Piše: Vuk Bačanović
Podgorički dnevni list Pobjeda je posljednjeg dana maja objavio da policija posjeduje značajne dokaze o oba masakra na Cetinju. Pobjeda je, kako je navedeno u članku, došla do saznanja da se radi o video-zapisu na kojem se čuje svešteno lice Srpske pravoslavne crkve kako pred grupom građana, među kojima je Aco Martinović, „s mržnjom govori o Cetinjanima i Cetinju, poručuje kako taj grad ne treba da postoji“. Prema istim navodima, isto neimenovano svešteno lice potom Martinoviću upućuje pitanje: „Aco, je li ovo dobro?“, a on odgovara potvrdno.
Policija je narednog dana demantovala da posjeduje takav snimak.
Radi se, dakle, o klasičnom i nimalo originalnom huškačkom spinu, karakterističnom za medije bliske DPS-u. Stoga nas ne treba čuditi što članak ne sadrži ni elementarne elemente profesionalnog novinarskog pristupa – nema pitanja upućenih drugoj strani, nema navođenja izvora koji su navodno dostavili video ili saznanje o njegovom postojanju, niti dokaza da video uopšte postoji. Nedostaje bilo kakva logička verifikacija ili kontekstualizacija navedenih informacija.
Sve i da je potvrđeno postojanje snimka na kojem određeno svešteno lice govori da „Cetinje ne treba da postoji“, ostaje pitanje: da li je to rečeno u kontekstu postojećih političkih i religijskih animoziteta ili kao otvoren poziv na masakre nedužnog stanovništva? Da li priseban čovjek može povjerovati da bi bilo koji sveštenik Srpske pravoslavne crkve, s obzirom na delikatnu političku situaciju na Cetinju, pozivao mentalno nestabilne osobe da ubijaju svoje sugrađane i članove porodica?
To su pitanja koja bi postavio novinar sa bazičnim znanjem o profesiji, a da ne govorimo o uredniku koji odobrava objavljivanje ovakvog pamfleta.
Šta imamo umjesto toga? Prenosi se mišljenje babe Mašane – da, dobro ste pročitali – osobe koja se uopšte ne navodi punim imenom i prezimenom, već kao baba Mašana, da je Cetinjski manastir pun oružja, te njen poziv da se ta, ni na čemu zasnovana, optužba ispita. Dakle, imamo nepostojeći video, izjavu jedne babe i sugerisanje da je masakre koje su počinile dvije mentalno poremećene osobe zapravo planirao huškački sveštenik iz manastira namjenski pretvorenog u vojni magacin, koji će nastaviti da regrutuje potencijalne psihopatske ubice kako bi uništio Cetinje i Cetinjane. Maestralan pakleni plan, nema šta. Nedostaje još samo da se u sljedećem nastavku pojavi ikona Svetog Save koja recituje Memorandum SANU i mutirani dvoglavi orao koji, po igumanovom naređenju, ždere malu djecu ako se izjasne kao nacionalni Crnogorci.
Međutim, ovdje nije riječ samo o lošem novinarstvu – ovdje je riječ o opasnom projektu. Pobjeda ne piše tekstove, već sastavlja optužnice i presuđuje. Ne izvještava, već zagađuje javni prostor fabrikacijama koje imaju samo jednu svrhu: da demonizuju i, na kraju, opravdaju nasilje.
Zato se postavlja vrlo logično pitanje: hoće li ovo biti prelomni momenat kada će ovakvi pamfleti prestati da se objavljuju, a Pobjeda postane istinski medijski servis, a ne dio opskurne propagandističke mašinerije?
