Piše: Milija Todorović
Februar je tradicionalno mjesec kada se u Holivudu dodjeljuju nagrade „oskar“ za najbolja glumačka i rediteljska ostvarenja. Međutim, prije i mimo Holivuda, mi ovdje imamo jednog glumca koji već nosi titulu Oskara, a zaradio ga je upornim huškanjem građana Cetinja i Crne Gore na zlo i naopako.
Njegovo preksinoćnje gostovanje na Tv Vijesti, u emisiji „Reflektor“ predstavlja udžbenički primjer govora mržnje i huškanja na zlo. Kako drugačije razumjeti njegovu mračnu rečenicu da policija „štiti popa Srbije u Manastiru, a ne štiti našu djecu“? Ili onu drugu „najzaštićenija osoba na Cetinju je pop, dok su naša djeca nezaštićena“? Koliko nisko i bezumno može čovjek da posrne, da bi nešto ovakvo istovario pred javnost?
A činjenice su sljedeće:
- Policija pred Cetinjskim manastirom podjednako čuva bezbjednost monaha i đaka bogoslovije, kao i Huterove zastave, bespravno i necivilizovano okačene o manastirsku ogradu.
- Za bezbjednost monaha i vjernika u Cetinjskom manastiru postoji objektivni strah, i osnova za sumnju o ugroženosti te bezbjednosti. Predistorija napada na monahe i đake bogoslovije od strane Huterovih jurišnika – evidentno postoji. Još od 90-tih naovamo. A posebno je osnovan strah za tu bezbjednost poslije izliva histerije Huterove supruge i njenih drugarica i drugara sa ulice, upravo pred tim manastirom; napada na bogoslovski internat; blokade saobraćajnica na dan obavljanja uredno prijavljenog vjerskog skupa…. Dok zločin ubistava djece i zločin da brat ubije rođenu sestru, – nema predistoriju ni na Cetinju, ni u Crnoj Gori.
- A ako i ima bilo kakve (logične, psihološke, kriminalne, moralne) veze između dva cetinjska masakra, gdje je onda traženje ostavke gradonačelnika grada u kom je zločin dobio/postao kontinuitet?
- Da li se pucalo iz vatrenog oružja, na skupu kojim je blokiran ulaz mitropolitu i patrijarhu SPC? Ako jeste (a jeste) treba li onda ojačati bezbjednost crkvenih objekata?
- Koliko debelog obraza (nalik đonu) treba biti, pa prenebregnuti sve ovo, i slagati da nema osnova za dežurstvo policije pred Manastirom, zaboraviti da su policajci tu i zbog „tvojih“ zastava, i sve to upoređivati sa nezaštićenom djecom koja su stradala od poremećenih manijaka? I naravno, ne propustiti da sveštenika SPC nazoveš „popom Srbije“ čime mu daješ konotaciju tuđinca…
Oskara, dakle, imamo. I to ne za glavnu, ni za epizodnu ulogu…nego za onu sramnu. Iz žanra: horor.
