Duško Marković je u pravu kada primjećuje da mi ne “živimo u normalnom političkom i društvenom ambijentu”.
Jer, da živimo u takvom ambijentu, on ne samo da ne bi bio sagovornik “najčitanije dnevne novine” na temu izbora direktora crnogorske policije, već bi bio jedan od optuženih za moralno i materijalno razaranje i kriminalizaciju političkog i društvenog ambijenta. Abnormalno je stanje u kriminalizovanom policijskom sektoru koje je kreirao Marković sa svojom partijskom klikom, ali ne manje je abnormalan pokušaj njegove medijske rehabilitacije kao “relevantnog” sagovornika, nakon svega što danas znamo.
Markovićev nadimak “crna kutija” autokratskog režima, sasvim mu pristoji, jer svjedoči o teškoj nesreći koje je pretrpjelo crnogorsko društvo kojim je “prepodobljeni” Marković (ko)pilotirao zajedno sa Milom Đukanovićem i ostalom razbojničkom posadom.
Mnogi ljudi nisu preživjeli sunovrat u provaliju, dok će ostatak ovog društva morati da živi sa trajnim traumama njihovog trodecenijskog leta iznad kukavičjeg, a nekada davno orlovskog gnijezda.
Jedina satisfakcija oštećenim životima u nenormalnom društvu mogla bi biti kolektivno suđenje u velikim improvizovanim sudnicama gdje bi se optuženici u specijalnim kavezima suočavali sa pravdom i istinom. Do susjedne Italije su svojevremeno sa crnogorske obale stizali gliseri krcati cigaretama, a sada bi iz tog pravca mogle doći i neke zanimljive ideje iz oblasti jurisprudencije.
Plenum 083
Izvor: Fejsbuk
