Preveo: Matija Jovandić
Reč „kafkijanska“ je skovana da opiše osećaj bespomoćnosti kada se radi o birokratskim sistemima; izvršenje u lavirintima administrativnih naloga; sa onim kada ti bezlični činovnici zatvore tezgu pred nosom, a sve tvoje nade ostaju zadavljene crvenom trakom. Ali, prema smelo i drsko ekranizovanoj biografiji pisca rođenog u Pragu, rečkafkijanski ne približuje se opisu života čoveka koji je ovom pojmu pozajmio svoje prezime. U šestodelnoj TV seriji, snimljenoj za nemačku televiziju ARD, Franc Kafka nije predstavljen kao žrtva, već kao majstor birokratije, i to prilično efikasan.
U četvrtoj epizodi Kafka, serije koje će se prikazivati na servisu Volter predstavlja Britanci Kanal 4, kao i na nekoliko drugih striming platformi u Evropi od kraja maja, tvorac klaustrofobičnih klasika kao npr.Suđenje prikazan je kao neko ko zna da upravlja složenim birokratskim sistemima bolje od mnogih drugih, i to iznutra.
Kao zaposlenik Zavoda za osiguranje od povreda na radu Kraljevine Češke, prethodnika Češke, Kafka (kojeg igra švajcarski glumac Džoel Basman) predstavlja se kao neko ko se ističe u poslu. On ruši rivalske advokate pred arbitražnim sudovima vešto žonglirajući paragrafima koji definišu „klase rizika“ fabričkih razboja. „Ako se neki slučaj uopšte može dobiti, Kafka će ga dobiti“, oduševljeno kaže jedan od njegovih šefova.
Daniel Kelman, austrijsko-nemački pisac koji je napisao scenario za ovu seriju koju je režirao David Sšalk, kaže: „Kafka je jedan od prvih pisaca 20. veka koji je prepoznao birokratiju kao fenomen sa skoro egzistencijalnom težinom. Video je da su naši životi upleteni u sistem koji više ne razumemo. Ali ga je razumeo, pošto je i sam bio birokrata”.
Bespomoćni pojedinci koji pokušavaju da pronađu put kroz hodnike lavirinta nalaze se u središtu najpoznatijih dela pisca. U Proces (1925) glavni junak Jozef K. je uhapšen i suđen pred nedefinisanim organom za zločin koji mu nikada nije objašnjen; In Castle (2006) geodet se bori da probije slojeve uprave misteriozne citadele. Filmski stvaraoci, uključujući Orsona Velsa, Majkla Hanekea i Stivena Soderberga, već dugo pokušavaju da Kafkine zagonetne priče prenesu na veliko platno. A usput su samo retki uspeli da odole iskušenju da povežu crte između biografije pisca i njegovih bolnih dela.
Slatka romansa zasnovana na Kafkinoj navodno katarzičnoj romantičnoj vezi pre nego što je umro od tuberkuloze u 40. godini, tzv.Slava života, premijerno prikazan u Nemačkoj ovog proleća. Poljska rediteljka Agnješka Holand navodno je ove godine počela da radi na još jednom biografskom filmuiskren.
Nasuprot tome, Šalkov i KelmanovKafka, zasnovan u velikoj meri na trotomnoj biografiji Rajnera Štaha, objavljenoj na nemačkom između 2002. i 2014. godine, istražuje jaz između njegovog rada i života – prvog punog egzistencijalne bede, drugog ponekad mučnog, ali ne tako nemilosrdnog.
Podeljen na šest poglavlja, datih nehronološki, serijal se bavi Kafkinim fenomenom iz ugla njegovog bliskog prijatelja i (ne)izvršioca njegove poslednje volje, Maksa Broda, njegove građanske porodice, njegovih kancelarijskih kolega i tri žene. sa kojima je bio u ozbiljnim vezama: Felisijom Bauer, Milenom Jasenskom i Dorom Dijamant.
Osoba koja pobegne od svega toga daleko je od mita o slomljenom umetniku autsajderu, otuđenom od porodice, prijatelja i posla. On je ekscentrični kreativac koga muče sumnja u sebe i ozbiljna depresija, ali uživa u prilično privilegovanom životu, sa pristalicama koje su mu predane u radu iz uskog kruga prijatelja i visokih književnih krugova. „Kafka pripada književnoj tradiciji istočnoevropskog modernizma i sklon je čitanju i shvatanju kao neka vrsta jevrejskog kabalističkog proroka koji u potpunoj izolaciji, izbegavajući društveni milje kojem pripada, predviđa strahote 20. veka. kaže Kelman.
U seriji, neki od Kafkinih najvatrenijih pristalica su njegovi šefovi u Institutu za osiguranje odštete radnika, koji takođe pišu pod okriljem noći.
„Poslodavci su Kafku videli kao neku vrstu tajnog oružja za rešavanje pravnih problema, a uverili su se i da on zna koliko cene njegov profesionalni i književni rad“, kaže Kelman. „Kafki je bilo dozvoljeno da napušta kancelariju u dva sata svakog dana, a posao nikada nije nosio kući“, dodaje pisac koji u svom bestseleruMerilo sveta podjednako bogohulno pristupio biografiji istraživača Aleksandra fon Humbolt.
Koliko su se Kafkini poslodavci divili zvezdi među svojim zaposlenima pokazuje i trenutak kada je pisac – iz razloga koji su do danas ostali teško razumljivi – odlučio da ode na front kao regrut u Prvom svetskom ratu, a njegove gazde puštene na slobodu. nego iz vojske insistirajući na tome da je neophodno na poslu. Suđenje završava tako što je glavni junak pogubljen „kao pas” za nerazjašnjene zločine. „Najveća ironija Kafkinog života bila je da se dogodilo suprotno: birokrate su mu spasile život“, kaže Kelman.
Izvor: Glif
