Piše: Vojin Grubač, predsjednik NVO Centar realne politike
Prijetnja Vaterpolo saveza Hrvatske (VSH) da neće doći na Superfinale Svjetskog kupa zbog toga što bazen u Kotoru nosi naziv vaterpolo legende Zorana-Džimija Gopčevića, te njihova sugestija da se „pitanja imena bazena u Kotoru riješi na nivou dvije države“, predstavlja neprimjeren predlog koji se temelji na nepristojnoj politici hrvatskog državnog establišmenta prema Crnoj Gori. Dakako, radi se o politici prizemnih ucjena koja je eskalirala do granice gubitka zdravog razuma zvaničnog Zagreba, što je neprihvatljivo i što treba odbaciti.
Ako zvaničnici Hrvatske tvrde da je razlog toj pretenziji što je, navodno, proslavljeni vaterpolista Gopčević bio „čuvar u Logoru Morinj“, pa mu se još pripisuje da je počinio navodne „ratne zločine“, znajući da u logoru Morinj niko od logoraša nije smrtno stradao, nameće se pitanje: na koji se to ratni zločin misli?
Ako se misli na maltretiranje i nehumano ponašanje prema zatvorenicima u Morinju, čega je bilo pa su odgovorne osobe sankcionisane pred crnogorskim sudovima, koliko znamo protiv Gopčevića nije vođen nikakav sudski postupak. Samim tim, očito je da hrvatska strana u ovom slučaju spinuje događaje, radi na njihovom predimenzioniranju, ne osvrćući se na sopstvenu prošlost i ne praveći logične paralele.
A tu mislimo na logor „Lora“ u Splitu, koji je poznat po krvoproliću nad zatočenicima, uključujući nikšićko-šavničku grupu ratnih zarobljenika koja je svirepo likvidirana po svim pravilima brutalno-bizarnog masakra u tom državnom zatvoru Hrvatske!?
A šta se tamo dešavalo, imamo u Izvještaju Amnesti internešnala za 1993. godinu, koji sadrži svjedočenje Gavrila Tripkovića iz Čapljine, svjedoka br. 259-94-6 o zvjerskom mučenju i likvidaciji petorice Nikšićana u Lori.
Dio toga svjedočenja, odnosno samo početak, izgleda ovako: „Jedno veče, ne sjećam se tačnog datuma, oko pola noći Tomo Dujić, koji je izgleda imao poseban pik na mene, izveo me je iz moje ćelije i odveo u drugu prostoriju. Tamo sam zatekao pet muškaraca koji su bili obučeni u standardne uniforme JNA. Po govoru sam shvatio da su to Crnogorci.
Ovi ljudi su bili toliko izmrcvareni, polomljenih ruku i nogu, da je to na mene ostavilo jedan težak utisak. Koliko se sjećam, svima su im bile odsječene uši, odnosno čini mi se da je samo jednom od njih ostalo jedno uvo. Oni su bili poređani po podu, tako što su neki bili naslonjeni na zid, a neki od njih u polu-ležećem položaju. Nekima od ovih ljudi su već bile izvađene oči, a nekima su predamnom oči vadili. Sjećam se kako je jedan od mučitelja jednom od njih zabio nož u jezik i povukao nož te mu je tako odsjekao jezik…“ Produžetak toga mučnog izvještaja, nalazi se u otvorenim izvorima na Netu.
Ako hrvatska strana pripisuje Gopčeviću „zločin“ čuvara u Logoru Morinj, tada je red da Hrvatska crnogorskoj strani predstavi spisak brutalnih likvidatora u Logoru Lora, informaciju: kakvu su kaznu za te zločine dobili, a potom da se dostavi spisak svih čuvara toga mučilišta, upravnika logora i svih onih koji su za to odgovorni sve do samog državnog vrha Hrvatske, da bi ih Crna Gora sankcionisala i stavila na listu: „persona non grata“.
Zvanična Hrvatska u zadnje vrijeme uporno spominje kotorski bazen i Gopčevića, kao i spomen ploču u Morinju koja se mora ukloniti, a ne osvrće se na fakt odluke državnih organa Hrvatske da se 2016. godine u Dragama kod Pakoštana podigne spomenik Miru Barešiću, svirepom ubici jugoslovenskog ambasadora Vladimira Rolovića. Spomenik Barišiću je dokaz koliko Hrvatska cijeni Crnu Goru, pa je interesantno kako uopšte imaju obraza da spominju Gopčevića u bilo kakvom kontekstu!?
To što i dalje stoji spomenik Barešiću i što se Hrvatska nije odredila, niti postavila spomen-ploču u Lori, je valjani razlog za konstataciju da ne postoji neophodnost da Hrvatska ima bilo kakve ideološko-političke pretenzije prema Crnoj Gori, a ako ih ima: treba ih odbaciti. Ovo neka bude sugestija ministru inostranih poslova Crne Gore, gospodinu Ervinu Ibrahimoviću.
Prosto im treba reći, prošetajte do spomenika Barišiću, gospodo, i svoje uvaženo mišljenje „okačite mačku o rep“. Sa otvoreno uvredljivim duplim standardima, neozbiljni ste i nedostojni kao partneri za bilo kakve ozbiljne razgovore, sve dok spoljnju politiku Hrvatske prema Crnoj Gori ne dovedete na prihvatljiv nivo.
