Da se ne bi iko mučio oko analize rečenice na posnoj plazmi, medenom srcu ili štapićima „Proizvod može da sadrži tragove mlijeka“ i da li je neki drugi proizvod na kome to piše posan ili mrsan najlakše je otići lijepo u Saborni hram Hristovog Vaskrsenja – Podgorica i u tamošnjoj pekari poručiti nešto i pojesti, bilo na ulju, vodi ili ribi. Sve je posno jer post je, a ima – Svega! Brat bratu 20 vrsta kolača, 10 vrsta slatkih pita, žito sa šlagom, mislim da ima čak i sladoled… Pa slanih jela kakve ti duša ište: od pržene morske i slatkovodne ribe, preko raznih rižota, supa, čorbi i potaža, pa čorbastog i pasulja prebranca (toplo preporučujem), pečenog i pire krompira, raznih kifli i pita, te slanih palačinki, sendviča (i lignje i šaran preporučujem), fišburgera s prilozima, ćufti, punjenih paprika i sarme u kupusu ili raštanu, pancerota do musake sa šampinjonima (od srca preporučujem).
Naravno tu su i hljebovi i peciva. Nema greške sem u slučaju prejedanja, ali to je već do potrošača i njegovog apetita. Sve je svježe i ukusno da čovjek zna što je pojeo. I da, ko ne posti nema što do Vaskrsa ići tamo i kolačiti oči što nemaju gurmansku pljeskavicu i jagnjetinu ispod sača.
I da, najvažnije, kupovinom tih proizvoda, ali i ostavljanjem priloga u novcu ili namirnicama pomaže se rad Narodne kuhinje i omogućavaju obroci onim našim sunarodnicima, braći i sestrama u Hristu i komšijama koji nemaju luksuz izvolijevanja, istraživanja mogućnosti postojanja tragova jaja u posnom išleru i filozofiranja kako biljni zamjenski sir nije sir nego nešto drugo. Tako da, Hramova pekara je moja od srca preporuka. I slast i čast i dobro djelo u jednom kupljenom proizvodu. Vazda i po
Miloš Đuić
Izvor: Fejsbuk
