Povodom 9. decembra, Međunarodnog dana borbe protiv korupcije
Piše: Mr Gordana Krcunović
savjetnica potpredsjednika Vlade za politički sistem, pravosuđe i antikorupciju
Da li su dobri pravni okviri, etički kodeksi, strategije za borbu protiv korupcije i „ekonomski podsticaji“ dovoljni da se jedna država, decenijama zarobljena korupcijom i kriminalom transformiše u državu u kojoj će kršenje zakona i korupcija predstavljati sramotu a ne normu? Ili je potrebno još nešto, poput mjera koje bi dovele do fundamentalnih vrijednosnih promjena u društvu, mjera koje bi uticale na savjest građana, probudile osjećaj stida i odgovornosti?
Vjerujem da inventivni, reformatorski potezi u borbi protiv korupcije i kriminala, dr Antanasa Mokusa, univerzitetskog profesora filosofije i matematike koji je 1994. godine izabran za gradonačelnika Bogote (Kolumbija) mogu poslužiti kao dobar primjer kako se kultura korupcije može pobijediti građanskom kulturom. Kada je dr Antanas izabran za gradonačelnika ubjedljivom većinom, Bogota je još uvijek bila devastirana nasleđem Pabla Eskobara. Opštinska vlast je bila korumpirana a kriminal i nasilje stvar svakodnevice. Bogota je imala reputaciju „svjetske prestonice ubistava“ (samo u 1993. godini je bilo preko 4200 ubistava). Građani Bogote su bili paralisani i nemoćni da nešto promijene. Gradonačelnik Mokus je odmah krenuo u akciju.
Jedno od njegovih oružja u borbi protiv naoružanih gradskih prestupnika, bilo je i sokratska ironija. Predstavljajući se kao „antipolitičar“ ismijavao je i razobličavao gradske antijunake, naoružane kriminalce i korumpirane političare koji su dugo vladali gradom. Za kratko vrijeme, glavne gradske ulice Bogote je pretvorio u teatar burleske. Angažovao je pozorišne glumce i studente pozorišnih grupa koji su nosili bijele hulahopke i uniforme. Lica su im bila ofarbana bijelom bojom. Njihov zadatak je bio da pomognu u sprovođenju saobraćajnih propisa na najprometnijim raskrsnicama u gradu. Glumci, pantomimičari nisu nosili oružje niti su mogli da pišu kazne prekršiocima. Zakon su sprovodili koristeći mimikriju i ismijavanje.
Pantomimičari su se hvatali za pješake koji su kršili saobraćajna pravila, ili išli iza njih, ismijavali ih imitirajući svaki njihov pokret. Bahati vozači su takođe bili meta njihovih akcija. Glumci su nosili i kartice sa odštampanim palcem okrenutim nadolje, poput fudbalskih sudija i pokazivali ih vozačima koji su kršili saobraćajna pravila, blokirali raskrsnice ili prolazili na crveno. Ubrzo su se glumcima počeli pridruživati građani i pomagati im koristeći kartice koje su dobijali od glumaca, a gradske ulice su se pretvorile u „participativno ulično pozorište.“ Bilans ove mimikrije bio je više nego pozitivan.
Strah od javnog ismijavanja za nekoliko mjeseci je uticao da broj pješaka koji poštuju saobraćajnu signalizaciju skoči sa 26 procenata na 75 procenata. Zaista, ove umjetničke, performativne intervencije pokazale su se toliko popularnim i efikasnim u promjeni ponašanja da je Mokus angažovao još četiri stotine mimova kako bi pokrenuo i drugi talas mimikrije za ostale djelove grada ali i proširio talas javnog ismijavanja lošeg ponašanja.
Ipak, agenda reformi dr Mokusa sadržala je i druge mjere, poput ekonomskih ali i rigoroznih sankcija. Organizovao je otkup ilegalnog oružja za novčanu nadoknadu i zakonsku amnestiju kako bi se ilegalno vatreno oružje uklonilo sa ulica. Zatvorio je odjeljenje saobraćajne policije i otpustio 2.000 saobraćajnih policajaca poznatih po primanju mita. Pokrenuo je velike javne radove kako bi siromašnima olakšao život, uključujući i ogromna ulaganja u javni prevoz. Mokus je obnašao funkciju gradonačelnika u dva mandata u Bogoti. Za to vrijeme, grad je doživio svoju renesansu. Stopa ubistava u Bogoti je smanjena za 70 procenata a broj otmica je znatno opao. Stopa kriminala u Bogoti je sada među najnižima u odnosu na druge velike latinoameričke gradove. Opštinski budžet je zabilježio suficit. Izgrađene su škole, putevi, biblioteke i parkovi.
Možda bi ova istinita priča o borbi protiv kulture korupcije koju sam pronašla u knjizi Understanding Corruption: How Corruption Works in Practice, Agenda Publishing, 2022, autora: Sam Power and Dan Hough Barrington, Robert, za mnoge stručnjake, posebno ekonomske reformatore, kako kažu i pomenuti autori, bila okvalifikovana samo kao „priča za laku noć“ a sigurno bi bila i predmet ismijavanja, posebno u društvima još ogrezlim u korupciji. Brojni reformatori vjeruju da su opipljive novčane nagrade i stroge kazne dovoljne da se promijeni ponašanje građana.
Ali Mokus je vjerovao da su promjena svijesti i stavova, transformacija građanske kulture kroz odučavanje građana od nesavjesnog ponašanja i kroz učenje građanskim vrlinama: odgovornosti, časti i poštenju, početak i ključ svih promjena. Građanske vrline je ovaj harizmatični gradonačelnik demonstrirao kroz brojne lične primjere, ponekad i komične. Njegova borba bi se možda najbolje mogla opisati rečenicama Hane Arent iz knjige Istina i laž u politici: „Samo tamo gdje se zajednica iz principa upustila u organizovano laganje, a ne samo u pogledu pojedinosti, istinoljublje kao takvo, bez podrške iskrivljavajućih sila vlasti i interesa može da postane politički činilac prvog reda.
Tamo gdje svako laže o svemu što je značajno, onaj koji kazuje istinu počinje da dela…tako se i on upliće u političku djelatnost, jer u slučaju da preživi, on započinje promjenu sveta.“ Mokusova mimikrijska „antipolitičnost“ je zapravo postala „politički činilac prvog reda“, razobličila je apolitičnost korumpirane vlasti, a njega lično uplela u „istinsku političku djelatnost“.
