Piše: Aleksandar Živković
Još uvijek nema nijedne informacije kako je došlo do kontaminacije olovom radnika u Baru i životne sredine.
Da li su granice privatnog biznisa najmoćnije granice našeg doba i hoće li država imati snage da ispita šta se tačno desilo u Baru?
Do sada su poznate ove činjenice: turska kompanija koja je privatizovala dio Luke Bar poslala je radnike, prvi put u novootvorenu, i očito laboratorijski snabdjevenu, privatnu kliniku u kojoj je utvrđeno povišeno prisustvo olova u krvi. Simptoma trovanja, kako se tvrdi, za sada niko nije imao, ali je Institut za javno zdravlje šest radnika sa najvišim nivoom olova u krvi uputio u referentni beogradski Institut za medicinu rada.
Ne samo to, u lučkoj zoni Bara kontaminiran je i vazduh olovom i arsenom.
Po svjedočenju sindikalnih rukovodilaca, radi se o „sreći u nesreći“, jer je do pregleda radnika došlo više slučajno, nego sistematski. Da je trovanje potrajalo imali bismo pravu nacionalnu katastrofu.
Barski slučaj zadobio je prostor u crnogorskim medijima, ali ni približno onoliko koliko zaslužuje. Nadležni ministar je reagovao tražeći a ne pružajući informacije.
Narednih dana to valja ispraviti. Privatni biznis, strani ili domaći, svejedno, ne može da računa na podršku kada ugrožava zdravlje sopstvenih radnika i ostalih građana.
Ili može? O tome se ovdje radi.
