Ranko Rajković: Zen priča u crnogorskom formatu

Piše: Ranko Rajković

Nije mi poznato od kada i od koga je potekla priča o ostavci kao moralnom činu. Na osnovu čega se jedna prosta rečenica i potpis na papiru povezuju s moralom. Ostavku doživljavam kao čin poslednjeg oglašavanja. Dajem ostavku i kvit. Ni riječ više! Ostavkom je sve rečeno.

Razmišljanja o ostavci poduprijeću Zen pričom koja govori o Tanzanu sledbeniku Konfučijanskog učenja.  Poslednjeg dana svog života Tanzan je napisao šezdeset dopisnica i zamolio jednog učenika da ih pošalje. Zatim je preminuo. Na kartama je pisalo:

„Odlazim iz ovog svijeta. Ovo je moje poslednje oglašavanje.“

Kada čovjek želi ili je prinuđen da ode iz političkog svijeta nije važno da li ga je na tu odluku natjerao skandal, razočarenje, zasićenost poslom, dogovor, izborni neuspjeh, umor, bolest, moral, strah od zakona. Evidentnije od svega je da  činom podnošenja ostavke navedena osoba naprosto odlazi.

Od Tanzanovog, Zen doba do našeg vremena čin odlaska se krajnje pojednostavio. Nije potrebno da se pišu na desetine dopisnica. Dovoljno je potpisati jednu dopisnicu odnosno dopis. Još je lakše  i jednostavnije  izaći u javnost i glasno reći „Podnosim ostavku“. Nema nikakve potrebe da se ostavka obrazlaže. Ostavka je sama po sebi poslednje oglašavanje.

U našem vremenu nečije poslednje političko oglašavanje može se doživjeti kao pobjeda onih čijom borbom je iznuđeno.

Ranko Rajković: Priča o diplomatiji koja je zainteresovala Kineze: Knjiga Radoslava Raspopovića prevedena na kineski jezik

Poslednje oglašavanje može se pretvoriti i u uspješno bjekstvo od odgovornosti onoga koji se ostavkom oglasio.

Da li će oglašivač svojom ostavkom uspjeti da kao gumicom izbriše svoje lične brljotine, promašaje, neuspjehe, krivična djela zbog kojih  se oglasio, svoj sud  će dati  nastupajuće vrijeme. Na sličan način vrijeme će pokazati da li se oni  kojima je ostavka upućena mogu smatrati pobjednicima.

Svjedoci smo da ama baš svakog dana u Crnoj Gori neko poziva nekoga da da ostavku. Šta su rešenja?

Može se ostati gluv na te pozive.

Može se podnijeti ostavka i otvoriti prostor za naimenovanje nove osobe sa potencijalno novom ostavkom u ruci ili brzom smjenom na nekom od sastanaka za koji je dovoljna elektronika.

S obzirom da nam nastupajuće vrijeme najavljuje sve više i više zahtjeva za ostavkama čini mi se da bi naše društvo imalo velike koristi ukoliko bi neki elementi Zen filozofije prodrli u sferu politike.

To bi nam donijelo neuporedivo manje riječi i mnogo više djelanja.  Riječi bi se vagale prije nego se izgovore. Radilo bi se i ćutalo. Ćutanje nije beskorisno protraćeno vrijeme. Ćutanje se kao u Zen filozofiji može  iskoristiti za duboka razmišljanja. Društvu su potrebne zrele riječi koje proizilaze iz ćutanja, razmišljanja i rasuđivanja. Takve riječi predstavljaju prethodnicu zdravih političkih odluka i razumnih oglašavanja.

Sagledavajući našu svakodnevnicu pokušao sam da napišem ZEN PRIČU koja bi odgovarala crnogorskom mentalitetu i aktuelnim društvenim zbivanjima. Zen je najpoučniji i najdjelotvorniji kada se iskusi i potvrdi u svakodnevnom životu. Moja Zen priča glasi ovako:

Ranko Rajković: Priča o diplomatiji koja je zainteresovala Kineze: Knjiga Radoslava Raspopovića prevedena na kineski jezik

Jednom su o značaju opšteg obrazovanja razgovarali otac i sin.

• Nemaš ocjenu iz matematike, reče otac.
• Nemam odgovori sin.
• Zašto nemaš.
• Ocjena je mali, takoreći bezznačajan dio širih patriotskih i identitetskih procesa.
• Meni su u školi kazali da nemaš ocjenu zato što nijesi uradio pismeni zadatak. Iz kuće si izašao zdrav. Nijesi otišao na čas matematike. Znači pobjegao si od ocjenjivanja.
• Nije tačno. Iz moralnih razloga podnio sam ostavku na nastavni predmet matematika. Uskoro ću isto uraditi i na još neke predmete iz prirodnih nauka. Moju generaciju zanimaju samo patriotizam istorija i identitetski procesi.
• Razumijem te za matematiku. Nijesi raspolagao potrebnim znanjem. Bio si nespreman. Obeshrabrio si se. To se može ispraviti sledeći put pod uslovom da naučiš.
• Kao prvo onoga ko iskreno voli i poštuje svoju zemlju niko nikada ne može zateći nespremnim. Kao drugo niko me ne može obeshrabriti da se svom snagom borim za svoju državu. I treće za ono što mi leži na srcu ne postoji „sledeći put“.
• Sine moj ponavljam trebao si pokušati da uradiš pismeni zadatak iz matematike. I Ajnštajn je dobio jedinicu iz matematike pa mu nije smetalo da dogura dokle je dogurao, nastavi uporno otac.
• Pismeni zadatak iz matematike bio je zakazan u vrijeme kada sam imao već preuzete obaveze prema zastavi i himni svoje države uzvrati mu sin.
• Sine moj mlad si za „već preuzete obaveze“.
• Mladi su samo oni koji ne shvataju poruke istorije. Ja takvima ne pripadam jer znam da je sudbina države važnija i starija od matematike. Matematiku sam podredio ispravljanju nepravdi koje nam je donijela 1918-ta godina. Nikad više 1918-ta !

U pokušaju da doskoči političkim vještinama svog sina, koji se na početku školovanja učlanio u vladajuću partiju,  otac, inače stari profesor filozofije s dugim pedagoškim iskustvom reče mu:

-Sine moj matematika je postojala, bila korisna ljudskom rodu i izučavala se daleko prije 1918. godine. Da su ti živi đed, prađed, čukunđed svi bi ti to potvrdili. Naša porodica je oduvijek bila  posvećena znanju. Na kojem god putu da se nađeš biće ti potrebno znanje.

Ranko Rajković: Priča o diplomatiji koja je zainteresovala Kineze: Knjiga Radoslava Raspopovića prevedena na kineski jezik

Sin mu kao iz topa odgovori :

– Moj put se zna. Mene interesuje istorija a u istoriji 1918. godina. Ta godina je vrh ledenog brijega koji nam je potopio državu kao što je ledeni brijeg potopio čuveni Titanik najveći brod onog doba. Ispod 1918-te godine kriju se tajne formule i viša matematika naših okupatora. Ja sam se upravo zbog svojih predaka posvetio raščlanjivanju i poništavanju te okupacione matematike.

Otac osta u nedoumici. Zaćutao je baš kao što zaćuti mudrac u Zen priči kada čuje dubokoumnu rečenicu nakon koje se ulazi  u meditaciju.

Jedan događaj označio je kraj očeve meditacije. Naime štampa je otkrila ministra sa falsifikovanom diplomom zbog čega je ovaj bio prinuđen da, kako su naveli, iz moralnih razloga podnese ostavku. Ništa neobično za zemlju gdje se procjenjuje da ima preko 25.000 falsifikovanih diploma. Neobičnost leži u tome što je Vlada za novog ministra obrazovanja imenovala, znate koga, onog mladića koji se sa svojim  ocem penzionisanim profesorom filozofije svađao oko matematike i 1918. godine. Da ne bude zabune onaj golobradi mladić koji je zbog ranije preuzetih identitetskih obaveza podnio ostavku na svoje dalje školovanje postao je novi ministar obrazovanja u Vladi Crne Gore. Bila je to dobra odluka jer bolje je imati ministra bez diplome nego ministra sa falsifikovanom diplomom rezonovali su Vladini zvaničnici.

Sagledavajući karijeru svoga sina koji je od đaka ponavljača i nesvršenog srednjoškolca dogurao do ministra obrazovanja, otac je htio to ili ne samom sebi morao priznati da je došlo vrijeme u kome ne postoji put ka znanju, vrijeme kada se ne pridaje nikakav značaj učenju i učiteljima, vrijeme ignorisanja obrazovanja i pregalaštva, vrijeme u kome se civilizacijske zakonitosti i prirodni poredak izvrgavaju ruglu.

Shvatio je da jedino do čega se drži u državi jeste TAO ali ne TAO (PUT) iz doba Konfučija već PUT partije. Onaj ko se nađe na PUTU partije postaje uspješan. Onaj koga zaobiđe PUT partije pretvara se u gubitnika.

To što je Crna Gora pristala da živi na PUTEVIMA PARTIJA i njihovih predvodnika za oca je bilo toliko tužno i porazno da se samom sebi, poput starih mudraca, zakleo na ćutanje o svemu što bude s državom i patriotizmom povezano.

Tekstovi objavljeni u kategoriji „Gledišta“ ne izražavaju nužno stav redakcije Žurnala