Piše: Nikola Malović
Napustio nas je jedan od najosobenijih savremenih mediteranskih slikara, Vojo Stanić, u 101. godini.
Sreli smo se svega nekoliko puta u životu, uvijek u Herceg Novom, ili u kružoku u kome je nedeljom „predsjedavao“ u Gradskoj kafani, ili u gradskoj luci Škver, a posebno smo vrijeme proveli, potpuno sami, u Vrtu kuće Nobelovca Iva Andrića, dok smo kao pisac i slikar čekali tadašnjeg predsjednika Srbije Borisa Tadića da se družimo i pričamo. Sjećam se da je Tadić kasnio, pa sam vrijeme iskoristio da Voju Staniću postavim 1382 brzinska pitanja, neku vrstu intervjua, od kojih je pitanja jedno bilo od vrste čiji odgovor treba slijediti.
Naime, pitao sam, da li je istina da svakog dana pojedete za objed samo jedan pjat, pa šta god bilo u tom pjatu, čorba ili meso s prilozima, ili nešto treće? Tačno je, potvrdio mi je Vojo Stanić. Od tog trenutka nastojim da i ja jedem tako, i uspjeću, jednog dana.
Vojo Stanić mi je napismeno dozvolio da motive nekih njegovih slika mogu da koristim kako za naslovne strane vlastitih, tako i za naslovne strane knjiga u izdanju hercegnovske Knjižare So. Time me Vojo Stanić zadužio poprilično, uz riječi: „Biće mi zadovoljstvo!“ Hvala na tome gestu, veliki Meštre.

Regata, (Foto: RTS OKO)
Preko dvije decenije slušam od posrednika, od ljudi koji su s njim pričali, toga dama, ili prošlog dana, ili prošle setemane, kako je Vojo Stanić „od zdravlja“, i što je rekao Vojo Stanić, premda je i na velike teme govorio kao da su male. Bio sam na promociji možda najbolje fotomonogarfije o Voju Staniću, predstavljene tog ljeta na hercegnovskom Trgu od knjige, koja se održala bez Voja Stanića. Niko mu, bome, nije zamjerio, jer je tada već bio pasao ljeto devedeseto, pa smo uživali i radovali se što dolje na Škveru, nedaleko od sajamske vreve, živ, stoji slikarski simbol ne samo Herceg Novog.
Odjedrio je, deboto, ovaj mediteranski slikar. Neka mu je mirno more.
Izvor: Stanje Stvari
