Piše: Dejan Jovović
Zlatne rezerve centralnih banaka su od suštinskog značaja za garantovanje kreditnog rejtinga jedne centralne banke, a otuda i same države. Zbog svoje vrednosti i industrijske standardizacije, zlato je jedna od najsigurnijih aktiva koje mogu biti u posedu jednog monetarnog organa. Zlato kao klasa aktive u deviznim rezervama istorijski ima ulogu sigurne aktive (safe heaven), a ova njegova uloga naročito dolazi do izražaja u periodima krize.
Američke zlatne rezerve, koje su najveće na svetu, kao deo američkih deviznih rezervi služe za očuvanje vrednosti, stabilnost ekonomije i osiguravanje dugoročne likvidnosti u međunarodnim plaćanjima. Zlato se koristi kao sigurna imovina koja se može koristiti u izuzetnim situacijama, a nekada je služilo i kao pokriće papirnatog novca. Zlatne rezerve pomažu u održavanju poverenja u nacionalnu ekonomiju i doprinose njenoj stabilnosti. Imaju ulogu u međunarodnim ekonomskim odnosima i doprinose stabilnosti globalnog finansijskog sistema.
Ukratko, američke zlatne rezerve su strateška imovina koja se koristi za jačanje nacionalne ekonomije, održavanje stabilnosti i očuvanje vrednosti u različitim okolnostima.
Predmet spekulacija
Prema podacima Svetskog saveta za zlato, najveće rezerve zlata krajem 2024. godine imale su SAD: 8.133,5 tona. Druga je Nemačka sa 3.351 tona, a slede Italija sa 2.452, Francuska sa 2.437, Rusija sa 2.333 i Kina sa 2.192 tone. Svetski savet za zlato beleži samo one podatke koje zemlje stavljaju dobrovoljno na raspolaganje, a stvarne zalihe bi mogle da budu veće ili manje.
Treba reći da i Međunarodni monetarni fond, najvažnija međunarodna finansijska institucija, raspolaže značajnim zlatnim rezervama, od 2.814 tona. Ovo zlato potiče od ranijih uplata 25 odsto nacionalne kvote zemalja članica (tzv. zlatna tranša), posle osnivanja MMF 1944. godine u Breton Vudsu.
Do 15. avgusta 1971. godine i ukidanja konvertibilnosti dolara u zlato dekretom predsednika SAD Ričarda Niksona, vrednost američkog dolara bila je direktno povezana sa zlatom po zvaničnoj ceni od 35 dolara za jednu uncu (31,103 grama). Ova veza omogućila je američkom dolaru da postane međunarodna rezervna valuta. To znači da se dolar širom sveta prima u međunarodnim transakcijama, ali i da može da se razmeni za bilo koju drugu postojeću valutu.
Tvrdi se da je nešto više od polovine američkih rezervi zlata u Fort Noksu (Fort Knox) – 57 odsto (147.341.858 unci), a ostali deo čuva se u Vest Pointu 21 odsto (54.067.331 unci), Denveru 17 odsto (43.853.707 unci) i FED – Njujorku pet odsto (13.450.460 unci).
Fort Noks, simbol američke ekonomske moći i mesto na kome se, kako tvrdi zvanična američka statistika, čuva preko 4.600 tona zlata, poslednji put je proveravan – makar zvanično – pre više decenija.
U maju 2025. godine, količina zlata u Fort Noksu je teško odrediva. Prema Svetskom savetu za zlato, globalna tražnja za zlatom u prvom kvartalu 2025. je dostigla 1.206 tona. Cena zlata je, takođe, dosegla novi istorijski maksimum, što ukazuje na povećanu tražnju i potencijal za dalji rast. Međutim, tačna količina zlata u Fort Noksu nije javno dostupna, ali je, kako navodi Svetski savet za zlato, „značajna“.
Zlatne rezerve SAD postale su predmet intenzivnih spekulacija i analiza u poslednjih nekoliko godina, posebno zbog promena u globalnoj ekonomskoj ravnoteži i rastućih tenzija između Zapada i grupacije BRIKS. Rusija i Kina ubrzano su povećavale svoje zlatne rezerve, dok se na Zapadu primećuje suprotan trend. BRIKS sada poseduje više od 20 odsto svetskih rezervi zlata.
Fort Noks je već dugo plenio Amerikance, čineći ga temom za romane i bezbroj teorija zavere koje sugerišu da je zlato moglo biti premešteno ili ukradeno. Cela priča o zlatnim rezervama u Americi je tajna. Nikada nije postojala neka nezavisna revizija njihovih zlatnih rezervi, a čuvari tog zlata, kao što su Federalne rezerve, nikada neće dozvoliti nekome da uđe u trezor i prebroji ga, ako ga uopšte ima. Mnogi zagovornici teorija zavere kažu da u Fort Noksu nema pravog zlata. Prema njihovim rečima, vlada ne vrši popis zlata u ovom trezoru zato što tu ni nema žutog metala.
Međutim, uprkos mnogobrojnim optužbama protiv ovog američkog trezora da ima mnogo manje zlata nego što se tvrdi, postoji još jedan razlog za toliku misteriju, a to je što postoje tvrdnje da je američko zlato lošeg kvaliteta. Čak i male količine koje su se sporadično pojavljivale pokazuju da većina zlatnih poluga nije toliko „čista“ i da nije odgovarajuće težine. Sve glasnije kruže sumnje da zalihe nisu u potpunosti prisutne ili da su čak zamenjene lažnim ingotima.
Kao primer, navodi se kada je Kina 2009. godine kupila 70 tona zlata na Londonskoj berzi sve je izgledalo regularno – pečati američkih Federalnih rezervi, serijski brojevi, uredan transport. Ali kada su Kinezi odlučili da provere uzorke, otkrili su da je u unutrašnjosti poluga zapravo bio volfram, metal gotovo iste mase kao zlato, ali bez njegove vrednosti.
Nije samo Kina imala neprijatna iskustva sa američkim i britanskim zlatom. Predsednik Venecuele Ugo Čavez 2011. godine zatražio je da se 211 tona zlata vrati iz Londona u Karakas. U tom trenutku, ispostavilo se da se kompletna količina fizički više i ne nalazi na jednom mestu. Banke su, po svemu sudeći, trgovale tim zlatom kao „papirnim zalihama“, a deo je već bio preprodat, tako da je Čavez uspeo da vrati samo 150 tona, dok je 61 tona ostala „negde u sistemu“.
Trampova logika
Činjenica je da nijedna ozbiljna nezavisna inspekcija nije sprovedena više od 50 godina, a da je broj onih koji pozivaju na transparentnost sve veći – i to ne samo među teoretičarima zavere, već i u redovima konzervativnih političara i ekonomista. Zvanična revizija zlata u Fort Noksu obavljena je davne 1953. godine, a čak ni tada nije izvršena detaljna provera. Ova odbijanja samo su dodatno podgrejala sumnje u stvarno stanje američkih zlatnih rezervi.
Nedavno su američki predsednik Donald Tramp i Ilon Mask, dosadašni šef odeljenja za vladinu efikasnost, rekli da bi želeli da posete Fort Noks, kako bi sami proverili pravo stanje zlata: „To zlato je u vlasništvu američke javnosti. Želimo da znamo da li je još uvek tamo.“ Obnovljeni skepticizam u vezi sa stvarnom količinom zlata uskladištenog u njihovim trezorima naterao je Trampa da traži da poseti Fort Noks i čak da mediji potencijalno prenose događaj uživo.
Uprkos uveravanjima sekretara za finansije Skota Besenta o prisustvu zlata i godišnjim revizijama, sumnja ostaje, što dovodi do kontinuiranih spekulacija o stanju blaga u Fort Noksu.
Tramp zna da se bez poverenja u dolar i zlatne rezerve ni njegova agenda, gde je ekonomija ključ njegove političke snage, ne može održati. Ako uspe da dokaže prevare sa zlatom, ne samo da će oslabiti demokrate i njihove sponzore, već bi mogao da pokrene tektonske promene u svetskom finansijskom sistemu. Tramp, poznat po tome da ne preza od obračuna sa „dubokom državom“, odlučio je da ispuni jedno od svojih najkontroverznijih predizbornih obećanja, traži pokretanje revizije sadržaja čuvenog trezora Fort Noks, ali je veliko pitanje da li će uspeti u tome.
Trampova logika, kako tvrde poznavaoci njegovog političkog načina rada, jeste da pronađe konkretne dokaze protiv onih koji su se decenijama nalazili iznad zakona – velikih bankarskih interesnih grupa koje kroz Federalne rezerve utiču na monetarnu i fiskalnu politiku SAD. Dok deo javnosti sa podsmehom posmatra Trampovu najavu revizije trezora, pozivajući se na višedecenijsku reputaciju Fort Noksa, drugi tvrde da je vreme da se konačno sazna istina. Ako se ispostavi da deo zlata u Fort Noksu zaista ne postoji – ili još gore, da su ingoti zamenjeni nečim što nije zlato – Tramp će imati u rukama ozbiljan adut protiv establišmenta – ili će ih naterati na lojalnost, ili će otvoreno objaviti rat.
Šta je Fort Noks?
Skladište zlatnih poluga u SAD, koje se često naziva Fort Noks, je ultra-bezbedni trezor u vojnom objektu iz perioda Prvog svetskog rata i nalazi se 56 kilometara južno od najvećeg grada u američkoj saveznoj državi Kentaki, Luisvila. Nazvan je po Henriju Noksu, prvom američkom vojnom sekretaru. Kamp Noks je osnovan 1918. godine pre nego što je postao stalna vojna baza. Preimenovan je u Fort Noks 1930-ih godina. Skladište je izgrađeno 1936. godine za vladine zlatne rezerve, koje su podržavale američku valutu (odnosno obezbeđivale pokriće dolara u zlatu).
Ali Fort Noks nije čuvao samo zlato.Tokom Drugog svetskog rata tu su pohranjeni dokumenti SAD – Deklaracija o nezavisnosti, Ustav i Povelja o pravima – kao i vredni predmeti drugih vlada, poput kopije Magna karte, engleske povelje o slobodama iz 13. veka. Ovde se čuva više od polovine ukupnih američkih rezervi zlata.
Standardna zlatna poluga koja se čuva u Fort Noksu je teška oko 12,4 kilograma, odnosno one koje ispunjavaju standard „dobra isporuka“ London Bullion Market Association. Osim njih, jedan mali procenat čine zlatnici. Knjigovodstvena vrednost zlata utvrđena je 1973. godine na 42,22 dolara po unci, dve godine posle sloma bretonvudskog monetarnog sistema, dok, poređenja radi, tržišna cena zlata stalno raste i u maju 2025. godine iznosila je između 3.120 i 3.140 dolara po unci.
Difender Jurop 25: Zašto je Zapadni Balkan jedan od vojnih poligona za SAD i Nato?
Legendarno obezbeđenje Fort Noksa inspirisalo je frazu „bezbedno kao Fort Noks“. Tokom istorije Fort Noksa zaštita je nadograđivana i Reader’s Digest ga naziva „najbolje čuvanim mestom na planeti“. Sagrađena od 453 kubna metra granita, 3.200 kubnih metara betona, 750 tona armaturnog čelika i 670 tona građevinskog čelika, zgrada skladišta je velika tvrđava. Unutra postoji dvospratni svod koji ima čelične zidove debljine 53 centimentra, ojačane betonom. Vrata trezora – otporna na eksplozije, bušenje i paljenje – teška su više od 20 tona i potrebno im je 14 okreta da se otvore, i to može samo nekoliko ljudi zajedno. Nijedna osoba ne zna proceduru za otvaranje trezora. Čuva ga policija Kovnice novca SAD i veliki broj vojnika u Fort Noksu, a objekat je skoro neprobojan. Ograda i minska polja predstavljaju dodatne slojeve zaštite.
Kovnica novca SAD naziva skladište „poverljivim objektom“, sa strogom politikom „bez posetilaca, bez izuzetaka“. Čak je i bivšim predsednicima SAD zabranjena poseta. Ali 1974. godine napravljen je izuzetak, pa su trezori otvoreni za grupu novinara i članova Kongresa. Istorijska poseta Generalne računovodstvene kancelarije SAD i Ministarstva finansija, snimljena kamerom i kasnije emitovana na televiziji, nastala je kao odgovor na glasine da su velike količine zlata misteriozno nestale. Međutim, zbog strogih bezbednosnih mera, detalji o skladištenju zlata ostali su tada uglavnom tajni, ostavljajući teoretičare zavere nezadovoljnim.
Četiri decenije kasnije, bivši američki ministar finansija Stiv Mnučin predvodio je delegaciju političara iz Kentakija da pogleda trezor 2017.godine. „Drago mi je da je zlato na sigurnom!“, rekao je tada Mnučin, ali bez davanja jasnih podataka, navodno iz bezbednosnih razloga. Pre ovih retkih poseta, predsednik SAD Frenklin Delano Ruzvelt bio je jedini čovek spolja koji je ušao u trezor pre Drugog svetskog rata. Sada raste pritisak za novu javnu reviziju i otvaranje vrata trezora za javnost moglo bi da okonča kontroverzu.
Visoka bezbednost i minimalna transparentnost oko Fort Noksa postali su plodno tle za teorije zavere. Ove teorije da zlato možda nedostaje iz Fort Noksa nisu ništa novo.Tokom 1970-ih, bila je popularna zavera u kojoj se tvrdilo da je elita opljačkala Fort Noks zbog njegovog zlata, a postala je toliko javno pitanje da su američki kongresmeni dobili kratak pristup u trezor kako bi smirili zabrinutost građana. Teoretičari zavere veruju u dve stvari: da je zlato ili ozbiljno iscrpljeno ili potpuno nestalo i da su neke od zlatnih poluga lažne, napravljene od volframa i presvučene zlatom.
Da li je moguće da Kovnica novca SAD precenjuje količinu zlata u Fort Noksu? Nije nemoguće da su procene Kovnice netačne, ali je izgleda malo verovatno. Ministarstvo finansija navodno svake godine vrši reviziju zlata u Fort Noksu i nijedno zlato nije dodato ili uklonjeno iz Fort Noksa dugi niz godina. Po svoj prilici, kako tvrde pojedini analitičari, procena o zlatnim zalihama u Fort Noksu je verovatno tačna, ali povremena revizija nikome ne bi škodila.
Rastuće sumnje
Kako je svojevremeno objasnio Džimi Rikards, poznati američki ekonomski stručnjak, u članku o zlatu u Fort Noksu u The Daily Reckoning, neki ljudi, poput Erika Sprota, milijardera i trgovca plemenitim metalima, tvrde da je zlato u principu smešteno u Fort Noksu, ali da je iznajmljeno komercijalnim bankama. Ali te transakcije vrše se na papiru i ne znači da je zlato realno izašlo iz baze.
Ukoliko DŽP Morgan, na primer, zatraži pozajmicu u zlatu od Ministarstva finansija, to ne znači da će poslati kamion u Fort Noks da bi otuda preuzeli zlato. Transakcija se vrši preko ugovora. Samo zlato ostaje na nekoj polici u sefu, dok je istovremeno isto iznajmljeno i samim tim više nije na popisu.
Pošto DŽP Morgan poseduje zlato, oni ga prodaju, na primer, stotini investitora koji veruju da su kupili pravo zlato. Ali ono što su zaista kupili jeste tzv. nealocirano zlato, koje se još naziva nedistribuirano zlato. Nedistribuirano zlato je eufemizam za nepostojeće zlato.
Ako pozovete DŽP Morgan i kažete im da želite da kupite zlato u vrednosti od milion dolara, oni će pristati. Dobićete potvrdu da ste vlasnik zlata u iznosu od milion dolara. Ali ako pročitate ono napisano sitnim fontom, videćete da je vaše zlato nedistribuirano ili nealocirano.To znači da DŽP Morgan ne tvrdi da imaju konkretnu zlatnu polugu sa serijskim brojem ili vašim imenom na njoj. Realno, oni su uzeli jedno te isto zlato i prodali ga stotini različitih investitora.
U principu, to nije problem, sem ako svih tih stotinu investitora ne odluči da se pojavi u jednom istom trenutku i zatraži svoje zlato. Onaj koji dođe prvi možda i dobije zlato uz nadoknadu za njegovu isporuku i ukoliko DŽP Morgan uopšte raspolaže fizičkim zlatom na lageru. Ali ostalih 99 ljudi dobiće raskid ugovora. Nadoknada za njih biće ček u vrednosti zlata, po njegovoj ceni na kraju prethodnog radnog dana. Nakon svega, oni neće dobiti zlato koje su mislili da su kupili i shvatiće da DŽP Morgan nema zlato.
Nema dokaza, kako tvrde, da je zlato napustilo Fort Noks. Velike količine mogle bi da budu izdate, što dovodi do zabune po pitanju toga da li je to zlato zapravo tamo ili nije. Ali kažu da dokazi govore u prilog tome da je zlato u Fort Noksu i Vest Pointu.
Jedan od ključnih razloga za rastuće sumnje u stvarnu količinu američkih zlatnih rezervi jeste činjenica da Vašington već decenijama odbija da dozvoli nezavisnim revizorima da provere stanje u trezorima. Kina i Rusija su među državama koje najglasnije izražavaju sumnje u stvarnu količinu zlata u američkim trezorima, a postavlja se pitanje zašto Vašington odbija da otkrije istinu. Prema mišljenju kineskih analitičara, otkrivanje da SAD nemaju toliko zlata koliko tvrde moglo bi ozbiljno da uzdrma poverenje u američki dolar i finansijski sistem, budući da je dolar već decenijama baziran na poverenju, a ne na zlatnoj podlozi.
U vreme kada Rusija i druge zemlje BRIKS-a ubrzano povećavaju svoje zlatne rezerve, SAD su suočene sa rastućim sumnjama u stvarne količine njihovog zlata. Dok se svet pita da li će one ikada biti primorane da otkriju istinu o svom zlatu, dalji razvoj situacije mogao bi imati ozbiljne posledice po globalne ekonomske odnose i dominaciju dolara.
Percepcija da se u Fort Noksu nalazi jedna od najvećih zlatnih rezervi na svetu pomaže da se ojača poverenje u američki finansijski sistem. Ako bi potpuna revizija otkrila da su rezerve niže nego što je prijavljeno, to bi moglo izazvati šokove na globalnim tržištima. Iako američki dolar više nije podržan zlatom, prisustvo značajnih zlatnih rezervi pruža implicitnu garanciju stabilnosti. Ako se utvrdi da Fort Noks sadrži manje zlata nego što se očekivalo, poverenje u već oslabljeni dolar bi moglo erodirati, što bi dovelo do njegove depresijacije. Ovaj pad bi učinio uvoz iz SAD skupljim, što bi doprinelo inflaciji, dok bi izvoz učinio konkurentnijim.
Sumnje u američke rezerve mogle bi da podstaknu povećanu potražnju investitora i centralnih banaka, što bi potencijalno dovelo do novog porasta cena zlata.Više cene zlata mogle bi koristiti postojećim vlasnicima zlata, ali bi, takođe, mogle učiniti plemeniti metal manje dostupnim za one koji žele da se zaštite od ekonomske neizvesnosti. Još jedan efekat pronalaženja manje zlata od očekivanog bio bi slabljenje globalnog položaja i pregovaračke moći SAD. Zemlje kao što su Kina i Rusija, koje su aktivno povećavale svoje zlatne rezerve, mogle bi iskoristiti situaciju kako bi promovisale alternativne finansijske sisteme, koji se manje oslanjaju na uticaj SAD.
Ako bi se pokazalo da zlato u Fort Noksu zaista nedostaje, takvo otkriće bi tehnički predstavljalo gubitak od skoro pola biliona dolara za SAD – što je oko 1/56 ukupnog američkog BDP-a. Kongres bi bio primoran da istraži gde je otišlo zlato, a stručnjaci kažu da bi ovakav gubitak mogao imati značajan uticaj na poverenje potrošača u američku ekonomiju.
S obzirom na ključnu ulogu koju zlato igra u istorijskim i modernim finansijskim sistemima, od suštinskog je značaja dokazivanje da Fort Noks drži očekivanih 147,3 miliona unci zlata. Implikacije manjka mogu biti duboke, pre svega, od pokretanja nestabilnosti tržišta, slabljenja američkog dolara i vrtoglavog rasta cena zlata.
Dr Dejan Jovović je naučni savetnik – ekspert za međunarodne finansije i redovni član Naučnog društva ekonomista Srbije. Ekskluzivno za Novi Standard.
Izvor: Novi Standard
