Piše: Elis Bektaš
Jedan moj dobar drugar i čovjek od kojeg sam naučio mnogo korisnih i praktičnih stvari svojevremeno je službovao u Vićenci kao narednik specijalnih snaga američke vojske u Evropi i ja bih vam sad mogao do zore pripovijedati o određenim tajnim operacijama koje su pripadnici 502. padobranskog puka izvodili u Jugoslaviji osamdesetih godina ali pošto biste vi iz toga grupno izvlačili pogrešne zaključke to nastavno pitanje ćemo preskočiti dok ne pređete u više razrede životne škole. No taj moj drugar koji je inače Talijan porijeklom bio je i trener ekipe američkog fudbala u bazi u Vićenci, koja je učestvovala na prvenstvu organizovanom između američkih vojnih baza. Jedne večeri lokalna karabinjerska stanica pozvala je bazu i dežurni karabinjer je tražio ovog mog drugara jer su njega svi znali i jer je Talijanima po pravilu potupim za učenje stranih jezika najlakše bilo komunicirati s nekim ko znade njihov simpatični jezik a kad se ovaj moj drugar javio na telefon dežurni karabinjerske stanice mu je kazao
– Možeš li doći do nas jer u pritvoru držimo dvojicu tvojih hrsuza i hairlija koji su pravili neke belaje po čaršiji?
Moj drugar se odmah spremio i otišao u karabinjersku stanicu gdje su mu objasnili šta se zbilo i što su dvojica kršnih američkih specijalaca i igrača američkog fudbala završili u ćeliji karabinjerske stanice u Vićenci. Ta su dvojica hrsuza i hairlija te večeri izašli u čaršiju s namjerom da se malo provedu što će reći da štagod popiju i pojebu jer za razliku od JNA golobradih regruta američki vojnici izlaske u čaršiju nisu koristili da odu pogledati Brus Lija ili Hopa cupa u krevetu u kinu niti da nazovu mamu i izjadaju joj se što ih je cura ostavila i našla nekog hipika i hašišara dok oni odužuju dug domovini.
Elis Bektaš: Traktat o pružanju prilike i o ulozi vodokotlića u tom postupku
U baru koji su odabrali za provod prišle su im dvije pojebljive i slobodoumne djevojke s kojima njih dvojica popiše po par pića a potom odoše na sprat gdje su bile sobe za goste i djevojke te svaki par ode u svoju sobu i prionu na posao. Onda se iz jedne sobe začula dreka i skika i vika pa hrsuz i hairlija iz druge sobe prekide posao i skoči te navuče čakšire a onda otrča u sobu iz koje su dopirali čudni zvuci da vidi šta se to dešava i kakve je nevolje i nedaće dopao njegov kamarad iz trupe.
Tamo je zatekao svog kamarada kako šakama mlati nesrećnu djevojku kojoj je krv iz nosa i sa usne oblijevala više izazovno i jebizovno nego lijepo lice i kako nešto mahnito i nerazumljivo mrmlja a kad je nekako i na jedvite jade uspio objasniti svom kamaradu šta je razlog tog njegovog nasilja i mahnitanja obojica siđoše u bife i tamo stadoše mlatiti sve redom od gostiju pa do barmena a kad se pojavila patrola policije i njih su izmlatili kao i patrolu karabinjera što su ispretucali i savladani su tek kad je stigao čitav kombi karabinjera sa isukanim oružjem i onim metarskim električnim pendrecima.
Kad su dovedeni u karabinjersku stanicu sa lisicama na rukama malo su se smirili i dežurnom smjene objasnili da je razlog njihovogo divljačkog ponašanja bio to što djevojka koja je fasovala po labrnji nije bila djevojka več momak sa svim pripadajućim dijelovima što će reći sa ćunom umjesto hajkavice među nogama. Pošto su u tavkim slučajevima za izgrede američkih vojnika talijanski organi reda bili nadležni samo privremeno što će reći da su mogli samo privesti izgrednike a potom su ih morali predati najbližim američkim vojnim snagama dežurni karabinjer je pozvao onog mog drugara spomenutog na početku i kazao mu da dođe preuzeti te svoje divljake i nasilnike i da ih vodi u bazu ili u pičku materinu ako hoće, samo da ih makne što dalje od miroljubivog i radišnog talijanskog naroda grada Vićence.
Elis Bektaš: Traktat o jamarima ili dupljarima i o rezolucijama
Moj drugar je ušao u ćeliju i kazao im
– Momci, idemo odavde i vodim vas u bazu pa ćemo tamo vidjeti šta je bilo i šta ćemo s vama.
A onda je shvatio da u polumraku pritvorske ćelie onaj hrmpalija i dvometraš koji je šakama pretucao djevojku za koju se ispostavilo da je momak drži glavu zaronjenu u šake i gorko i neutješno plače i jeca dok su mu se ramena tresla u grčevima. Moj drugar koji mu nije bio samo pretpostavljeni već i trener u ekipi američkog fudbala potapša ga po ramenu i kaza mu
– Ne plači sad tu ko neka curica. Napravili ste pizdariju ali eto bar nije mrtva glava pala pa ćemo sutra sagledati sve okolnosti i nećete biti kažnjeni strožije nego što ste zaslužili.
I don’t care what will be tomorrow, sarge, kaza grmalj jednako cmizdreći i jecajući. It was the best blowjob I’ve ever had in my life.
