Piše: Redakcija
Mjesecima se ne izvještava o Otvorenom Balkanu, čak ni o sprovođenju onih sporazuma o slobodnom kretanju radne snage koji su stupili na snagu u Srbiji, Sjevernoj Makedoniji i Albaniji. Da li je samo blokada za srpsku robu na Kosmetu, pokazala zvaničnom Beogradu koji je u ideji OB bio najentuzaističniji, da Albanci, bez obzira da li su Ramini ili Kurtijevi, imaju drugu zamisao o otvorenom tržištu?
Nestanak OB iz javnog fokusa, utoliko je čudniji što je inicijativa imala, činilo se, jaku podršku američke administracije i nekih poslovnih krugova. Istovremeno, u očiglednom je zastoju i „berlinski proces“ pod pokroviteljstvom Njemačke i EU. I sve se to događa u vremenu u kome sa Zapada stižu snažni signali o zainteresovanosti za tzv. Zapadni Balkan. Postavlja se pitanje, kakva je to zainteresovanost ako ne uključuje regionalno povezivanje.
U Crnoj Gori svojevremeno vođena je žučna diskusija o (ne)pristupanju Otvorenom Balkanu. Redakcija Žurnala tada je prenosila male studije o istorijatu parlamentarnog, pravnog i ekonomskog povezivanja skandinavskih zemalja, kao i zemalja Beneluksa, Baltika i Višegradske grupe. Te njihove snažne regionalne integracije, nijesu ometale evropske integracije, naprotiv, ali nijesu bile ni zasnovane na harizmi nacionalnih lidera.
U međuvremenu, Crna Gora je napredovala „na evropskom putu“, toliko da sada zajedno sa EU ulazi u „plan rasta“. Međutim, pokazalo se, više puta u bliže vrijeme, da je Crnoj Gori potrebna jasna regionalna politika u sklopu ukupne spoljne politike.
Ne mislimo da Crna Gora treba da pokreće neke regionalne integrativne inicijative, pa ni kao „lider u EU integracijama“, ali ako se na horizontu pojave temeljnije pripremljene takve inicijative, treba da ih prihvati.
