Piše: Oliver Janković
Kada sam prošle godine „brojao“ bar 10 medalja za srpski sport uoči OI u Parizu (a osvojili smo „samo“ 5) vjerovatno se to činilo pretjeranim, nerealnim… ali ovih dana se vidi kako je pored tih 5 osvojenih, negdje na samom domaku medalje ostalo bar još toliko. Jednu smo vidjeli prekjuče na zaletištu skoka u vis, a drugu dan prije toga na bacalištu za koplje u Tokiju. Treću smo vidjeli takođe prekjuče u Zagrebu, na rvačkom prvenstvu svijeta. Aleksandar Komarov, srpski zet i istovremeno novi srpski reprezentativac osvojio je titulu prvaka svijeta u izuzetno jakoj konkurenciji. Tako je objedinio titule svjetskog i evropskog prvaka svijeta. A ako se pitate gdje je čovjek bio na Olimpijskim igrama? – podsjetiću vas da je ispao na sudijsku procjenu, pri rezultatu 2:2 u četvrtfinalnom meču protiv Mađara. Što će reći, na korak od medalje, odnosno, i tamo je bio među 8 najboljih na svijetu.
Tako dakle, srpski sport ima više svjetskih i evropskih medalja, nego olimpijskih, ali to je stvar strpljenja, upornog rada (kako kaže Angelina Topić: medalja obavezuje na još više rada) i srećnih okolnosti. Ono zbog čega ja sve ovo pišem samo je jedan razlog: navijajmo za ove momke i djevojke, jer oni srpski sport penju među 20 najboljih nacija na svijetu. A ima ih (tih nacija=sportskih saveza) preko 200! Pa eto računajte i sagledajte snagu i ugled onoga što je Bog dao ovome narodu.
