„Ova drama je počela na Kosovu“ – čuvena je Andrićeva rečenica koju je veliki pisac izrekao u drugom kontestu, vjerovatno možda i ne sluteći koliko će ona precizno odslikavati svu kompleksnost međunarodne politike u 21. vjeku. To je simbolično potvrdila žučna rasprava između predstavnika Rusije i Francuske na poslednjem zasijedanju Savjeta bezbjednosti UN u Njujorku.
Naime, Savjet bezbjednosti UN odbio je da 25.marta raspravlja o NATO agresiji na SR Jugoslaviju, sa nula glasova protiv, ali sa previše država koje su (i dalje) ostale uzdržane, pa predlog nije dobio potreban broj glasova.
Predstavnik Francuske u Savjetu bezbjedosti kazao je da smatra da pitanje bombardovanja Jugoslavije ne predstavlja pitanje međunarodne bezbjednosti, te da svijet nije dužan da se njime bavi. Sa druge strane Rusija je insistirala da je pitanje Kosova pitanje međunarodne bezbjednosti, agresiju NATO je okarakterisala kao ilegalnu, na šta je francuski predstavnik uzvratio da Rusija na ovaj način želi da opravda svoju agresiju na Ukrajinu.
I kao što to i uvijek biva, problem se opet vratio kući. Tamo gdje je sve počelo. Na Kosovu.
Teško da predstavnik Francuske u Njujorku i sam vjeruje u to što je izrekao. Zapravo, pokazalo se da su upravo Kosovo i bombardovanje Jugoslavije ona prelomna tačka na kojoj je bespovratno načet poslijeratni međunarodni svjetski poredak, dok je činjenica da je operacija izvedena bez saglasnosti SB UN to isto tijelo svela na ništa više do debatni klub.
Bombardovanjem države na samom tlu Evrope na koncu 20. vijeka i pokušaj otkidanja dijela njene teritorije – slučaj koji jedino ima pandan u slučaju Paname – države koja je 1903. nastala „otcjepljenjem“ od Kolumbije, takođe iz geostrateškog razloga kolosa sa sjevera, za evropske saveznike bio je gorko upozorenje, a za ostatak planete doslovce alarm da je svijet zakoračio u jednu novu opasnu fazu.
Na Kosovu je započeta razgradnja i razaranje evropskog i svjetskog sistema kolektivne bezbjednosti, i upravo posledice jednog takvog čina svi živimo u 21. vijeku, kada je jedino sigurno pravilo – da pravila nema. Sa druge strane, ponašanje Moskve i Pekinga od tog momenta govori da su pomenute velike sile više nego jasno shvatile poruku šta i za njih u suštini znače – Kosovo, SR Jugoslavija i 1999. godina.
Svijet se danas, 25 godina kasnije neumitno kreće ka multipolarnosti što potencijalno nagovještava jedan pravedniji ali i svijet u kome, trenutno na svakom koraku vrijeba pregršt opasnosti. Možda s toga i nije čudno što Zapad izbjegava bilo kakvo suočavanje sa istinom i polemiku o 1999. godini. Jer danas diskutovati o Jugoslavji i Kosovu znači diskutovati o samoj srži problema, o tački od koje je sve počelo, a za šta, čini se trenutno u zapadnim prjestonicama nema dovoljno ni snage, ni volje ni elana.
Nema sumnje da je ova drama počela na Kosovu, i da će, kada za to dođe red, Kosovo ponovo biti u centru globalne priče kada se jednoga dana bude ponovo preispitivao i crtao neki novi međunarodni poredak. Nadajmo se ovog puta utvrđen na pravilima i uzajamnom poštovanju između velikih i malih.
Nebojša Popović
