Piše: Milorad Durutović
Komentarišući političku situaciju u Glavnom gradu, predsjednik Crne Gore g. Jakov Milatović održao je za medije nevjerovatno demagoški nokturno.
Sržna linija njegovog diskursa opredmećena je na građenju „kineskog zida“ između, kako on kaže, „nacionalističko-populističke“ i „pristojne Crne Gore“. Možda je sve to baš tako, možda zbog tog novog zida podjela Podgorica i potrebuje nove izbore, novo preispitivanje dileme ko je bio „dobar“, ko „loš“, (a tko „zao“).
Pa ipak, zbog poštovanja principijelnosti za koju se Predsjednik navodno zalaže, bilo bi potrebno da i sam vrati fotelju građanima.
U čitavoj situaciji, najjasnije je da je upravo on okrenuo leđa „pristojnoj Crnoj Gori“ koja ga je i glasala; ukazala mu povjerenje iz razloga zaista raznovrsnih, ali u jednom saglasnih: da Crna Gora želi predsjednika svih građana, a ne arhitektu novih podjela.
Vojin Grubač: Podgorica, žrtva predsjednikovih partijskih ambicija
Od mladog čovjeka, obrazovanog u dobrom duhu zapadnjačke kulture, očekivala se nasušna važna pedagogija koja kaže da kategorije „nacionalnog“ i „građanskog“ osjećanja života mogu biti sasvim komplementarne vrijednosti.
No, kako stvari stoje, Predsjednik nas vraća na fabrička podešavanja. Mada, pristojni ljudi su pristojni bez obzira na sve – predsjednika, sistem, politiku, stil i vrijeme – a ostali neka sami vide s kim će u koalicije.
