Piše: Aleksandar Živković
Instinkt političkog preživljavanja nadvladao je povrijeđen Ego. Bilo je tu uobičajene drame, ali suština „istorijskog“ obraćanja predsjednika Srbije svodi se na Titovo iz 1968: Studenti su u pravu.
Ispunio im je sve zahtjeve, najvažniji – objavljivanje dokumenata o nadstrešnici, ali i povećanje izdvajanja za materijalne troškove državnih fakulteta za 20 odsto (zahtjev koji Rektorat Beogradskog univerziteta godinama nije mogao ni da stavi na dnevni red razgovora sa vladom) i oslobađanje uhapšenih studenata.
Prethodno, u toku dana, premijer Vučević izjavio je da su mu nejasni zahtjevi studenata, kada se sva dokumentacija nalazi u tužilaštvu, pa mu nije jasno ni kako su profesori Pravnog fakulteta mogli da podrže takav zahtjev… u međuvremenu su mu, izgleda, objasnili.
Na to smo reagovali jučerašnjim komentarom u Žurnalu, nudeći opkladu da se glavni zahtjev studenata neće ni spomenuti. Srećom u svim našim nesrećama, Alfa Vuk je shvatio da se inaćenje s inteligencijom sopstvene zemlje ne isplati.
Sada je na studentima da procjene koliko im je blokada fakulteta uspjela.
Biće mnogo razočaranih što režim nije pao, već samo popustio, ali takvih uvijek ima poslije svakih protesta.
A Alfa Vukov režim će teško da padne, dok ima i sidro u tzv. opoziciji. U novosadskoj krizi ona je djelovala potpuno rastrojeno, nije se u njenim redovima našao nijedan poslanik koji bi pokrenuo regularnu parlamentarnu proceduru, istovremeno lideri opozicije su se pokazali nevještim i u organizovanju uličnih protesta.
