Vjerovatno se mnogi sjećaju kultne scene iz filma “Balkan ekspres”, scenariste Gordana Mihića, u kojoj jedan od glavnih protagonista (čiju ulogu je tumačio pokojni Bora Todorović) nespretno pokušava da izbjegne transport u radni logor. Komične su njegove reakcije dok se koleba da li je za njega bolje da kaže da jeste ili da nije muzičar. U izvjesnom smislu, ta scena mogla bi se poistovjetiti sa legalnošću i legitimnošću izbora gospodina Kristijana Šmita, (ne)izabranog visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini.
“Jesi li ti muzičar?”
„Ne, nisam muzičar.“
“Nisi?”
„Jesam.“
“A jesi?”
„U stvari, jesam.“
“A jesi, a?”
„Pa, ne, kažem, nisam… samo tetki da odnesem lek!“
Ako bi navedenu scenu iz filma prilagodili medijskim izvještajima o gospodinu Šmitu, uvaženom njemačkom političaru, dijalog bi, vjerovatno, tekao na sljedeći način:
“Je li Kristijan Šmit visoki predstavnik?”
„Ne, nije visoki predstavnik.“
“Nije visoki predstavnik?”
„Jeste.“
“A, jeste?”
„U stvari, jeste.“
A, jeste, a?
„Pa, ne, kažemo, nije.“
Koliko god nas je film “Balkan” ekspres mogao nasmijati toliko je pitanje izbora, osmog po redu, visokog predstavnika zakomplikovalo ionako složene odnose u Bosni i Hercegovini. A zašto je to tako?
Nesaglasnost
Kako bi bilo jasnije zbog čega postoje nedoumice da li je gospodin Šmit muzičar, pardon – visoki predstavnik, potrebno je nedvosmisleno ukazati šta je to što pravi razliku između imenovanja ovog uvaženog njemačkog političara i svih prethodnih visokih predstavnika, kojih je, podsjećanja radi, bilo ukupno sedam do 31. jula 2021. godine. Prvi visoki predstavnik bio je g. Karl Bilt iz Švedske, drugi g. Karlos Vestendorp iz Španije, treći g. Volfgang Petrič iz Austrije, četvrti g. Pedi Ešdaun iz Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske, peti g. Kristijan Švarc-Šiling iz Njemačke, šesti g. Miroslav Lajčak iz Slovačke i posljednji, sedmi, bio je ponovo Austrijanac, g. Valentin Incko.
Postupak imenovanja svih sedam navedenih visokih predstavnika podrazumijevao je saglasnost Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija, kao najvažnijeg organa UN, kojem je povjerena odgovornost očuvanja međunarodnog mira i bezbjednosti! Stoga je Savjet bezbjednosti UN svaki put do sada ili usvajao rezolucije kojima je davao svoju saglasnost na imenovanje određenog lica, stranog državljanina, za visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini (u šest od sedam slučajeva) ili konsenzusom ovlastio predsjednika Savjeta bezbjednosti da u propisanoj formi obavijesti generalnog sekretara UN da je Savjet bezbjednosti UN saglasan sa imenovanjem Upravnog odbora Savjeta za implementaciju mira (u slučaju petog visokog predstavnika). Svaki put, u svih sedam slučajeva, Savjet bezbjednosti UN se istovremeno i zahvaljivao prethodnom visokom predstavniku na uloženom trudu i posvećenosti poslu. Jedini visoki predstavnik kojem se Savjet bezbjednosti nije zahvalio na njegovom angažmanu u Bosni i Hercegovini jeste g. Valentin Incko iz Austrije.
Dakle, važno je naglasiti da se Savjet bezbjednosti UN svaki put do sada formalno izjašnjavao o izboru Upravnog odbora Savjeta za implementaciju mira i to:
– Rezolucijom S/RES/1031 (1995), prilikom imenovanja g. Karla Bilta;
– Rezolucijom S/RES/1112 (1997), prilikom imenovanja g. Karlosa Vestendorpa;
– Rezolucijom S/RES/1256 (1999), prilikom imenovanja g. Volfganga Petriča;
– Rezolucijom S/RES/1396 (2002), prilikom imenovanja g. Pedija Ešdauna
– Pismom predsjednika Savjeta bezbjednosti UN S/2006/61, prilikom imenovanja g. Kristijana Švarc-Šilinga;
– Rezolucijom S/RES/1764 (2007), prilikom imenovanja g. Miroslava Lajčaka i
– Rezolucijom S/RES/1869 (2009), prilikom imenovanja g. Valentina Incka.
U svom tekstu, objavljenom na portalu njemačke medijske kuće Dojče vele, bivši visoki predstavnik, g. Kristijan Švarc-Šiling, izjavio je kako nije tačna teza Moskve da visoki predstavnik mora imati odobrenje Savjeta bezbjednosti UN. Pri tome je ili zaboravio ili namjerno prećutao dvije vrlo važne stvari. Prvo, da je njegov prethodnik, g. Ešdaun, u svom pismu upućenom generalnom sekretaru UN, g. Kofiju Ananu, kojim ga je informisao o odluci Upravnog odbora Savjeta za implementaciju mira o izboru g. Švarc-Šilinga, istovremeno zatražio da se ta informacija proslijedi Savjetu bezbjednosti UN na razmatranje (što je generalni sekretar UN i učinio pismom S/2006/40). I drugo, da je predsjednik Savjeta bezbjednosti, g. Avgustin P. Mahiga, nakon saglasnosti država članica Savjeta bezbjednosti (ovu saglasnost države članice mogu postići ili konsenzusom na neformalnim konsultacijama, ili putem tzv. „no objection“ postupka), informisao generalnog sekretara UN da Savjet bezbjednosti pozdravlja odluku Upravnog odbora Savjeta za implementaciju mira.
Dalje u tekstu g. Švarc-Šiling navodi: „I lično sam svojevremeno, kada sam stupio na funkciju visokog predstavnika, bio samo pozdravljen u Savjetu bezbjednosti – to je primljeno k znanju bez posebne rezolucije“. U jednoj rečenici dvije krupne neistine. Prva neistina je da je g. Švarc-Šiling lično pozdravljen u Savjetu bezbjednosti UN. Niko nije pozdravio g. Švarc-Šilinga lično, već su države članice Savjeta bezbjednosti UN pozdravile odluku Savjeta za implementaciju mira. Druga neistina je da Savjet bezbjednosti razmatrao ovo pitanje „kada je g. Švarc-Šiling stupio na funkciju visokog predstavnika“. Kako se jasno vidi iz pisma predsjednika Savjeta bezbjednosti UN S/2006/61, saglasnost država članica postignuta je prije stupanja na dužnost g. Švarc-Šilinga.
Dakle, u slučaju g. Šmita, Savjet bezbjednosti UN se, prvi put od 1995. godine i rezolucije S/RES/1031 (1995), nije saglasio sa imenovanjem određenog lica za visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini. Stoga su Ruska Federacija i Narodna Republika Kina, kao stalne članice Savjeta bezbjednosti, jasno (putem diplomatskih nota) istakle kako se g. Kristijan Šmit ne može smatrati visokim predstavnikom u BiH, jer, formalno, Savjet bezbjednosti UN nije na to pristao.
„Lek za tetku“
Još jedna vrlo važna činjenica ukazuje na značaj saglasnosti Ujedinjenih nacija (putem Savjeta bezbjednosti) kod imenovanja visokih predstavnika. Naime, Evropski sud za ljudska prava u Strazburu, u svojoj odluci o dopuštenosti po aplikacijama broj: 36357/04, 36360/04, 38346/04, 41705/04, 45190/04, 45578/04, 45579/04, 45580/04, 91/05, 97/05, 100/05, 101/05, 1121/05, 1123/05, 1125/05, 1129/05, 1132/05, 1133/05, 1169/05, 1172/05, 1175/05, 1177/05, 1180/05, 1185/05, 20793/05 (u predmetu Dušan Berić i drugi protiv Bosne i Hercegovine), proglasio je apelacije nedopuštenim, uz jasno obrazloženje da sud smatra da je visoki predstavnik izvršavao dodijeljena ovlašćenja prema poglavlju sedam Povelje Ujedinjenih nacija, te da se mjere koje je visoki predstavnik donosio u Bosni i Hercegovini, u principu, pripisuju Ujedinjenim nacijama.
Zato je vrlo važna saglasnost Savjeta bezbjednosti UN kod izbora stranog državljanina na poziciju visokog predstavnika, jer, u suprotnom, postavlja se pitanje u čije ime i za čiji račun bi uvaženi njemački političar, g. Šmit, mogao donositi bilo kakve odluke u jednoj suverenoj državi – članici Ujedinjenih nacija? U ime države čiji je državljanin? Ili u ime onih subjekata koji su kroz članstvo u Upravnom odboru Savjeta za implementaciju mira podržali njegov izbor (Francuske, Italije, Japana, Kanade, Savezne Republike Njemačke, Sjedinjenih Američkih Država, Velike Britanije, Predsjedništva Evropske unije, Evropske komisije i Organizacije islamske konferencije (OIC) koju predstavlja Turska)?
I u jednom i u drugom slučaju nesporno je da ni Savezna Republika Njemačka, čiji je državljanin g. Šmit, niti Upravni odbor Savjeta za implementaciju mira (kao ni njegove članice pojedinačno) ne mogu zamijeniti Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija u pogledu ovlašćenja navedenih u poglavlju sedam Povelje Ujedinjenih nacija.
Stoga, ukoliko se Savjet bezbjednosti UN ne saglasi – u neko dogledno vrijeme – sa ovim imenovanjem, nije nemoguće da g. Kristijan Šmit jednog dana kaže: „Samo tetki da odnesem lek“ i vrati se ranijim političkim aktivnostima u ekonomski najrazvijenijoj zemlji Evrope.
Oliver Mićić (autor je bivši član Odbora pravnih savetnika za međunarodno javno pravo Savjeta Evrope)
Izvor: Novi Standard
