Četvrtak, 12 feb 2026
Žurnal
  • Naslovna
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Preporuka urednika
  • Deseterac
  • Živa riječ
  • Kontakt
  • Odabir pisma
    • Latinica
    • Ćirilica
Više
  • ŽURNALIZAM
  • STAV

  • 📰
  • Arhiva prethodnih objava
Font ResizerAa
ŽurnalŽurnal
  • Naslovna
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Deseterac
  • Živa riječ
  • Preporuka urednika
  • Kontakt
Pretraga
  • Naslovna
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Preporuka urednika
  • Izaberite pismo
  • Deseterac
  • Živa riječ
  • Kontakt
  • Odabir pisma
    • Latinica
    • Ćirilica
Follow US
© Žurnal. Sva prava zadržana. 2024.
Drugi pišu

Prof. dr Vlasije Fidas: Odnosi Pravoslavne i Rimokatoličke Crkve

Žurnal
Published: 18. decembar, 2025.
Share
Foto: America Magazine
SHARE

Piše: Prof. dr Vlasije Fidas

Preveo: Protoprezviter Nikola Gačević

Zajednički susret novog pape Rimokatoličke Crkve, Lava XIV, sa Njegovom Svesvetošću, Vaseljenskim Patrijarhom Vartolomejem, povodom zajedničkog obilježavanja Prvog Vaseljenskog Sabora Pravoslavne Crkve u Nikeji Vitinijskoj (325), jednoglasno i zajednički ističe solidarni i kroz vjekove trajni odnos Starog i Novog Rima, utemeljen na sedam zajedničkih Vaseljenskih Sabora prvog milenijuma istorijskog života obeju Crkava.

Međutim, taj odnos je doveden u pitanje i duboko uzdrman tragičnim raskolom dviju Crkava u XI vijeku, sa zajedničkim i teškim posledicama po njihov istorijski život u drugom milenijumu, naročito nakon nerazumnog (bezrazložnog) nametanja provokativnih i protivrječnih anatema iz 1054. godine, koje su suštinski pogodile obije Crkve — iz različitih razloga i na različite načine.

Zaista, Rimokatolička Crkva se ubrzo potčinila kraljevima i vladarima, ne samo moćne Nemačke — kroz takozvanu Borbu za investituru papske Crkve (Querelle de l’Investiture, 1075–1122) — nego i silne Francuske, prenošenjem papskog prestola u Avinjon na gotovo čitav jedan vijek (1308–1388). Papski presto je potom bio dodatno uzdrman i antipapskim saborima XV vijeka (u Pizi, Konstanci i Bazelu). Nasuprot tome, Pravoslavna Crkva je sačuvala neokrnjenom vizantijsku tradiciju prvog milenijuma svoga istorijskog postojanja, a i u drugom milenijumu ostala je vjerna sedam zajedničkih Vaseljenskih Sabora, iako je bila potresana ne samo provokativnim krstaškim pohodima zapadnih vladara, već i nametljivim prozelitizmom rimokatoličkih i protestantskih misionara na Pravoslavnom Istoku.

Stoga je razumljivo da su dvije Crkve tokom dvaju uzastopnih milenijuma — Rimokatolička i Pravoslavna Crkva — očuvale nepokolebivu zajedničku čežnju i težnju: s jedne strane, ka ispravljanju i iscjeljenju teških postupaka i posledica traumatične prošlosti, a s druge, ka obnovi već utvrđenog zajedničkog crkvenog predanja dvaju uzastopnih milenijuma. Međutim, iscjeljenje djela neprijateljskih prema Pravoslavnoj Crkvi, koja je činila Rimokatolička Crkva, podrazumijevalo je ne samo neophodno ukidanje uzajamnih anatema, nego i prekid nedozvoljenog djelovanja nasilnog prozelitizma nad pravoslavnim narodima od strane rimokatoličkih sveštenika.

Saučešće Patrijarha Vartolomeja

Ipak, rimski papa Evgenije ušao je u sukob sa antipapskim saborima u Konstanci i Bazelu, koji su zahtijevali da se papa potčini njihovom autoritetu, te su zbog toga izražavali nipodaštavanje kako prema papi tako i prema njegovim pristalicama,  dakle i „po glavi i po udovima“ (in capite et in membris). Iz tih razloga, papa je odmah zatražio podršku Carigradskog Patrijarha radi sazivanja jednog Vaseljenskog Sabora na Zapadu, uz nadu da će doći i do obnove crkvenog opštenja, ali pod uslovom da na njemu učestvuju i arhijereji antipapskog Sabora u Bazelu, koji se, međutim, na kraju nisu odazvali. Zaista, Sabor ujedinjenja u Ferari–Firenci bio je konačno održan u Firenci, ali ne samo da nije donio željeni rezultat, već je i odbačen od Vaseljenskog Sabora sazvanog u Carigradu 1484. godine, koji je poništio odluke Sabora u Ferari–Firenci.

Blagorazumna inicijativa za zajedničko ukidanje uzajamnih anatema iz 1054. godine u drugoj polovini XX vijeka pripremana je bez potrebnog promišljanja (rasuđivanja) od strane Rimokatoličke i Pravoslavne Crkve, a izražena je sazivanjem zajedničkog skupa u organizaciji bečke ustanove Pro Oriente. Međutim, nakon dugih razgovora između dvije strane, usled nejasnog razlikovanja između samog izricanja i ukidanja uzajamnih anatema, budući da u potpunosti nisu bile shvaćene jasne i krajnje teške posledice koje je izricanje anatema imalo po odnose dviju Crkava — a samim tim ni eklisiološke posledice koje bi neposredno uzajamno ukidanje anatema proizvelo — na kraju nije prihvaćeno njihovo nepromišljeno i bezuslovno ukidanje.

Uzajamni crkveni odnosi Pravoslavne i Rimokatoličke Crkve uvijek su se izražavali od strane njihovih Predstojatelja putem odgovarajućih enciklika ili sinodskih odluka. Tako je, na primjer, to bio slučaj sa poslanicom Vaseljenskog patrijarha Atinagore u prilog podrške Dijalogu Ljubavi, kao i sa značajnim susretom dvojice Predstojatelja u Jerusalimskoj Patrijaršiji. Isto tako, od posebnog značaja bila je i izjava pape da je odnos Rimokatoličke Crkve sa Pravoslavnoom Crkvom neophodan kako bi „oba plućna krila Crkve“ mogla da dišu i funkcionišu. Upravo zato je taj odnos proglašen i utemeljen u dogmatskoj Konstituciji o Crkvi (Lumen Gentium), kao i u vaseljenskom Dekretu (Unitatis Redintegratio) Drugog Vatikanskog Sabora.

Autor je dugogodišnji profesor Istorije Crkve na Teološkom Fakultetu Atinskog Univerziteta.

Izvor: Otisci dobrote

TAGGED:Katolička crkvapravoslavljeProtoprezviter Nikola GačevićProf. dr Vlasije Fidas
Share This Article
Facebook Telegram Copy Link
Previous Article Vera Didanović: Kako zameniti nezamenljivog
Next Article Aleksandar Živković: Realistički katolički dogmata – intervju kardinala Nemeta novom NIN-u

Izbor pisma

ћирилица | latinica

Vaš pouzdan izvor za tačne i blagovremene informacije!

Na ovoj stranici utočište nalaze svi koji razum pretpostavljaju sljepilu odanosti, oni koji nisu svrstani u razne sisteme političke korupcije. Ne tražimo srednji, već istinit i ispravan put u shvatanju stvarnosti.
FacebookLike
XFollow
YoutubeSubscribe
- Donacije -
Ad image

Popularni članci

„Bože otaca naših, Gospode dece moje“

Nakon povlačenja preko Albanije u Prvom svetskom ratu, a po dolasku na Krf, Milutin Bojić…

By Žurnal

Krvopije (Sasvim mali pojmovnik pakla) 

Dobro pazi da tvoja dobrota ne postane glupost, a tvoj intelekt da ne postane zloća…

By Žurnal

Rad nedeljom šteti ljudskom blagostanju

Rad nedeljom je štetan za fizičko, mentalno i socijalno blagostanje, posebno kada je fleksibilno radno…

By Žurnal

Sve je lakše kad imaš tačnu informaciju.
Vi to već znate. Hvala na povjerenju.

Možda Vam se svidi

Drugi pišu

Slobodan Reljić: Novinare ubijaju, zar ne?

By Žurnal
Drugi pišu

Đuro Radosavović: Oj svijetla koverto

By Žurnal
Drugi pišu

Slobodan Orlović: Sloboda i pravo – okupljanje i otpor

By Žurnal
Drugi pišu

Neka svako zamisli svoj život u Ćacilendu: Dnevnik Aleksandra Baucala

By Žurnal
Žurnal
Facebook Twitter Youtube Rss Medium

O nama


Na ovoj stranici utočište nalaze svi koji razum pretpostavljaju sljepilu odanosti, oni koji nisu svrstani u razne sisteme političke korupcije. Ne tražimo srednji, već istinit i ispravan put u shvatanju stvarnosti.

Kategorije
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Preporuka urednika
  • Deseterac
  • Živa riječ
Korisni linkovi
  • Kontakt
  • Impresum

© Žurnal. Sva prava zadržana. 2024.

© Žurnal. Sva prava zadržana. 2024.
Dobrodošli nazad!

Prijavite se na svoj nalog

Username or Email Address
Password

Lost your password?