Piše: Nebojša Popović
“Svako je svakome kriv za sve i svako svakome treba da oprosti, i to je onda raj“ – jedna je od najznačajnijih sentenci Fjodora Mihailoviča Dostojevskog iznijetih u romanu Braća Karamazovi. Ideja je duboko hrišćanska i nad njom se vrijedi zamisliti. Posebno u kontekstu aktuelne zbilje u Crnoj Gori u kojoj se desila još jedna tragedija na Cetinju.
Jer kazavši da je „svako svakome kriv za sve“ – veliki pisac implicitno poručuje i – da je svako od nas odgovoran za sve. Za sve i za svakoga od nas. Dakle, princip odgovornosti i krivice u snažnoj su svezi. Kada bi samo ljudi to samo znali i shvatili – za pet minuta bi nastao raj na zemlji. Svako bi ljubio bližnjega svojega kao sebe sama.
Činjenica da je jedan dio crnogorskog društva ustao da protestuje protiv policije i čelnika ministarstva sile misleći da je to rešenje za probleme u koje je zapala Crna Gora, samo pokazuje koliko je snažno odsustvo svijesti o vlastitoj odgovornosti. Nažalost, veliki dio crnogorskih medija pretežno naklonjenih opoziciji pokazao se još gorim. Oni nisu ni pokušali da oponašaju uzdržanost. Od kada se desila tragedija na Cetinju, kampanja produkcije razdora i sijanja podjela i mržnje samo je dobila na intenzitetu.
Ipak, najfrapantnije ponašanje od svih i zapanjujuće odsustvo odgovornosti, nakon sada već – (dvije) strašne tragedije na Cetinju, demonstrirano je od strane čelnika crnogorske prestonice. U pitanju su ljudi koji su očito spremni da u svakoga prije upere prst osim u same sebe. To toliko upada u oči da se gradonačelnik i njegov lokalni prvaci u ovoj krizi ophode nedolično. Kao da je po srijedi neki daleki gradić na američkom srednjem zapadu koji sa njima nema veze – a ne prestonica Cetinje.
Maks Blumental: Potencijalni atentator na Trampa regrutovao dobrovoljce za Ukrajinu
Teško je sjetiti se primjera da su neki javni djelatnici u tolikoj mjeri demonstrirali nedostojnost obavljanja javne funkcije, a da stvar bude gora – jedan od zaključaka koji će biti predložen na vanrednoj sjednici Skupštine Prijestonice Cetinje 10. januara, glasi da se traži:
– „Uspostavljanje Centra bezbjednosti na Cetinju i jačanje kadrovskih i tehničkih kapaciteta“
Dakle, ekipa koja upravlja prijestonicom kao da nije svjesna da ovakvim i sličnim zahtjevima koji se svode na to da Cetinje postane grad pun policije i nadzornih kamera, samo podupiru tezu onih koji insinuiraju da u tako malom gradu vlada atmosfera jezive nesigurnosti, koja paradoksalno nije produkt strahovlade organizovanih kriminalnih grupa, već devijantnog ponašanja njegovih sopstvenih građana. Epa gospodo lokalni prvaci iz prijestonice, Cetinjani su pošteni i pristojni ljudi, i odgovornost za svoje nečinjenje, ili preciznije decenijsko – loše činjenje, neljudski je kamuflirati ovakvim mjerama.
U tom smislu, izjava gradonačelnika Đuraškovića na komemoraciji kako se „moramo zapitati zašto se ovako nešto ponovo dogodilo u našem gradu“, te da je „odgovornost nešto što moramo i želimo jasno da tražimo“, u trenutku dok ispred njega sjedi prvi čovjek 30. godišnjeg režim –Đukanović, zaista djeluje morbidno.
Maks Blumental: Potencijalni atentator na Trampa regrutovao dobrovoljce za Ukrajinu
Da li to istovremeno znači i odricanje od odgovornosti za ministra trenutnog policije, potpredsjednika Vlade ili pak premijera u ovom slučaju. Apsolutno nikako! Svi nabrojani su jednako odgovorni, makar i stoga što se neki od njih jagme i petljaju za pozicije kojima nisu dorasli. Ali kao što su odgovorni premijer, ministar ili direktor policije, jednako tako su odgovorni i političari(vlasti i opozicije), a naročito novinari(među kojima prednjače urednici koji su pojedine medije doslovce pretvorili u platforme za raspirivanje mržnje po Crnoj Gori).
Odgovornost se proteže cijelim društvom od vrha do dna ljestvice i ne zaobilazi nikoga, od uglednih pa sve do naših anonimnih sugrađana, koji ako ne učesnici u raspirivanja podjela, a onda zbog nečinjenja, i kao osobe koje nisu na vrijeme prepoznale zlo koje se širi Crnom Gorom. Jer svi su skrivi za sve, a neko je na Cetinju kreirao pogodne tlo da se određene stvari dese, što nije od juče. A za to sigurno nisu zaslužni marsovci, već svi mi – ovdašnji Crnogorci.
