Piše: Filip Dragović
Do kad će normalni i uravnoteženi građani Cetinja trpjeti totalitarnost cetinjske ulice ogrezle u kriminalu? Ukoliko to trpljenje bude predugo stvoriće se utisak da oni i ne postoje i da je Nikola Đurašković i lice i naličje crnogorske prestonice. A Nikola, svojim postupanjem i narativom, gura Cetinje u crnu rupu izolacije od cijele Crne Gore. Posljedniim saopštenjem u vezi Andrije Mandića, Đurašković je pozicionirao ovaj grad u ideologiju Crvene Hrvatske. Jer poslije pjevanja Tompsona, i navijanja za Hrvatsku po cetinjskim ulicama, sad smo dobili da je Andriji Mandiću nepoželjan ulaz samo u Hrvatsku i samo na Cetinje, u odnosu na ostatak svijeta kojim predsjednik crnogorskog parlamenta može slobodno da se kreće.
Ta pamet koja se odriče „ostatka svijeta“ i samoubilački diže barikade oko Cetinja, što od guma – što od otrovnog narativa, svela je ovaj dični grad na nivo ringa za kriminalne obračune. Barikade za braću i rođake, a otvorena vrata za kriminal i srbomržnju, koji – ruku pod ruku – šetaju cetinjskim ulicama posljednjih godina. Od vremena kad se „mrzio šah“ a LSCG imao samo 6,3 % došli smo do vremena kad se Cetinjem viore šahovnice i sprovodi šahovnička politika prema Andriji Mandiću. Ostaje pitanje: kuda dalje?
