Piše: Džefri Saks
Prevod: Žurnal
Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Tramp urušava svjetski trgovinski sistem zbog jedne osnovne ekonomske zablude. On pogrešno tvrdi da je trgovinski deficit SAD prouzrokovan time što ostatak svijeta „pljačka“ Ameriku, te više puta izjavljuje stvari poput: „Decenijama su nas pljačkali kao što nijednu zemlju u istoriji nisu pljačkali…“
Tramp nastoji da ukine trgovinski deficit uvođenjem carina, time otežavajući uvoz i navodno obnavljajući trgovinsku ravnotežu (ili natjeravajući druge zemlje da prestanu s pljačkom Amerike). Ipak, Trampove carine neće zatvoriti trgovinski deficit, već će osiromašiti Amerikance i naškoditi ostatku svijeta.
Trgovinski deficit neke zemlje (ili, preciznije rečeno, njen deficit tekućeg računa) ne ukazuje na nefer trgovinske prakse zemalja s trgovinskim suficitom. On znači nešto sasvim drugo. Deficit tekućeg računa ukazuje na to da zemlja s deficitom troši više nego što proizvodi. Jednako tako, znači da štedi manje nego što ulaže.
Američki trgovinski deficit predstavlja mjeru rasipništva američke korporativne vladajuće klase, konkretnije, on je posljedica hronično velikih budžetskih deficita koji proističu iz poreskih olakšica za bogate, u kombinaciji s hiljadama milijardi dolara bačenih na besmislene ratove. Ti deficiti nisu rezultat izdaje Kanade, Meksika i drugih zemalja koje više prodaju SAD nego što od njih uvoze.
Da bi Sjedinjene Države zatvorile trgovinski deficit, treba prije svega da zatvore budžetski deficit. Uvođenje carina će samo dovesti do povećanja cijena (na primjer automobila), ali neće riješiti ni trgovinski ni budžetski deficit — posebno ako Tramp, kao što planira, prihodi od carina kompenzuje daleko većim poreskim olakšicama za svoje bogate donatore. Osim toga, podizanjem carina, SAD će se suočiti sa protivmjerama — kontracarinama — koje će direktno ugroziti američki izvoz. Rezultat će biti situacija u kojoj gube i SAD i ostatak svijeta.
Pogledajmo brojke. U 2024. godini, SAD su izvezle robe i usluga u vrijednosti od 4,8 triliona dolara, a uvezle u vrijednosti od 5,9 triliona dolara, što je dovelo do deficita tekućeg računa od 1,1 trilion dolara. Taj deficit od 1,1 trilion predstavlja razliku između ukupne američke potrošnje u 2024. godini (30,1 trilion) i nacionalnog dohotka SAD (29,0 triliona). Amerika troši više nego što zarađuje i razliku pozajmljuje od ostatka svijeta.
Tramp za američki deficit krivi ostatak svijeta, ali to je apsurdno. Problem je u tome što Amerika troši više nego što proizvodi. Zamislite ovo: ako ste zaposlenik, imate suficit tekućeg računa sa svojim poslodavcem i deficit sa preduzećima od kojih kupujete robu i usluge. Ako trošite tačno onoliko koliko zaradite, vaš tekući račun je u ravnoteži. A ako krenete u kupovnu groznicu i potrošite više nego što zaradite, na primjer uzimanjem duga preko kreditne kartice, tada ulazite u deficit tekućeg računa. Da li vas onda prodavnice „pljačkaju“ ili vas u dugove gura sopstveno rasipništvo?
Carine neće zatvoriti trgovinski deficit sve dok se nastavlja fiskalna neodgovornost korporativnih pljačkaša i utajavača poreza koji dominiraju Vašingtonom. Pretpostavimo, na primjer, da Trampove carine značajno smanje uvoz automobila i druge robe iz inostranstva. Amerikanci će tada kupovati vozila i druge proizvode proizvedene u SAD, koji bi inače bili izvezeni. Uvoz će opasti, ali će isto tako opasti i izvoz. Osim toga, nove carine koje uvedu druge zemlje kao odgovor na Trampove mjere dodatno će oslabiti američki izvoz. Trgovinska neravnoteža SAD će ostati.
Iako carine neće eliminisati trgovinski deficit, one će natjerati Amerikance da kupuju skuplje domaće proizvode koji su se mogli nabaviti jeftinije od stranih proizvođača. Tako će carine u suštini uništiti ono što ekonomisti nazivaju dobitima od trgovine — sposobnost da se dobra kupuju na osnovu komparativnih prednosti domaćih i stranih proizvođača.
Carine će dovesti do rasta cijena automobila i plata automobilskih radnika, ali će te veće plate biti plaćene kroz pad životnog standarda širom društva, a ne kroz rast nacionalnog dohotka.
Istinski način da se podrže američki radnici jeste sprovođenje federalnih mjera suprotnih od onih koje zagovara Tramp — uključujući univerzalno zdravstveno osiguranje, podršku sindikalnom organizovanju i budžetsko finansiranje moderne infrastrukture, uključujući zelenu energiju — i sve to finansirano većim, a ne manjim, porezima za najbogatije Amerikance i korporativni sektor.
Savezna vlada ne pokriva ukupnu potrošnju poreskim prihodima zato što bogati donatori izbornih kampanja podstiču smanjenje poreza, izbjegavanje poreza (putem poreskih rajeva) i utaju poreza.
Sjetimo se da je Ministarstvo za efikasnost vlade (DOGE) potpuno oslabilo kapacitete Poreske uprave (IRS) za reviziju. Trenutni budžetski deficit iznosi oko 2 biliona dolara, što je približno 6 procenata nacionalnog dohotka SAD. Sa hronično visokim budžetskim deficitom, trgovinski bilans SAD će i dalje ostati u hroničnom deficitu.
Tramp tvrdi da će smanjiti budžetski deficit tako što će ukloniti „rasipanje i zloupotrebe“ preko DOGE-a. Problem je u tome što DOGE pogrešno predstavlja stvarni uzrok fiskalnog rasipništva.
Budžetski deficit nije prouzrokovan platama državnih službenika, koji se bespotrebno otpuštaju, niti ulaganjima u naučna istraživanja i razvoj — od kojih zavisi budući prosperitet zemlje — već kombinacijom poreskih olakšica za bogataše i nerazborite potrošnje na stalne američke ratove. Tu spadaju i sredstva za izraelske ratove bez prekida, 750 američkih vojnih baza širom svijeta, prenaduvana CIA i druge obavještajne agencije, kao i plaćanje kamata na nagomilani federalni dug.
Mekgregor: Zapad laže o „skoroj pobedi Ukrajine“ – i CIA zna da će Kijev izgubiti
Kako se izvještava, Tramp i republikanci u Kongresu naumili su da udare na Medikejd — to jest, na najsiromašnije i najranjivije Amerikance — kako bi otvorili prostor za još jedno smanjenje poreza najbogatijima. Uskoro bi mogli krenuti i na Socijalno osiguranje i Medikejr.
Trampove carine neće uspjeti da zatvore ni trgovinski ni budžetski deficit; povećaće cijene, i učiniti i Ameriku i svijet siromašnijim, rasipajući dobitke koje donosi međunarodna trgovina. Sjedinjene Države će postati neprijatelj svijeta zbog štete koju nanose i sebi i drugima.
Džefri D. Saks (Jeffrey D. Sachs) je univerzitetski profesor i direktor Centra za održivi razvoj na Univerzitetu Kolumbija, gdje je od 2002. do 2016. godine bio na čelu Instituta za Zemlju (The Earth Institute). Takođe je predsjednik Mreže za rješenja održivog razvoja pri Ujedinjenim nacijama i komesar u UN Broadband Commission for Development.
Izvor: Common Dreams
