Piše: Nebojša Popović
30% podrške DPS-u na lokalnim izborima u Podgorici – jedne strukture koju mnogi sa pravom percipiraju kao političko krilo mafije u Crnoj Gori – rezultat je koji se ne može okarakterisati drugačije do li kao nacionalna sramota, ali i sramota aktuelne vlasti na državnom novou, i njene nesposobnosti da suštinski preuzme poluge vlasti nakon 4 godine, napravi makar jedan pristojan medij, artikuliše državnu ideologiju, te pokaže organizacionu i stratešku ozbiljnost u pristupu politici…
Činjenica da je Pokret Evropa sad!(PES) u Glavnom gradu doživio oštar pad podrške svojevrsna je poruka birača PES-u da građani nisu retardirani i da se ne smiju potcjenjivati, te da se taj politički subjekt sada nalazi na prelomnoj tački. Armija apsinenata koja je proizvod, prije svega, ogromnog osjećaja nepravde koji se širi crnogorskim društvom – a čija je glava poruka da je vertikalna mobilnost i napredak na društvenoj ljestvici pod dirigentskom palicom PES-a dominanrno rezervisan za bivše članove DPS-a – na podgoričkim izborima je debelo došla na naplatu.
Nebojša Popović: „Učinimo Evropu ponovo velikom“ – Mađarska je spremna za predsjedavanje EU
Kada se na to doda prilično blijed i anemičan poslanički klub u parlamentu te nedostatak bilo kakve vidljive političke i prezentne medijske srategije i ideologije, dobija se neka vrsta savršenog negativnog miksa. Građani prosto i čak i prije povećanja plata, tragaju za osjećajem pravde u društvu, ali i predstavnicma koji odišu elementarnim iskustvom, ozbiljnošću i otresitošću. Viziji koju nesumnjivo imaju u vrhu PES-a kako bi trebalo da se razvija Crna Gora trebalo bi prije toga da prehodi vizija kako da se razvija i uozbilji sama partija. Sada je poslednji trenutak da se na tome počne zaista ozbiljno raditi.
Kao treća važna poruka lokanih izbora u Podgorici stoji da je aktuelni predsjednik Crne Gore Jakov Milatović poprilično delegitimisan kao politička figura koja uživa iole značajniju podršku u biračkom tijelu. Njegova politička težina u najboljem slučaju je na nivou 3-4 odsto podrške i to u Glavnom gradu gdje se smatralo da je Milatović najjači. Okolnost da je predsjednik uspio da izazove vanredne izbore u Podgorici od kojih koristi ima samo Đukanović takođe nimalo ne ide u prilog njegove poltičke i državničke mudrosti.
Na koncu, četvrta važna činjenica koja bi trebalo da posluži kao nauk partijama 30. avgustovske većine u Crnoj Gori jeste da – DPS, organizovani kriminal i Milo Đukanović, uvijek profitiraju na svađi onih političkih snaga koje su ga prije četiri godine na litijskom talasu pobijedile. Svaljivati odgovornost na apstinente i građane koji ne žele da glasaju za politički javašluk pritup je u razmišljanju koji se momentalno mora odbaciti. Namjesto toga, treba tražiti načine kako pobojšati svoju političku ponudu, i na koji način povratiti poljuljano povjerenje građana koji sigurno nisu za DPS, ali isto tako jednakom snagom preziru i političke elite koje njihovu podršu i povjerenje bagatelišu do granica nepristojnosti…
