Piše: Kris Miler, Preveo: Miloš Milojević
Pošto je potrošeno više od polovine sredstava opredeljenih za podsticaje proizvođačima mikročipova, Sjedinjene Države će dobiti daleko veći prostor da se nose sa spoljašnjim šokovima koji bi mogli pogoditi ovaj industrijski sektor
Nedavnim grantovima vrednim više milijardi dolara koje su dobile kompanije Intel, Ti-es-em-si [TSMC], Samsung i Mikron, američka vlada je potrošila preko polovine od 39 milijardi dolara opredeljenih inicijativom propisanom Zakonom o čipovima (Chips Act). Na ovaj način ona je pokrenula neočekivani investicioni bum. Kompanije koje proizvode čipove i druge koje učestvuju u lancu snabdevanja u ovoj industriji objavile su da će investirati ukupno 327 milijardi dolara tokom narednih deset godina, prema proračunima Udruženja industrije poluprovodnika (Semiconductor Industry Association). Američki statistički podaci pokazuju upetnaestostručenje u gradnji proizvodnih postrojenja za računarske i elektronske naprave. Rasprave o Zakonu o čipovima usredsređene su na odlaganja i teškoće u proizvodnji, ali sam ogroman obim investicija ukazuje na drugačiji tok stvari.
Nestašice u vreme pandemije pokazale su kako i vrlo mali deficiti mikročipova niže tehnološke zahtevnosti može da izazove ekonomsku štetu od više stotina milijardi dolara. Usvojeni Zakon o čipovima ima za cilj da podstakne gradnju novih fabrika za proizvodnju mikročipova na teritoriji Sjedinjenih Država. Ovo će smanjiti oslonac na nekoliko istočnoazijskih snabdevača – danas se skoro svi tehnološki napredni procesori proizvode na Tajvanu.
Investicioni talas koji je usledio podstaknut je naumom da umanji ovu ranjivost. Samsung, Ti-es-em-si i Intel – najveći proizvođači mikročipova na svetu – sada grade velike nove fabrike u SAD. Intel će tu proizvoditi svoje najnaprednije čipove, dok će Ti-es-em-si uvesti proizvodnju najnaprednijih čipova od dva nanometra u Arizoni dve godine nakon što je otpočela njihova proizvodnja na Tajvanu. Američki ministar trgovine Đina Rejmondo istakla je da će do 2030. godine SAD verovatno proizvoditi oko 20 odsto svetske proizvodnje tehnološki najnaprednijih čipova, što je skok sa nula procenata koliki je sada taj udeo.
To i dalje neće označiti potpunu samodovoljnost, uzimajući u obzir da SAD troše četvrtinu svetskih čipova. Proizvodnja smartfona i potrošačke elektronike biće pogođene u slučaju krize u istočnoj Aziji, što je stalna i velika bojazan. Ali proizvodnja u SAD bila bi otprilike dovoljna za potrebe kritične infrastrukture kao što su datacentri i telekomunikacione potrebe. Jedan tip čipova nije u potpunosti zamenljiv onim drugih proizvođača, razume se, i ne može svaka fabrika lako da proizvodi svaki od tipova, ali će SAD, novom proizvodnjom, biti u mnogo boljem položaju da se nosi sa spoljašnjim šokovima.
Kako je pokazala nestašica iz vremena pandemije, nije samo ekonomski kritično važna proizvodnja naprednih mikročipova. Proizvođačima automobila, raketa i medicinskih uređaja potrebne su takođe velike količine osnovnih mikročipova. I u ovoj oblasti će na osnovu Zakona o čipovima biti obezbeđena sredstva za velike nove proizvodne kapacitete. Ford i Dženeral motors su obznalili velike dugoročne ugovore o snabdevanju sa američkim proizvođačem čipova Global Faundriz, koji je proširio proizvodnju zahvaljujući investiciji od 1,5 milijarde dolara koju je obezbedio Zakon o čipovima. Mikročip, proizvođač iz Arizone naširoko korišćenih mikrokontrolora, takođe je dobio grant za proširenje proizvodnje. Teksas instruments gradi niz novih fabrika osnovnih čipova širom Teksasa i Jute, što je podstaknuto izdašnim poreskim olakšicama. Teško da bi bilo mnogo, ukoliko bi ih uopšte i bilo, ovih investicija bez Zakona o čipovima.
Takođe pomaže proizvodnja u savezničkim državama. Japan i Evropa investiraju u fundamentalne kapacitete za proizvodnju mikročipova. Mikročip i Analog divajsis, drugi američki proizvođači mikročipova, su objavili da planiraju preusmerenje dela svoje proizvodnje od Ti-es-em-sija na Tajvanu u novu fabruku u Japanu, što bi doprinelo povećanoj otpornosti u vezi sa rizikom koji nose odnosi sa Kinom.
Kritičari su zabrinuti da svi ovi podsticaju vode ka trci za subvencije – ali ovo je počelo mnogo pre Zakona o mikročipovima. U istraživanju Organizacije za ekonomsku saradnju i saradnju iz 2019. utvrđeno je da su između 2014. i 2018. godine barem ve američke kompanije primile više novca od stranih vlada nego od SAD. To je delimični razlog zbog čega se proizvodnja čipova preselila u područja sa visokim subvencijama. Sada Zakon o čipovima i slične inicijative u Japanu i Evropi privlače investicije natrag.
Da li će sve fabrike koje su nagoveštene biti sagrađene? Mnoge od njih već jesu. Opseg konstrukcije fabričkih pogona u SAD je toliki da izaziva poteškoće izvođačima radova da pronađu kvalifikovane radnike sa specijalističkim veštinama. Ti-es-em-si planira veliku proizvodnju mikročipova u svojoj prvoj fabrici u Arizoni početkom sledeće godine. Ukoliko tržište mikročipova bude zanemoćalo, moguće je da će se odložiti gradnja pojedinih fabrika, ali isplata grantova povezana je time koliko je odmaklo stavljanje fabrika u pogon.
Tajms: Kako britanski konzumenti kokaina finansiraju albanski mini Dubai
I dalje postoji rizik da će poreski obveznici finansirati suvišne kapacitete ukoliko nove fabrike ne mogu da pronađu kupce. Međutim, mnogi rukovodioci u visokoteškolškoj industriji kao što je Sem Altman, generalni direktor Opet Ej-aja, su više brinu o nestašici mikročipova koji se koriste za veštačku inteligenciju nego što ih brine preterano snabdevanje. Ti-es-em-si ističe da će njegova arizonska fabrika sarađivati sa Eplom, En-vidiom, Kvalkomom i AMD-om – što su četiri najveća kupca ove kompanije. Intel je nedavno objavio da je postignut dogovor o proizvodnji čipova za veštačku inteligenciju sa Majkrosoftom.
Investitori na tržištu kapitala će raspravljati o tome da li će ove investicije doneti adekvatan finansijski povraćaj. Tvorci politika koji Zakon o čipovima vide kao sredstvo osiguranja protiv geopolitičkih šokova veruje da on već sada isplaćuje dividende.
Kris Miler je pdredavač na Flečerovoj školi Univerziteta Tafts u američkoj savezničkoj državi Masačusets i spoljni saradnik Instituta Amerikan enterprajs. Napisao je više knjiga o ruskoj dalekoistočnoj politici, sovjetskoj i ruskoj ekonomiji. Njegova poslednja knjiga Chip War: The Fight for the World’s Most Critical Technology bavi se trkom za tehnologiju proizvodnje čipova tokom poslednjih nekoliko decenija, posebno u kontekstu geopolitičkih odnosa Kine i SAD Preveo: M. M. Milojević
Izvor: Fajnenšel Tajms
