Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
Kadrovski i infrastrukturno iznikla iz Saveza komunista Crne Gore, DPS na današnji praznik rada plače za uhapšenim i odbjeglim kriminalcima, njihovim saradnicima iz državnog vrha, a ćelije istražnog zatvora su pune onih sa njihovim članskim kartama (ili opet njima jako bliskim ljudima) koji su pljačkali radničku klasu, a punili svoje džepove.
Iznikao, ideološki i vizijom, iz internacionalne, ljevičarske priče, DPS se decenijama družio i sarađivao sa istaknutim srpskim nacionalistima kakvi su Radovan Karadžić, Milorad Dodik i Vuk Drašković (ovaj posljednji nije propuštao prve redove njihovih partijskih kongresa), da bi, prvih godina ovog vijeka, utvrdio međupartijsku saradnju sa Putinovom partijom u Rusiji. Tim je povodom Milan Roćen prevodio knjige Jevgenija Primakova, a predgovore za njih pisao M.Đ. lično. Danas je DPS izrazito anti-ruska i bezobrazno anti-srpska partija, što nema nikakve veze ni sa njihovim ljevičarskim porijeklom, ni sa njihovom desničarskom istorijom.
Dok su mnogi ljudi odrasli u dvorištu svojih roditelja i na livadama svojih đedova, Milo i Momir su politički stasali i bili promovisani na Gazimestanu. Samo se Momir te činjenice nikad nije odrekao, dok je Đukanović sve što je u politici postigao – postigao na odricanju od onog što je nekad bio. Danas se, izgleda, ne odriče Katnića i Lazovića, i to mu treba brojati u vrlinu. Istu vrlinu treba kazneno-popravno vrednovati.
Na međunarodni praznik rada, DPS maše srebreničkim zločinom po Crnoj Gori, tražeći novog Vlada Leposavića koji bi se nasankao na njihovo prebrojavanje političara lojalnih Haškom sudu. No, kako tako naivnih ljudi više nema, sva je prilika da će od suda u Hagu svoju pažnju morati da okrenu crnogorskim sudovima, gdje ih, što pojedinačno a što kolektivno, čeka preispitivanje zločina prema Crnoj Gori, njenim institucijama i poštovanju zakona.
Do čitanja u sljedećem broju…
