Piše: Bao Vang
Prepjevao i uredio Elis Bektaš
Mlijeko
ponekad mi san
majčinim mlijekom zamiriše
tada nakon buđenja
nekad sve do podneva
budem zbunjen i tužan
ne znajući kom svijetu pripadam
u podne mi sunce
sa vrha vudži šana
veselo podvikne
ne tuguj bao vječiti dječače
zar bi pisao pjesme
zar bi ti sjećanje budilo tugu
da odista ovom svijetu pripadaš
Ljubaznost
na beogradskom aerodromu
čekao me ljubazni domaćin
na kartonu u njegovim rukama
bilo je ispisano moje ime
ali karton je bio okrenut naopačke
kao da dolazim s onog svijeta
Feng šui
ponekad se samoća
poput vaze razbije
ustajala tuga
ćilim natopi
krotine snoviđenja
i latice pitanja
raspu se po podu
prijeteći da rasijeku
neoprezno i boso stopalo
zato samoći treba
pronaći takvo mjesto
sa kog neće pasti
ni kad je zemljotres
Moj otac
moj otac ima pedeset i tri godine
nosi šešir i sportske patike
kad ide šetati parkom
da se odmori od rada u kancelariji
i da među drugim kinezima
bude malo manje kinez
moj otac ima pedeset i tri godine
već odavno se ne opija
nikada ne daje savjete
i zna kuda se proteže granica
između discipline i vjerovanja
moj otac ima pedeset i tri godine
ne odobrava moje izbore
kad u njima prepozna vlastite
i čvrsto vjeruje u zemljotres
moj otac ima pedeset i tri godine
koje će mi ostaviti u nasljedstvo
skupa sa svim svojim godinama
moj otac ima pedeset i tri godine
i ima mene da pjevam o njima
Dijete
dijete u stomaku
nalik na crva
u zelenoj jabuci
dijete u kolijevci
nalik na pauka
u svojoj mreži
dijete u školi
nalik na mrava
pod teretom mrve
dijete u meni
nalik na ljušturu
praistorijskog pužića
Vlasnik
moj život se proteže
od žudnje do poslušnosti
kad žudnje nestane
postaću vlasnik života
što mi ga je otac darovao
Leptir
posmatram leptira
užasnut okrutnošću prirode
koja je njemu dala čudesne šare
meni svijest o vremenu
a vrijeme za sebe zadržala
da nemam tu svijest
ne bih morao biti kinez
ne bih morao biti bao vang
život bih mjerio igrom i nagonom
i bio bih poput leptira lijep
Strast
iskusio sam glad
samo kad bi me užitak natjerao
da preskočim objed
iskusio sam besparicu
između mladalačke neumjerenosti
i očeve doznake
iskusio sam bolest
koju je majčina pažnja
pretvarala u praznik
kad se odazivam pjesničkom porivu
obuzima me stid
bez gladi siromaštva i bolesti
mojih velikih predaka
šta me čini pjesnikom
osim oholosti i samoljublja
i moje strasti za oblake
na vrhu vudži šana
ili sam obuzet nekim ludilom
koje me tjera u propast i sramotu
Plan
pažljivo koračam
po žućkastoj zemlji
da ne oštetim tragove
nestalih gradova
da ne poremetim
planove budućih
zovem se bao vang
još uvijek sam mlad
i ne želim
da postanem bog
Bao Vang kineski je pjesnik rođen 1985. godine u gradu Vudžšan podno planine Vudži Šan, poznate i kao Planina pet prstiju, na ostrvu Hainan. Poeziju i eseje objavljuje u kineskoj književnoj publicistici. Premda je posjećivao Balkan tokom svojih studijskih putovanja, ovo je prvi prepjev njegovih pjesama na neki od južnoslovenskih jezika.
