Imamo li uopšte svijest u kome svijetu živimo? Manipulišemo li svojim svijetom ili strastveno ulazimo u svijet manipulacija. Da li je naš dični svijet okupiran od strane nekog drugog svijeta? Da li je naš svijet neophodno osloboditi i pročistiti od otpadnih voda istorije? Da li nam je za sve na svijetu kriv neki drugi svijet? Ove dileme na nekim drugim prostorima proizvele bi rasprave o svijetu distopije, o onostranom, o naučnoj fantastici, o teorijama zavjere. U Crnoj Gori na slična pitanja koja se svakodnevno ponavljaju odgovore ne bi mogli dati ni filmski blokbasteri istorijskog, ratnog, fantastičnog, biografskog žanra. Ne pomažu ni poznavaoci tajnih istorija, ni istraživači najdubljih prošlosti, ni ljubitelji ispovijesti i dokumentarizma, ni hroničari Balkanskih civilizacija. Popis stanovništva će jasno pokazati od kakvih je svjetova sazdana Crna Gora.
Izvjesno je da će se do sada najčešće upotrebljavanoj odrednici o multikulturalnom društvu priključiti odrednice Srpski svijet i Crnogorski svijet. Procenat onih koji govore, pišu i stvaraju kulturu na srpskom jeziku biće pripadnici ne Srpskog sveta već Srpskog svijeta. Procenat onih koji pišu govore i stvaraju kulturu na crnogorskom jeziku biće pripadnici Crnogorskog svijeta. Ostali procenti okrenuće se svojim svjetovima, odnosno svojim matičnim pripadnostima, nacijama, vjerama i kulturama.
Dakle rezultati popisa ukazaće na jezike i kulture kao ključna i determinantna obilježja svjetova koji čine Crnu Goru. Na isti, knjiški način, kojim pristupamo Frankofonskom, Ruskom, Anglosaksonskom, Latinoameričkom svijetu dužni smo pristupiti i neuporedivo manjim svjetovima poput ovih koje između ostalih čini i današnje crnogorsko društvo. Nužno je za početak prihvatiti evidentnu činjenicu da su se u Crnoj Gori kao politički nezrelom i istorijski nedovoljno artikulisanom prostoru našla u antitezi dva svijeta. Ti svjetovi striktno isključuju jedan drugi.
Opšte je poznato da nastanak jezika, kulturni razvoj i sazrijevanje društva kroz jezik predstavlja jedan veoma dug istorijski proces. Današnja Crna Gora je sebe izuzela iz tog procesa. Crna Gora je pribjegla skraćenom postupku. Društveni ciklusi i koncepti okončani su na administrativnom nivou. Službeni jezik i kultura izglasani su prostom većinom. Ono što je u hronološkom smislu na startu dezavuisalo kulturno-jezičko-vjerski potencijal novog Crnogorskog svijeta sanirano je partijskim preglasavanjem u Skupštini Crne Gore. Novi Ustav donijet je bez ikakvog konsenzusa u korist projektovanog Crnogorskog svijeta. Taj događaj je izazvao veliko ogorčenje i otpor većinske kulturno-jezičke grupe u Crnoj Gori. Izmještanjem većinskog, srpskog jezika, kulture i vjere u kovanicu Srpski svet kao produkt politike susjedne države nanijeta je velika nepravda srpskom narodu u Crnoj Gori. Na taj način predstavljen Srpski svet u većem dijelu deklarisanog crnogorstva dobio je pežorativno značenje sa epitetima okupatorskog svijeta.
Nasuprot Srpskom počeo se ubrzano formirati i institucionalno snažiti Crnogorski svijet koji je proklamovao samonikli jezik, autohtonu kulturu i stroge administrativne mjere njenog krutog uspostavljanja, dominacije i skupog održavanja.
Kontinuirani duh autoritarnog vladanja malom Crnom Gorom učinio je da dva svijeta, Srpski i Crnogorski svoje relacije zasnuju na međusobnim uvredama, vulgarnim oslovljavanjima i neprijateljskim odnosima. Uza sve to stvari su pogoršane nekritičkim uzdizanjima i odavanjima skupih državnih priznanja i počasti mediokritetima kako u vladajućim tako i u koalicionim redovima. Uspostavljeni po partitokratskom principu rivalski svjetovi su uveliko naštetili ideji državnotvornog bića Crne Gore. Olako je zanemarena činjenica da su osnovna obilježja raznorodnih svjetova jezici i kulture u kojima se stvaraju narodi i identiteti tokom dugih istorijskih perioda. Dosadne i isprazne fraze o multikulturalnosti kao najvećem bogastvu prostora Crne Gore u praksi su demantovane na očigledan i veoma brutalan način. Suština naše multikulturanosti se iskazala u izuzetno širokoj, multi lepezi podilaženja, licemjerstva, potcjenjivanja, nasilnosti, banalnosti falsifikovanja, izrugivanja, bogohuljenja, lupetanja. Ljudi iz različitih vjera, kultura i nacija vrijeđali su političke neistomišljenike predstavljajući svoje nastupe kao doprinos građanštini i multikulturalnom društvu. Krenule su psovke, novinarska otrcavanja i zapišavanja, podmetanja, omalovažavanja, lažavine o nacionalnom a sve navodno u interesu stabilnosti države i očuvanju građanskog mira.
Manjinski svijet zdravorazumnih ljudi, da ne kažem intelektualaca, izmakao se od dostignuća takvog multikulturalizma. Tačnije rečeno smogao je snage da odbaci ideologiju jednoumlja, ispraznog patriotizma, primitivizma i prostakluka. Prozreo je zatucanosti, servilnosti, bahatosti, osvetoljubivosti stvarnih i projektovanih svjetova koje je javnoj sceni Crne Gore podarilo doba takozvanog višepartizma. Nažalost taj manjinski svijet je ostao bez ikakvog političkog značaja i uticaja u Crnoj Gori.
Nadajmo se da će poslije popisa stanovništva ekstremno eksponirani predstavnici Srpskog i Crnogorskog svijeta shvatiti da iskonsko kulturno nasleđe i jedinstveni jezik na kome je kulturno nasleđe stvarano ne baštine isključivosti i primitivne nacionalizme kao svoje vrednosti.
Kada se i ako se istupanja u ime sopstvenih svjetova svedu na snošljivu mjeru malo po malo približivaćemo se svijetu u kome je interes države prvi interes.
Ranko Rajković
