Piše: Džo Lorija
Prevod: Žurnal
Neposredno nakon što je u srijedu objavljeno primirje u Gazi, predsjednik Džo Bajden je izdao saopštenje u kojem je pripisao zasluge za postizanje dogovora sebi, nijednom ne pominjući ko je zapravo odgovoran za to. Bajden je rekao:
„Iznio sam tačne konture ovog plana 31. maja 2024. godine, nakon čega ga je Savjet bezbjednosti UN jednoglasno podržao. To je rezultat ne samo ekstremnog pritiska pod kojim je Hamas bio i promijenjene regionalne jednačine nakon primirja u Libanu i slabljenja Irana — već i uporne i strpljive američke diplomatije. Moja diplomatija nikada nije prestala sa naporima da se ovo postigne.“
U osmominutnom obraćanju u srijedu uveče iz Bijele kuće, Bajden ponovo nije pominjao Trampa, pripisujući sve zasluge sebi i svom timu. Kada ga je jedan novinar upitao ko će dobiti zasluge u istorijskim knjigama, Bajden je odgovorio: „Da li je to šala?“
„Ovaj plan je razvio i ispregovarao moj tim i u velikoj mjeri će ga sprovesti nova administracija. Zato sam rekao svom timu da novu administraciju u potpunosti informiše“, rekao je Bajden.
Međutim, zapravo to uopšte nije bio Bajdenov plan primirja, prema izraelskom novinaru Benu Kaspitu.
Neposredno nakon što je u srijedu objavljeno primirje u Gazi, predsjednik Džo Bajden je izdao saopštenje u kojem je pripisao zasluge za postizanje dogovora sebi, nijednom ne pominjući ko je zapravo odgovoran za to. Bajden je rekao:
„Iznio sam tačne konture ovog plana 31. maja 2024. godine, nakon čega ga je Savjet bezbjednosti UN jednoglasno podržao. To je rezultat ne samo ekstremnog pritiska pod kojim je Hamas bio i promijenjene regionalne jednačine nakon primirja u Libanu i slabljenja Irana — već i uporne i strpljive američke diplomatije. Moja diplomatija nikada nije prestala sa naporima da se ovo postigne.“
U osmominutnom obraćanju u srijedu uveče iz Bijele kuće, Bajden ponovo nije pominjao Trampa, pripisujući sve zasluge sebi i svom timu. Kada ga je jedan novinar upitao ko će dobiti zasluge u istorijskim knjigama, Bajden je odgovorio: „Da li je to šala?“
„Ovaj plan je razvio i ispregovarao moj tim i u velikoj mjeri će ga sprovesti nova administracija. Zato sam rekao svom timu da novu administraciju u potpunosti informiše“, rekao je Bajden.
Međutim, to zapravo, prema izraelskom novinaru Benu Kaspitu, uopšte nije bio Bajdenov plan primirja.
„U svojim posljednjim danima na funkciji, on na prevarni način želi da bude zapamćen kao mirotvorac i državnik, baš kao što je na samom kraju mandata u jednom drugom potezu uklonio Kubu sa liste terorističkih država, ali nikada nije obnovio odnose s Havanom na način na koji je to učinio Barak Obama.
Da je upravo Tramp bio taj koji je prisilio Izrael da prihvati ovo primirje, više je nego izvjesno, na osnovu vjerodostojnih izvora.
Tramp ‘iznenađuje’ Izrael
Vrijedi opširno citirati iz izraelskog dnevnog lista Haarec, koji to jasno stavlja do znanja:
„Moramo gledati stvarnosti u oči. Neophodna je intelektualna iskrenost. Povratak talaca i prestanak borbi djelo su Donalda Trampa. Kako kaže jedna američka izreka: Bio je to prljav posao, ali neko je morao da ga uradi.
I to je bio Tramp, na njegov jedinstveni način. Završi taj jebeni rat, naredio je Netanjahuu da završi taj jebeni rat. I to prije nego što je i preuzeo dužnost! Od svih gluposti o koridoru Filadelfija, Netzarimskom prolazu, okončanju vlasti Hamasa, trajnom rješenju u Gazi ili ‘generalskom planu’ — ništa nije ostalo.
Toliko riječi i prazne priče potrošeno je u arogantnom, sebičnom izraelskom diskursu. Kako se bližila inauguracija, bilo je potrebno samo nekoliko opštih, ali nedvosmislenih prijetnji i jedan poseban izaslanik koji nije studirao političke nauke na Prinstonu, već je došao iz poslovnog svijeta.
Haim Levinson je izvjestio da kada je Netanjahu zamolio [Trampovog izaslanika za Bliski istok, investitora u nekretnine Stiva Vitkofa] da odgode sastanke do poslije šabata, on je odgovorio krajnje nediplomatskim jezikom. Sastanak je održan kako je planirano; dogovor je napredovao.
Konačno, Amerikanci stižu da objasne svojoj protektoratskoj državi ko je gazda. Ko proizvodi avione i presretače, ko prodaje bombe i tko potpisuje čekove za obrambenu pomoć. To je nepravedno i neugodno, gotovo srceparajuće, s obzirom na to ko je klijent. Ali ne možete gledati u stranu. Ovo se događa zbog grubog, surovog Trampa. Nije se dogodilo s dobrim, ljubaznim i velikodušnim Džoom Bajdenom.
Prisjetimo se, ako želite, beskonačnih putovanja državnog sekretara Entonija Blinkena. Kako su ga vrtili u krug u Izraelu. Toliko odbijanja, manevara i prevara. Ovaj isti dogovor mogao je biti postignut još u maju prošle godine, spašavajući živote preko 100 vojnika poginulih u Gazi i ko zna koliko talaca.
Također bi rat na sjeveru bio okončan ranije, sa svim svojim žrtvama i štetama. Kakav strašan zločin protiv izraelske nacije i Izraelaca je počinjen od strane vlade Netanjahua i Ben Gvira, uz ljubaznost empatične i nemoćne američke administracije.“
Tajms of Izrael je objavio da su „dva arapska zvaničnika“ rekla da je Vitkof učinio „više da ubijedi premijera na jednom sastanku nego što je odlazeći predsjednik Džo Bajden uspio tokom cijele godine.“
Izraelski novinar Kaspit je napisao:
„Čini se da je Netanjahu precjenio Trampovu podršku. Prema Haarecu, Tramp je Netanjahuu preko Vitkofa postavio ultimatum: ili će zaključiti dogovor sa Hamasom, ili će biti jednako odgovoran i snositi posljedice. Prema Haarecu, Vitkof nije direktno prijetio, ali je ultimatum bio jasan: Netanjahu mora pristati na dogovor ili Tramp neće stati uz njega. […]. Diplomatski izvori su za Al-Monitor rekli da je Vitkofova direktnost u razgovoru s Netanjahuom očigledno uplašila premijera. […]
Netanjahu, koji zna da Tramp ne igra po pravilima, popustio je. Svi njegovi argumenti o prijetnji koju takav dogovor predstavlja za Izrael nestali su, uključujući i one o dopuštanju palestinskim stanovnicima da se vrate u svoje domove na sjeveru Gaze nakon što ih je Izrael protjerao, kao i o povlačenju s granice Gaze i Egipta. Njegov zahtjev za široku tampon-zonu takođe je odbačen. […]
Tramp to ne prihvata. ‘Tramp neće tolerisati novi front. Jasno je stavio do znanja Netanjahuu da želi ući u Bijelu kuću s čistim računima u Gazi, Siriji i Libanu,’ rekao je izraelski diplomatski izvor. Netanjahuova taktika prebacivanja krivice na Hamas je uništena.“
Čak je i pro-Bajdenov Njujork Tajms to djelimično priznao: „Gospodin Tramp je prijetio teškim posljedicama ukoliko Izrael i Hamas ne postignu dogovor prije njegove inauguracije 20. januara, što je, prema nekim zvaničnicima, pomoglo da se pregovori ubrzaju,“ navodi list.
Novinar Džeremi Skejhil je u Drop Site Njuzu rekao:
„Odlučujuća uloga Donalda Trampa u pomaganju primirju je dokaz da Džo Bajden nije iskoristio sve svoje predsjedničke ovlasti. … Bajden je dopustio Netanjahuu da ga mjesecima gazi — nagrađujući Izrael milijardama dolara u transferima oružja i političkoj podršci nakon što je odbio [Bajdenov] prijedlog za primirje.“
Fanatici u Netanjahuovom kabinetu, koji još uvijek nisu završili svoj zadatak ubijanja ili protjerivanja dovoljno Palestinaca iz Gaze kako bi taj pojas postao dio Velike Izraelske države, ogorčeni su na Trampa.
Očekivali su, kao i mnogi drugi, uključujući i autora ovog teksta, da će Tramp sa entuzijazmom prihvatiti njihove đavolske planove, možda čak i sa većom revnošću nego Bajden. Nisu očekivali ovakvu vrstu pritiska od Trampa. Osjećaju se izdani od njega.
Dvojica najekstremnijih među njima prijetila su da će povući svoje stranke iz Netanjahuove koalicione vlade, što bi je primoralo na kolaps. Ministar nacionalne bezbjednosti Itamar Ben-Gvir „pozvao je svog ljutog rivala [ministra finansija] Bezalela Smotriča da mu se pridruži u rušenju vlade ako dogovor bude prošao,“ objavio je Haarec. List je dodao:
„Ben-Gvir, na tipičan način, ne propušta priliku da u javnosti pokaže svoje klovnovsko ponašanje pomiješano sa standardnom nebrigom. U utorak je objavio video na platformi X, u kojem je sebi pripisao zasluge za zaustavljanje prethodnih dogovora oko talaca. To je osramotilo premijera Benjamina Netanjahua, koji je mjesecima tvrdio da nikakav izvodljiv dogovor još nije bio stavljen na sto, isključivo zbog tvrdoglavosti okrutnog Hamasa.“
Smotrič navodno očekuje da će barem dobiti aneksiju Zapadne obale u zamjenu za dogovor o Gazi. Međutim, Haarec izvještava:
„… izvori iz unutrašnjosti nove američke administracije konstantno signaliziraju da novoizabrani predsjednik Tramp ide u potpuno drugačijem pravcu: ka potencijalnom dogovoru o normalizaciji sa Saudijskom Arabijom, u kojem bi Palestinci dobili neku vrstu diplomatskog ustupka – potpuna suprotnost aneksiji koju je izraelska krajnja desnica vjerovala da ima u džepu.
Uskoro će krajnja desnica, koja je podržavala Trampa bezrezervno, shvatiti da je novoizabrani predsjednik postigao sve ono što demokratska administracija nije mogla prisiliti Netanjahua da uradi, čak i prije nego što je Tramp ponovo kročio u Bijelu kuću.“
Svi ti zločini u Gazi za ništa, zaključiće ekstremisti.
Sada će na Trampu biti da osigura uspjeh ovog primirja. Ono bi trebalo da počne u nedjelju, dan prije njegove inauguracije. Trajaće najmanje 42 dana, a taoci s obe strane biće oslobođeni u fazama.
Izraelske snage treba da se povuku istočno, dalje od stanovništva Gaze koje su ubijale. Očekuje se da će izraelska vlada u četvrtak glasati o ovom dogovoru.
Ali čak i ako odobri primirje, hoće li Izrael naći način da ga prekrši? Možda da oslobodi svoje taoce, a zatim nađe neki izgovor da nastavi etničko čišćenje Gaze? Na kraju krajeva, rat nije zbog talaca, već zbog tog cilja.
Prema Krisu Hedžisu, bivšem šefu dopisništva Njujork Tajmsa za Bliski istok, Izraelu, naravno, nije za vjerovati. U srijedu je objavio na Tviteru:
„Izrael decenijama igra istu dvoličnu igru. Potpisuje sporazume s Palestincima koji se implementiraju u fazama. Prva faza daje Izraelu ono što želi—u ovom slučaju oslobađanje talaca—ali Izrael obično ne realizuje naredne faze koje bi vodile do pravednog i ravnopravnog mira.
Hamas teži trajnom primirju. Ali Izrael kaže da zadržava pravo na vojno djelovanje. Nema dogovora o tome ko će upravljati Gazom. Izrael je jasno stavio do znanja da je nastavak vlasti Hamasa neprihvatljiv. Nema pomena o statusu UNVRA-e, agencije UN-a koju je Izrael zabranio, a koja obezbjeđuje većinu humanitarne pomoći Palestincima, od kojih je većina raseljena. Nema dogovora o obnovi Gaze, koja je uglavnom u ruševinama. I, naravno, nema puta ka nezavisnoj i suverenoj palestinskoj državi.“
Na Trampu će biti. Može li zadržati pritisak da bi se očuvao dogovor?
Netanjahu zna da Tramp ne igra po pravilima. Ovo je Trampov posljednji mandat, pa mu više nije potrebno finansiranje kampanje. Mogao bi biti veća nepoznanica nego ikada. Očigledno je nepredvidiv i može se procjenjivati samo s oprezom. Ovaj put, čini se da je učinio ispravnu stvar. Vrijeme će pokazati da li će nastaviti koristiti ogroman uticaj SAD-a protiv Netanjahua, uticaj koji Bajden nije iskoristio.
Mnogo ljudi možda neće shvatati Donalda Trampa kao privatnog građanina ozbiljno. Ali kada iznenada komanduje najmoćnijom vojskom u istoriji i državom koja je još uvijek ekonomska sila, ljudi počinju da slušaju.
To uključuje i ratnog zločinca i majstora manipulacije poput Benjamina Netanjahua, koji se navikao da gazi ljude poput Džoa Bajdena i Entonija Blinkena. Oni napuštaju funkciju u ponedjeljak.
Džo Lorija je glavni urednik Konzorcijum Njuza i bivši 25-godišnji dopisnik UN-a za Volstrit Žurnal, Boston Gloub i druge novine, uključujući Montreal Gazet, London Dejli Mejl i Star of Johanesburg. Bio je istraživački novinar za Sandej Tajms of London, finansijski novinar za Blumberg Njuz i počeo je profesionalni rad kao 19-godišnji dopisnik za Njujork Tajms. Autor je dvije knjige, Politička odiseja, sa senatorom Majkom Gravelom, s predgovorom Danijela Elsberga; i Kako sam izgubio od Hilari Klinton, s predgovorom Džulijana Asanža.
Izvor: Consortium News
