Piše: Kajl Anzalon
U 2020. godini, tokom zatvaranja zbog pandemije, Džo Bajden je pobijedio na izborima, vodeći svoju kampanju od kuće. Bajden je jasno pokazivao znake značajnog kognitivnog opadanja, pa je američkom narodu predstavljena pažljivo pripremljena poruka da će glas za Bajdena značiti povratak u normalne tokove.
Od trenutka kada je Donald Tramp sišao niz zlatni eskalator, Amerikanci su bili izloženi neprekidnom napadu medija i političara iz establišmenta, koji su tvrdili da se nalazimo u egzistencijalnoj borbi za budućnost naše zemlje. Pričali su nam kako je Rusija hakovala izbore, da je Tramp novi Hitler, da je demokratija na kocki, i da je aktuelni predsjednik popustljiv prema diktatorima širom svijeta.
Ali Bajden će nas spasiti: nema više zapaljive retorike, nema političkog progona opozicije, uspostaviće se stabilniji svijet.
Iako Bajden nije mogao vratiti Sjedinjene Države u potpuno normalno stanje, imao je potencijal da značajno smanji američke spoljnopolitičke intervencije. Međutim, tokom svog mandata u Ovalnom ofisu, napravio je suprotno — započeo je nove ratove i podrivao međunarodne norme.
Kada je stupio na dužnost, Bajden je imao dvije jasne spoljnopolitičke pobjede koje je lako mogao postići. Prvo, mogao je slijediti Trampov dogovor sa Talibanima i izvući se iz Avganistana u maju 2021. na organizovan način.
Umjesto toga, Bijela kuća je loše upravljala situacijom, odloživši povlačenje iz Avganistana do septembra, u jeku najvećih borbi. Do tada, vlada koju su SAD uspostavile u Kabulu potpuno se raspala. Haos je kulminirao bombaškim napadom ISIS-K na aerodrom u Kabulu, u kojem su stradali stotine očajnih Avganistanaca i 13 američkih vojnika.
Neuspjeh pregovora sa Iranom
Druga moguća pobjeda bila je povratak na Iranski nuklearni sporazum. Sporazum je postignut tokom Obamine administracije, a omogućavao je dodatne sigurnosne mjere za iranski civilni nuklearni program u zamjenu za ublažavanje sankcija.
Teheran je u maju 2018. u potpunosti sprovodio sporazum, kada je Tramp jednostrano odlučio da ga napusti na zahtjev Izraela. Vašington je potom uveo teške sankcije Iranu, sa ciljem da njihovu proizvodnju nafte dovede do minimuma.
Bajden je po dolasku na vlast lako mogao da obnovi sporazum sa umjerenim iranskim predsjednikom Hasanom Rohanijem i ukine sankcije. Međutim, Bajdenov tim je zahtijevao „duži i jači“ sporazum i ignorisao izraelske napade na iranske brodove i nuklearne objekte.
Tokom naredne dvije godine, američki i iranski zvaničnici vodili su više rundi indirektnih pregovora, dok je Izrael nastavljao svoje napade na iranske brodove i vršio atentate i sabotaže unutar Irana. U takvim uslovima, sporazum nikada nije postignut, a pregovori su prekinuti prošle godine. Tjeranje Irana sa pregovaračkog stola i nastavak teških sankcija imali su značajan uticaj na Bajdenovu politiku prema Ukrajini.
Nakon što je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu u februaru 2022, Vašington i NATO su preduzeli dvostruku strategiju da preko ukrajinskih vojnika „iscrpe“ i oslabe ruske snage. Prvo, obezbjeđivali su milijarde u oružju, obuci i obavještajnim podacima. Drugo, započeli su ekonomski rat, s ciljem da izoluju i oslabe rusku ekonomiju.
Međutim, pošto je Iranski nuklearni sporazum vezao Teheran za zapadne ekonomije, kada je rat izbio, Iran je pojačao svoje veze sa Moskvom. Takođe, kao i Iran, Rusija je jedan od glavnih izvoznika energije, a bilo bi lakše isključiti ruske energetske zalihe sa tržišta da SAD istovremeno nisu pokušavale da izbace i iransku naftu.
Genocid, rat, aneksija
Netanijahu se vratio na mjesto premijera Izraela krajem 2022. godine, predvodeći krajnje desničarsku vladu. Ta vlada je imala dvojicu ekstremista na ključnim pozicijama koji su jasno stavili do znanja da im je prioritet aneksija Zapadne obale. Ova vlada je uvela brutalan režim za Palestince, a broj ubijenih na Zapadnoj obali 2023. godine dostigao je višegodišnji maksimum prije događaja 7. oktobra.
Međutim, kada je Hamas 7. oktobra probio izraelsku blokadu Gaze, Bijela kuća je nastavila da se pretvara kako je Izrael „normalna demokratija“, ignorišući da je to država koja sprovodi aparthejd usmjeren protiv arapske populacije.
Bijela kuća je snažno podržala propagandu koju je Tel Aviv širom svijeta plasirao nakon napada Hamasa. To je Izraelu dalo otvoren ruke za ubijanje u Gazi.
Fajnenšel tajms: Ekstremisti predvode Netanjahuov pristup ratu sa Hamasom
Netanijahu je tu priliku iskoristio da dobije 23 milijarde dolara u vojnoj pomoći od SAD, zaštitu Vašingtona od rezolucija UN-a i da sprovede masovna ubistva hiljada Palestinaca u Gazi, hiljada Libanaca i stotina Palestinaca na Zapadnoj obali.
Ubijanja su ciljano usmjerena na civile i civilne objekte poput bolnica, škola, skloništa i konvoja s humanitarnom pomoći. Nakon svakog izraelskog ratnog zločina, američki Stejt department je djelovao kao izraelska PR agencija, insistirajući da je
Hamas kriv, a ne Izrael.
Šta se desilo sa međunarodnim pravom? Bajden je tako proveo posljednju godinu svog mandata snabdijevajući Netanijahua oružjem, omogućavajući njegovoj vladi da svakodnevno vrši ratne zločine. Ovo je isti predsjednik koji je Amerikancima objasnio da moramo poslati skoro 200 milijardi dolara Ukrajini radi odbrane međunarodnog prava.
Ako je Rusija pogriješila što je izvršila invaziju na Ukrajinu, zašto onda Izrael može da napada Liban? Ako Rusija krši međunarodno pravo proširenjem svoje granice, zašto Izrael može nastaviti aneksiju Zapadne obale? Ako je Rusija u krivu što je zatvarala američke novinare, zašto je Izraelu dozvoljeno da ubije najmanje 170 palestinskih novinara, uključujući Širin Abu Akle, američku državljanku? Ako je Rusija u krivu što napada civilne objekte u Ukrajini, zašto je Izraelu dozvoljeno da uništi skoro svaku bolnicu, školu i sklonište u Gazi?
Mogli bismo nabrajati dalje i dalje bezbrojne licemjerne aspekte Bajdenove ubilačke spoljne politike. Kada se radi o gladi u Gazi, atentatima u Iranu, bombardovanju diplomatskih objekata u Siriji i napadima na mirovne snage UN-a u Libanu, jasno je da Netanijahu svakodnevno gazi po „međunarodnom poretku zasnovanom na pravilima“, koji Bajden navodno toliko voli. Trenutno, Amerikance više brinu unutrašnja pitanja, ali istorija će Bajdena upamtiti pokatastrofalnim ratovima koje je odabrao da pokrene. Rendgenski snimci izraelskih metaka u mozgovima palestinske djece nasljeđe su Bajdena i njegovog dobrog prijatelja Bibija u decenijama koje dolaze.
Izvor: The Ron Paul Institute
