da me usluži u prodavnicama“, kaže. „U autobusu su mi ljudi vikali da se vratim odakle sam došla“. Čak ni na Grenlandu ova 57-godišnjakinja nije uvek bila dobro prihvaćena. Njen otac je Danac, a 1970-ih danski je bio dominantan jezik na ostrvu, tako da kao dete nije naučila jezik svoje majke poreklom sa Grenlanda. Zbog toga je neki nisu smatrali punopravnom Grenlanđankom.
„Mnogo toga još treba da se uradi“, ističe Klajst. Komisija će se sada pozabaviti mračnim nasleđem kolonijalnog doba kako bi Grenlanđani mogli da počnu da se suočavaju sa traumom koja se prenosi sa generacije na generaciju. Pritisak koji je Tramp izvršio na Dansku već je doveo do izvesnog pomaka.
Budućnost sa Danskom
Prošle godine, danska premijerka Mete Frederiksen kroz suze se izvinila Grenlanđanima pogođenim skandalom sa spiralama iz 1960-ih i 1970-ih, kada je Danska koristila prisilnu kontracepciju kako bi ograničila rast stanovništva u svojoj bivšoj koloniji. U suprotnom, po rečima danske vlade, ne bi bilo moguće finansirati socijalne politike. Prema planu, više od 4000 žena i devojčica dobilo je intrauterine spirale, koje su im ugradili lekari, a mnoge kasnije nisu mogle da imaju decu. Tek nedavno Kopenhagen je pristao da plati odštetu, iako je to moglo da se uradi pre mnogo godina. „Tera vas da se zapitate zašto je sve ovo sada moguće i šta se krije iza ovoga“, kaže Klajst.
Poruka grenlandske vlade u Nuku je jasna: ako mora da bira, Grenland želi da ostane sa Danskom. „Ali to ne znači da smo zaboravili“, napominje Klajst. Prvo se mora sprečiti nasilno preuzimanje ostrva, pa tek onda mogu početi razgovori o budućnosti sa Danskom. Ova budućnost, iz perspektive stanovnika Grenlanda, mogla bi dovesti i do nezavisnosti.
Izvor: Mašina
