Creda, 29 jul 2026
Žurnal
  • Naslovna
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Preporuka urednika
  • Deseterac
  • Živa riječ
  • Kontakt
  • Odabir pisma
    • Latinica
    • Ćirilica
Više
  • ŽURNALIZAM
  • STAV

  • 📰
  • Arhiva prethodnih objava
Font ResizerAa
ŽurnalŽurnal
  • Naslovna
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Deseterac
  • Živa riječ
  • Preporuka urednika
  • Kontakt
Pretraga
  • Naslovna
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Preporuka urednika
  • Izaberite pismo
  • Deseterac
  • Živa riječ
  • Kontakt
  • Odabir pisma
    • Latinica
    • Ćirilica
Follow US
© Žurnal. Sva prava zadržana. 2024.
Deseterac

Fiona Vilks: Zašto filmski negativci uvek piju mleko

Žurnal
Published: 28. novembar, 2025.
Share
Foto: mamamia
SHARE

Piše: Fiona Vilks

Bilo da je reč o Aleksu Dilaržu iz Paklene pomorandže (1971), Hansu Landi iz Inglourious Basterds (2009), Houmlenderu iz The Boys (2019–) ili Antonu Čigurn iz No Country for Old Men (2007) – ne može se poreći da postoji nešto zlokobno u likovima koji na ekranu piju mleko.

Najskoriji lik koji se priključio ovom nizu jeste Viktor Frankenštajn, onako kako ga je zamislio Giljermo del Toro u novoj Netfliksovoj adaptaciji romana Meri Šeli iz 1818. godine.

Na prvi pogled, Del Torov Frankenštajn je zlostavljano dete koje se pretvorilo u uzbuđenog pronalazača. Međutim, njegova ambicija se veoma brzo pretvara u okrutnost onog trenutka kada ne uspe da prepozna inteligenciju u svom stvorenju – na isti način na koji njegov sopstveni otac nije uspeo da prepozna njegovu.

Pijući mleko, Frankenštajn signalizira da je istovremeno i zapostavljeno dete i odrasli čovek sposoban da isto takvo zapostavljanje nanese drugima.

Slika nevinosti

Kako je ranije tvrdio Metju Bomont, profesor engleske književnosti:

Mleko je tečnost koja se, u simboličkom smislu, na prvi pogled vezuje za nevinost i čistotu.

Za Viktora, čiju obožavanu majku smrt odnosi na porođaju dok je on još dete, izbor mleka se može shvatiti kao želja da bude majčinski zbrinut. Ipak, njegov mlađi brat Vilijam, koji odrasta od rođenja bez majke, nikada se ne prikazuje kako pije mleko.

U jednoj sceni, Vilijam Frankenštajn, njegova verenica Elizabet i njen ujak sede s Viktorom za stolom. Njih troje piju crveno vino, dok Viktor srče svoje mleko i govori o planovima da iz smrti stvori život.

U ovom slučaju, trop „onaj koji pije mleko“ sugeriše publici da ne bi trebalo da veruje naizgled nevinoj osobi na ekranu.

Frankenštajn u Del Torovoj zamisli možda je najgora verzija tog lika koju sam ikada videla. On je očigledno lud, i u toj ludosti je okrutan, čak i kao dete. Zbog toga naše uobičajene veze između mleka i nevinosti postaju zamršene u susretu s njegovim karakterom.

I ja pijem mleko. Pa zašto mi se onda stomak okreće dok gledam Frankenštajna kako se naliva njime, dok ostali likovi pijuckaju vino?

Uživanjem do uništavanja

U svom eseju „Vino i mleko“ iz 1972. godine, francuski književni teoretičar Rolan Bart tvrdi da je mleko simbol snage.

Upoređujući mleko s vinom, koje Bart naziva „galvanskom supstancom“, on piše:

Mleko je u suprotnosti s vatrom po molekularnom sastavu, po kremastoj i otud umirujućoj prirodi površine. Vino sakati, ono je hirurško, ono menja i porađa. Mleko je kozmetičko, ono vezuje, okrepljuje, oporavlja. Pored toga, njegova čistoća je povezana sa dečjom nevinošću, zalog snage, snaga koja se ne iscrpljuje i ne nječi, nego je mirna, bela, sjajna, sasvim jednaka realnom.

Nisu svi likovi koji piju mleko zli. Uzmimo blesavog i simpatičnog Džoija Tribijanija iz Friends-a, koji tvrdi – i potom dokazuje – da može da popije galon mleka za manje od minuta.

Skoriji primer je miniserija Fellow Travelers (2023), u kojoj ljubavnik kaže liku koga igra Džonatan Bejli, Timu: „ćuti i pij mleko“, što on rado i čini. Mleko zaista ostaje simbol nevinosti kada ga vidimo u rukama takvih likova.

Međutim, rekla bih da, ako je mleko simbol nevinosti, onda onaj ko ga pije ne može sam biti nevin – ili bar ne može ostati nevin – jer se njegovo uživanje u toj supstanci (i simbolu) može tumačiti i kao njegovo uništavanje.

U ogromnoj većini slučajeva, kada se mleko pije na ekranu, pred nama se odigrava igra moći i kontrole. U filmu Babygirl (2025), na primer, lik Nikol Kidman dobija čašu mleka koju je za nju naručio mnogo mlađi, ali dominantni ljubavnik – kao test njene pokornosti.

Tu je i primer glumca Kristofa Volca, koji tumači možda najčuvenijeg mlekoljupca u istoriji filma – nacističkog „lovca na Jevreje“ Hansa Landu – u Tarantinovim Inglourious Basterds (2009).

U jednoj od početnih scena, Landa sedi za stolom Perijea Lapadita i, iako mu domaćin nudi vino, on traži čašu mleka. Nekoliko minuta kasnije, naređuje svojim ljudima da pogube gotovo celu jevrejsku porodicu koja se krije ispod poda.

U nedavnom intervjuu za Jutjub kanal Mythical Kitchen, Volca pitaju šta on misli da „čini negativca koji pije mleko tako jedinstveno zastrašujućim?“ On odgovara:

Ne gledam na te stvari na taj način… Razmišljam samo ovako: ovo je lik, i sada pijem čašu mleka, a taj razmak između to dvoje je ono što pregovaram. I to je sve.

Zvuči mi kao nešto što bi neki mlekoljubac rekao.

Izvor: The Conversation

Prevod: Danilo Lučić/Glif

TAGGED:Danilo LučićMlijekonegativciFiona Vilks
Share This Article
Facebook Telegram Copy Link
Previous Article Serija koja je bila potrebna svima: Priča o ratu, ljubavi i iskupljenju, od „Kopre Nedri“ do „Tvrđave“
Next Article Pop recenzije: Nova crkvenost

Izbor pisma

ћирилица | latinica

Vaš pouzdan izvor za tačne i blagovremene informacije!

Na ovoj stranici utočište nalaze svi koji razum pretpostavljaju sljepilu odanosti, oni koji nisu svrstani u razne sisteme političke korupcije. Ne tražimo srednji, već istinit i ispravan put u shvatanju stvarnosti.
FacebookLike
XFollow
YoutubeSubscribe
- Donacije -
Ad image

Popularni članci

Milorad Durutović: Šta je stvarnost danas?

U okviru TV kolumne Čitanje stvarnosti  (RTNK), Durutović razmatra naše savremeno razumijevanje pojma „stvarnost“. Da…

By Žurnal

Glazba u Jasenovcu bila je sastavni dio dehumanizacije i nasilja logora

Pristajanje uz simplificirano razumijevanje glazbe kao “onog dobrog“ duboko rezonira u lakoći kojom se u…

By Žurnal

Radoslav T. Stanišić: Film Henrih V

Piše: dr Radoslav T. Stanišić Šekspir je oduvijek predstavljao za film veliki izvor mašte, ushićenja,…

By Žurnal

Sve je lakše kad imaš tačnu informaciju.
Vi to već znate. Hvala na povjerenju.

Možda Vam se svidi

Deseterac

Homer i film: Recepcija antike u modernoj kulturi

By Žurnal
Deseterac

Matija Bećković: Poslednja ljubavna pjesma

By Žurnal
Deseterac

Miodrag Pavlović: Rekvijem 

By Žurnal
Deseterac

H. L. Borhes: Nostalgija

By Žurnal
Žurnal
Facebook Twitter Youtube Rss Medium

O nama


Na ovoj stranici utočište nalaze svi koji razum pretpostavljaju sljepilu odanosti, oni koji nisu svrstani u razne sisteme političke korupcije. Ne tražimo srednji, već istinit i ispravan put u shvatanju stvarnosti.

Kategorije
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Preporuka urednika
  • Deseterac
  • Živa riječ
Korisni linkovi
  • Kontakt
  • Impresum

© Žurnal. Sva prava zadržana. 2024.

© Žurnal. Sva prava zadržana. 2024.
Dobrodošli nazad!

Prijavite se na svoj nalog

Username or Email Address
Password

Lost your password?