Piše: Oliver Janković
Taj ludi i lijepi srpski vrhunski sport. Toliko toga lijepog donosi: zajedništvo, integritet, identitet…. i toliko patnje i nevjerice. Tako je bilo i sinoć. Nole nacionale je došao na korak od svoje 100. ATP titule, i (što je još važnije) uhvatio korak sa onim Noletom s početka godine koji je u Melburnu pošteno isprašio „novog lidera svjetskog tenisa“ mladog Alkaraza. Dakle, Novak Đoković funkcioniše besprekorno, igra pobjednički, i iz najstarijeg polufinalnog masters duela u istoriji, protiv Grigora Dimitrova, izašao kao najstariji finalista nekog mastersa.
U ovom astronomskom poduhvatu, i ulasku u sazvježđe najvećih atleta u istoriji čovječanstva, našem Novaku Đokoviću je društvo pravio kralj fudbala Lionel Mesi, koji ga je bodrio sa tribina.
Za to vrijeme KK Crvena Zvezda je imala tzv „meč odluke“ u Evroligi protiv madridskog Reala. Bio je to meč koji je donosio zakucavanje za sami vrh tabele, i koji je čak „valjao“ i Partizanu. Poraz Reala bi „crno-belima“ zadržao bodovnu konekciju za razigravanjem za završnicu ovosezonskog takmičenja. Međutim, desilo se suprotno. Nakon što je Partizan preksinoć izgubio od Bajerna, sinoćnji Zvezdin poraz je oba beogradska tima uveo u problem. Partizanu su šanse bitno smanjene, kada se radi o ulasku u plej-in Evrolige, dok se Zvezda „klacka“ na ivici obezbijeđenog četvrtfinala i dodatnog doigravanja.
Moglo se bez ove neizvjesnosti, ali izgleda da je ona realnost za dva srpska košarkaška velikana. Tako pred beogradske i srpske navijače stoje dva presudna, odlučujuća kola Evrolige, sa još uvjek postojećim šansama da oba kluba prođu dalje….
Možda Novakov uspjeh sa Floride donese neki šampionski vjetar pod beogradske koševe .
