Piše: Aleksandar Živković
Kad se aktuelna (prosvetna) vlast odlučila da produži mandat Danki Nešović na još šest meseci, obmanuta je delegacija profesora Pete beogradske gimnazije sa kojom su u zgradi Vlade Srbije aprila ove godine razgovarali Ana Brnabić i Dejan Vuk Stanković. Tada je, pored ostalog, rečeno da će pomenuta vršiteljka dužnosti direktora Pete ostati samo do kraja svog prvog mandata, a to je bilo krajem avgusta ove kalendarske godine, te da neće biti otpuštanja zaposlenih. Već nekoliko dana nakon toga Danka Nešović je otpustila dve koleginice, koje su imale ugovor na određeno, od toga jedna majka deteta od godinu dana. Zatim je, taman nekoliko dana pošto je dobila drugi mandat za vladavinu Petom, Danka Nešović što direktno, što indirektno otpustila tridesetak profesora Pete, koji su imali ugovore na određeno vreme, sa obrazloženjem da je to sve po zakonu. Zatim je i suspendovala tri profesorke, pedagoga i psihologa škole zbog „grehova“ od pre nekoliko meseci. Na mesto ovih manje od četrdeset zaposlenih dovela je tačno šezdeset tri nova čoveka!
Nastava je u novoj školskoj godini u Petoj beogradskoj započela traljavo, gubljenje časova je bilo masovno, raspored se menjao na svakih sedam dana, nije formiran ni novi Đački parlament, ni Savet roditelja, nije održana nijedna sednica, posvećena prvacima, što je uobičajena praksa u prvom mesecu školske godine.
Zatim je, pod izgovorom da su pojedinci među roditeljima vandalski nasrnuli na službeni ulaz u školu, Danka Nešović zabranila roditeljima pristup školskom objektu, što je svakako nezakonita odluka, poput još drastičnije od 27.2.2025. kada je svima zabranila ulaz u školu, izgovarajući se nebezbednom sredinom.
Usled ovih i mnogih drugih propusta i nedostataka organizacije nastave učenici proglašavaju fizičku blokadu škole 13.10. 2025. i sprečavaju ulaz u objekat svima osim đaka Pete, barem zvanično. Zaposleni ne mogu da uđu na svoje radno mesto, izostaju primanja i doprinosi, u zgradi škole zarobljena su brojna sredstva za rad i drugi rekviziti kojima ova prosvetna ustanova i neimenovani centar kulture decenijama raspolaže.
Učenici su nekoliko puta verbalno i psihološki provocirani od nekih uličara, a njih čuvaju roditelji i ratni veterani koji su formirali bezbednosni pojas oko škole.
Ministar prosvete daje kontroverzne izjave čija je konstanta da njegovo resorno ministarstvo traži izlaz iz ove krize i pokušava da normalizuje nastavu u Petoj. Konačno, 18.11. 2025. on objavljuje u medijima da će se nastava Pete beogradske gimnazije nadalje održavati u dve palilulske osnovne škole, dok će zgradu Pete i dalje prepustiti onima koji su je zauzeli i protiv kojih se neće primenjivati nikakva sila.
Dan kasnije đaci Pete na svom plenumu izglasavaju izlazak iz blokade. Tada počinje njihovo premišljanje kako da taj izlazak bude izveden. Konačno su prelomili da kraj blokade bude ozvaničen protestom roditelja i đaka u ranim jutarnjim satima 24.11. 2025. kada inače počinje nastava u ovoj beogradskoj gimnaziji. Oni su se nadali da će u svojoj zgradi moći da nastave da se školuju. No, ministar je više puta ponovio da će se nastava preseliti u dve osnovne škole na Paliluli dok se ne obavi kompletan bezbednosni i sanitarni pregled zgrade, te popiše zateknuto stanje sa imovinom škole u njoj. Đaci nakon protesta 24.11. 2025. napuštaju zgradu Pete pod Tašmajdanom koja je podignuta 1938. i u kojoj je prvih petnaest godina boravila Prva ženska realna gimnazija do njenog utapanja u Petu beogradsku gimnaziju 1953. Pre svog potpunog izlaska iz zgrade đaci su nekoliko puta uzaludno zvali sanitarnu inspekciju koja nije došla. U narednim danima je na ulaz u Petoj stavljen katanac, a ministar prosvete je promenio prvobitni iskaz da će se nastava uskoro vratiti u matičnu zgradu Pete.
Takođe je došlo do promene izbora osnovnih škola u kojima se odvija nastava za učenike Pete beogradske gimnazije. Umesto obližnjih i palilulskih, kako je najavljivao, ministar je poslao oko 1200 učenika i oko 120 zaposlenih u Petoj u dve osnovne škole na opštini Savski venac- „Isidoru Sekulić“ i „Radojku Lakić“ od kojih se prva već u drugom polugodištu ove školske godine seli u već izgrađeni školski objekat u Beogradu na vodi zbog, navodno, dotrajalosti osnovne zgrade. Dok je prvog dana (obezbeđene od Ministarstva prosvete) nastave đaka bilo relativno malo, već narednog ih je u obe osnovne škole došlo skoro 90% i ministar prosvete se brže-bolje pohvalio tom činjenicom kao svojim ličnim uspehom. Zaposleni su se, pak, u stopostotnom odzivu pojavili na svojim novim poslovnim lokacijama. U relativno manjim učionicama sa mnoštvom dečjih crteža i učilima prilagođenim za osnovnu školu, učenici Pete su se brzo snašli i prionuli-neki na rad, drugi na druženje, a najveći broj njih na obe aktivnosti. Profesori, pak, naviknuti na svoju veliku zbornicu su se stisnuli u mnogo manjim zbornicima i razmileli po hodnicima gde su od prvog dana počeli da ispunjavaju svoja celodnevna dežurstva. Personal obe škole je gostoljubivo dočekao velike školarce i njihove profesore, nudeći skoro sve svoje kapacitete. Međutim, nastava fizičkog, na primer, u jednoj od dve škole je neizvodljiva. A i vežbe iz prirodnih nauka su u priličnoj meri neostvarive. Zbog manjka prostora po jedan dan sedmično neka odeljenja praktikuju celodnevnu onlajn nastavu, a sva druga takozvanu hibridnu nastavu gde čas traje pola sata, a ostatak od petnaest minuta se kompenzuje kroz kačenje materijala na gugl učionicu. Pošto se, uz sve to, nastava izbornih predmeta odvija onlajn u kontrasmeni, ispada da su učenici Pete gotovo celog dana zauzeti svojim školskim obavezama. Pedagoško-psihološka služba je izradila plan prilagođavanja nastaloj situaciji, ali se ne vidi bilo kakva podrška ni učenicima, ni zaposlenima da se ovaj period, za koji je ministar prosvete rekao da će trajati kratko, a potom promenio iskaz, te govori da će trajati „dok se ne ostvare uslovi za nastavu u matičnom objektu“, nekako prebrodi sa što manje opterećenja i stresa. Jedan broj đaka je najavio ispisivanje, a pošto su đačka dokumenta takođe zarobljena u pravoj zgradi Pete, onda je moguće samo neformalno prelaženje u druge škole, što je svojevrsni presedan u našoj školskoj praksi.
I svi se pitaju šta će zaista biti sa zgradom Pete beogradske gimnazije. Ministru prosvete se očigledno više ne može verovati nijedna reč zbog redovnog menjanja i korigovanja iskaza, a niko drugi se u javnom sektoru po ovom pitanju ne oglašava. Po gradu kolaju priče da će se u objekat ispod Tašmajdana useliti neka ispostava stranih univerziteta, drugi govore o privatnoj školi, a treći da će od školske zgrade nastati hotel. Ipak, najsumornija je prognoza da će se kompletno srušiti zgrada koja je rekonstruisana u periodu od 2018. do 2021., te da će se na njenom mestu podići novi poslovni centar.
Kako dani prolaze, a ništa se sa zgradom Pete beogradske gimnazije pod Tašmajdanom ne dešava, sve su manje nade i uverenja da će se u nju vratiti njeni pravi stanovnici, a to su učenici ove školske ustanove i zaposleni u njoj.
Onda lako niču zaključci kako je četrdesetodnevna učenička blokada poslužila za nekoliko važnih i korisnih stvari (prosvetnim) vlastima u obračunu sa Petom:
- učenici i zaposleni su iseljeni iz objekta škole, koji je sada „oslobođen“;
- nije raspisan konkurs za direktora u zakonskom roku, čime je Danka Nešović dobila mogućnost da ostane do kraja svog drugog mandata (a možda i duže) na čelu škole;
- protiv niza nastavnika se otvara široko polje za kažnjavanje „zbog umešanosti u đačku blokadu“, što, naravno, vodi ka novom, možda i masovnom dovođenju novih ljudi;
Bilo kako bilo, šta god ko mislio i rekao, sprovedeno je iseljavanje Pete iz zgrade u kojoj je škola pod jednim i drugim imenom boravila 87 godina. Njena lokacija je gotovo fantastična i teško je ne posumnjati da je neko već pustio pipke ne bi li se dočepao svog „parčeta kolača“ baš na tom mestu. Prosveta je poslednja rupa na svirali ovom režimu i više niko nakon ovog progona ne može ostati naivan. Sledi i uništavanje drugih državnih prosvetnih ustanova koje na ovaj ili način daju povoda „hobotnici“ da ih zgrabi.
Sve ovo pasivno posmatra većina građana Srbije, a nemalo njih i traži, zahteva ukidanje čuvene beogradske, srpske, nekad jugoslovenske gimnazije.
„Pomrčina pritisnula naše dane…“
Vladislav Petković Dis
